MONTE ZARO - KVART PLEMENITE POVIJESTI Mara Vekić: "Popravni dom radi nam probleme. Moramo držati zaključano sve. Kradu"

Monte Zaro jedna je od zanimljivijih i upečatljivijih četvrti Pule. Smještena je na jednome od onih sedam “mitskih” gradskih brežuljaka što ih priznaju tradicija i usmena predaja, onom najbližem strogom starorimskom i mletačkom centru grada koji je do 18. stoljeća bio opasan zidinama.

Ovaj brežuljak tek je tijekom 19. stoljeća, i to samo na sjevernoj padini (okrenutoj prema gradu), dobio svoje prve kuće: tada je njime dominirao park sa spomenikom admiralu Wilhemu von Tegetthoffu (danas je u Grazu), dok se nekoliko vojnih objekata nalazilo na južnom obronku. Monte Zaro postaje pravim gradskim naseljenim kvartom počevši od šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada pretvorbom zgrade koja je u doba Austro-Ugarskog carstva služila kao skladište pomorskih karata dobiva osnovnu školu i pomalo u svim svojim dijelovima i pravcima upoznaje relativno intenzivnu javnu stambenu izgradnju.

Mjesto plemenite povijesti

Monte Zaro leži na plemenitom tlu: tu se naime nalazilo veliko rimsko kazalište (theatrum maior), koje je bilo veće od onoga djelomično očuvanog na kaštelu, ali kojeg više naprosto nema. Nestalo je baš sve: većinu kamenih blokova ove rimske starine, između 1630. i 1632. francuski arhitekt Antoine De Ville upotrijebio je za izgradnju utvrde na kaštelu, a ono što je tada preostalo nestalo je tijekom 19. stoljeća, kada se u doba Austrije grad počeo širiti i prema jugu, što je obuhvatilo i sjeverni obronak Monte Zara.

Lijepo lice povijesti naprosto je impregniralo Monte Zaro: na njemu se nalazi i Mornarička zvjezdarnica koja utemeljena je 1869. godine kao jedan od odjela Carskog i Kraljevskog Hidrografskog zavoda Ratne mornarice, nakon što je grad 1853. godine postao glavna carska ratna luka.

Zvjezdarnica bivšeg Hidrografskog zavoda carske i kraljevske Ratne mornarice Austro - Ugarske Monarhije

Zelena četvrt sa zapuštenim cestama

Kakav je danas Monte Zaro? Prvi dojam je da se dolazi u jedan prilično zeleni kvart, ponajviše zbog lijepog parka. No, nedostaje klupica, nedostaje koševa za smeće i za pseći izmet. Parkinzi oko zgrada nisu asfaltirani. Problematična je, iz nekih složenijih razloga, i prisutnost popravnog doma.

Inače je kvart uglavnom u redu. Nadomak je centra, zelenilo je tu, zgrade su većinom inteligentno okružene stablima, što podsjeća na “eko gradove”. No, kada se kvart dublje istražuje, ipak se pokaže da on nije dovoljno uređen i funkcionalan. Ima tu oronulih fasada i nesređenih parkirališta. Gdje se odreže stablo, ne zasadi se novo. Oko zgrada se još uvijek mogu naći visoke i invazivne ulične svjetiljke. Neki su putevi zapušteni i trošni, asfalt je u Rovinjskoj ulici star, a putevi oko zgrada su skliski i popucali. U Tartinijevoj nedostaje parkirališnih mjesta. Sa zapadnog rukavca jednosmjerne Rovinjske ulice nije lako niti izaći na Arsenalsku ulicu punu prometa.

Neka su parkirališta neasfaltirana ili trošna, a ceste zapuštene

Glazba i alternativna kultura

Što je s društvenim životom? Nekad, i to desetljećima, na sjevernom se rubu kvarta, uz samu padinu brežuljka, nalazio klub Uljanik koji je generacijama služio kao privilegirano mjesto druženja i izlaska, ali je nedavno ugašen. U društvenom centru Rojc, koji je prostor vojarne pretvorio u mjesto kreativne i nesputane kulture, danas je manje ljudi nego što je to bilo nekad. Je li utješno to što je sada buka u cijelom kvartu sigurno manja? No, u skladu s tim se smanjila i alternativna scena. Sada zimi nema dovoljno programa.

Ipak, po ljeti su se u parku Monte Zaro održali koncerti. U parku je svirala kantautorica Elis Lovrić za ljetni solsticij, bilo je tu i klasične glazbe, a nastupile su violinistica Letizia Ulika Roce i violončelistica Anamarina Bukovnik te je za jazz koncert bio zadužen Zoran Majstorović. Tako da kvart pokazuje određenu, drugačiju vitalnost.

 “Dobili smo dvije kante za pse prije nego je došao Filip Zoričić u naš Mjesni odbor”.

Pokušali smo popričati s ljudima koji žive u kvartu, ali to nije bilo tako lako. Radni je dan, a Monte Zaro je dosta prolazan, tranzitan. Ljudi ovdje dolaze voditi djecu u školu, na treninge u Rojc i u vrtić. Sreli smo čak roditelje koji žive u drugom kvartu, a vode djecu u vrtić na Monte Zaro jer je nisu uspjeli upisati u matičnom kvartu.

Nedostaju kante za smeće

“U parku fali klupa, fali kanti za smeće”, rekla nam je gospođa Mara Vekić koja je s nama pričala s balkona. “Dobili smo dvije kante za pse prije nego je došao Filip Zoričić u naš Mjesni odbor. Na cijelom Monte Zaru samo su tri kante za smeće. Treba klupa. Imamo samo dvije klupe na nižem dijelu parka gdje se starije osobe kreću”.

