MOŽEMO PULA: "Zeleni katastar treba biti alat zaštite, a ne puka evidencija sječe"

Kod Arene, u Varaždinskoj ulici, velika ladonja našla se pred rušenjem jer je Grad izdao građevinsku dozvolu za zgradu do same granice parcele. Dok se dozvola izdavala, nitko u Gradu nije vodio računa o stablu, što je za ovaj Grad i taj ured već ustaljena praksa nebrige. Danas, nakon što je slučaj problematiziran u medijima, iz Grada poručuju da će „učiniti sve da se stablo sačuva" – što je apsurdno. Još je apsurdnija njihova formulacija „bit će teško sačuvati cijelo stablo", jer stablo se ili sačuva ili sruši – pola stabla ne postoji.
Međutim, spomenuta ladonja nije unesena u Zeleni katastar, a i sam Zeleni katastar služi samo evidenciji — u njega je do sada upisano oko 2.800 stabala. Ti podaci govore tek koliko ih je posađeno ili uklonjeno, uključujući i uklanjanje zbog projekata — što znači da Zeleni katastar ne pruža nikakvu zaštitu, već samo registrira sječu, čak i kad je sječa posljedica gradnje. Drugim riječima: kome treba evidencija ako ne služi zaštiti?
Grad je trebao istovremeno s izradom Zelenog katastra upisana stabla zaštititi u prostornim planovima. Također nije jasno ni po kojim kriterijima se stabla upisuju u Zeleni katastar – mnoga vrijedna stabla, čak i ona na javnom zemljištu, uopće nisu evidentirana. Pet parcela s druge strane Via Croazia, također u vlasništvu istog investitora, a koja su zelenilo, u GUP-u mješovite namjene, također nisu upisana. Čeka li ih ista sudbina? Gotovo cijeli prostor oko Arene, izuzev prema moru, nije obuhvaćen zelenim katastrom.
Konačno, arhitekt je mogao 20 posto obveznog zelenila na parceli planirati upravo uz ladonju i time očuvati stablo i tako podići vrijednost buduće nekretnine.
Mi u Možemo! Pula tražimo da se u prostorne planove i kod izdavanja svake dozvole unese obveza zaštite stabala obuhvaćenih Zelenim katastrom te zabrana gradnje tri do četiri metra od njih. Na taj način bi Zeleni katastar postao stvarni alat zaštite, a ne puka evidencija sječe. Također tražimo da Grad javno objavi kriterije za upis stabala u Zeleni katastar i da se u njega hitno uvrste sva vrijedna stabla.
Ova velika ladonja je još jedan primjer – ili ćemo štititi stabla u planovima, ili ćemo gledati kako jedno po jedno nestaje, a već ih je na stotine nestalo.