Po pitanju problema parkiranja gospođa Vekić misli da “parkinga ima dovoljno. Može se i u Rojcu parkirati. Kada bi se moglo asfaltirati parking oko zgrade to bi bilo fino. Treba srediti prilaz zgradi za hitne slučajeve, oko zgrade  (u ulici Ruđera Boškovića op.a.) nedostaje koji koš za pse i kante za smeće. Nisu toliko bitna uređenja kvarta za blagdane. Mi sami uredimo svoje stanove. Ne možemo očekivati sve od grada, dovoljno je ono osnovno, da se malo uredi, da ne bude smeća”.

Žiteljica Monte Zara Mara Vekić

“Najviše nam problema radi popravni dom: moramo držati sve zaključano”

Vezano uz neprimjereno ponašanje određenih pojedinaca iz Doma za odgoj djece i mladeži, Mara Vekić izravno kaže: “Popravni dom radi nam probleme. Moramo držati zaključano sve. Pogotovo u prizemlju. Penju se na terasu. Kradu. Kvart je u redu ali nam najviše problema radi popravni dom”.

“Kvart mi je jedan od boljih” (premda ljudi znaju bacati koševe u fontanu)

Šetajući kroz park sreli smo čovjeka koji je šetao svog ljubimca. Interesiralo nas je što on ima za reći o pozitivnim i negativnim stranama ovog dijela Pule. “Ja sam došao u kvart 89. godine”, započinje svoju priču Ante Božinović.

Ante Božinović

“Živim u Tartinijevoj. Parking ne štima baš. Puno je auta, malo je parkinga. Ljudi parkiraju i s lijeve i s desne strane. Kvart kao kvart je odličan. Lijep je park, ima zvjezdarnicu. Stranci dolaze po ljeti. Čak i prespavaju u parku. Kvart je miran. Ljudi se vežu preko "breka". U Tartinijevoj nema problema s djecom iz popravnog doma. Nedostaje još koja klupa. Fali još koji koš. Koševe znaju ljudi bacati u fontanu. U parku može nekad biti glazba, zašto ne. Kvart mi je jedan od boljih. Bio sam podstanar u više kvartova, stoga znam”, zaključio je gospodin Božinović.

Puno je auta, malo je parkinga. Ljudi parkiraju i s lijeve i s desne strane

“Vidim brigu o parku, uređuju, kose, podrezuju”

Potom smo u parku sreli umirovljenika Jadranka koji se vraćao iz centra kući. I njega smo pitali za mišljenje: “Tu se unerede psi u parku, a djeca se baš tu igraju. Inače vidim da vode brigu o parku, uređuju, kose, podrezuju”. Za problem nedovoljnog broja parkirnih mjesta gospodin Jadranko je primijetio da “ parkinzi ne pripadaju zgradama pa ovdje parkiraju ljudi iz drugih kvartova kada idu u centar”. A popravni dom? “Ja od 1974. živim preko puta doma”, priča nam ovaj umirovljenik, “Čujem ih, ne obraćam pažnju. Zavisi o grupi koja dođe. Neka grupa je problematičnija, neka grupa je više mirna. Kad se postave koševi za pse, onda to stariji huligani sruše”. Što se tiče koncerata i glazbe “ona bi mogla biti u kvartu. Ali sve ovisi o glasnoći. Čuli smo Uljanik, čujemo Rojc i Portaratu. Ovdje je pretežno starije stanovništvo”, rekao nam je Jadranko s Monte Zara.

Umirovljenik Jadranko s Monte Zara

Ljudima je, kako izgleda, živjeti u ovom kvartu, sasvim u redu. Ipak, ima tu stvari za uređivati. Od parkirališta, fasada, postavljanja koševa za smeće i psećeg izmeta, ali i ne samo to. Trebalo bi s većim zalaganjem i uvjerenjem slijediti trendove iz “eko gradova”.

Standardi “eko” gradova

Gradovi, izravno i neizravno, čine 70% ukupne globalne potražnje za energijom i povezane emisije stakleničkih plinova, kako kaže u knjizi Ecocities now autorice Jennie Moore. Čovječanstvo je proizašlo iz Zemljinih ekosustava i u potpunosti ovisi o njima. Zdrava kultura je ona koja je dobro prilagođena životu na Zemlji. Čak su i ljudi koji žive u gradovima dio globalnog ekosustava, a razumijevanje ovog odnosa je ključna je za tekuću evoluciju čovječanstva, kao i na evoluciju gradova.

Dakle, ovdje govorimo o organskoj zajednici, orijentiranoj na ljudske potrebe, potaknutoj ekonomijom koja poboljšava život, okružena prirodom i s ulicama punim ljudi umjesto automobila. To uključuje socijalnu pravdu, zdrave zajednice i odgovarajuću tehnologiju. Urbani dizajn uključuje razmatranja korištenja zemljišta za "pristup iz blizine" kako bi se stvorili kompaktni, prohodni prostori koji pružaju "pristup sigurnom i pristupačnom smještaju" u "zelenim zgradama" s "ekološki prihvatljivim prijevozom."

Kvart Zelenila

Standardi Eko gradova nude smjernice za transformaciju prostrane metropole ovisne o automobilima u mreže kompaktnih četvrti gdje su domovi, posao, škola, trgovina, zelene površine i većina drugih svakodnevnih odredišta dovoljno blizu da se do njih može doći pješice, biciklom ili javnim prijevozom. 

Pulski kvart Monte Zaro posjeduje početne uvjete za primjenu standarda Eko gradova. No, za početak bi bilo uredu postaviti koševe i klupice i urediti parking. (Matijas Kozić i Silvio Forza)