Unatoč tome što godinama negoduju zbog neposredne blizine centra za prikupljanje i obradu otpada Metis, stanovnicima pulskog naselja Ilirija, u kvartu Šijana, neće se (barem ne u neko skorašnje vrijeme) uslišati želja o preseljenju tog pogona na neku drugu lokaciju, udaljenu od stambenih naselja. Metis ostaje tu gdje jest. Na desetak metara od prvih kuća.
Požari, smrad, buka, štakori
Novost je da će se sada, a o tome je Istra24 već pisala, na to 'smetlište' nasloniti set novih višestambenih objekata. Devet, da budemo precizniji, s ukupno 35 stanova, na površini od 3.500 četvornih metara. Naime, tvrtka Modular Stanogradnja kupila je u svibnju od Buzetske pivovare u stečaju zemljište na kojem uskoro počinje gradnju stambenog kompleksa od Metisa odvojeno tek jednom ruzinavom ogradom.
Nije potrebno teoretizirati o tome u kojoj će potencijalnoj opasnosti biti, uz to što će imati najružniji pogled u gradu, budući kupci tih stanova. Praksa je to pokazala već nekoliko puta: požari, smrad, buka. Tako je prije tri godine u Metisu buknula takva plamena stihija da cijela se Pula probudila u oblaku gustog dima. Godinu nakon toga dogodio se isti scenarij zbog samozapaljenja komunalnog otpada. Nije, dakle, „samo“ riječ o smradu, buci i štakorima, kako su svojevremeno stanari okolnih kuća, a većina tih kuća sagrađena prije dolaska Metisa (Ilirija je jedno od najstarijih naselja u gradu), opisali svoj život u blizini pogona. Oni su prije koju godinu potpisali i peticiju za premještane Metisa i predali je Gradu. Ondašnji zamjenik gradonačenika Robert Cvek obećao je pomoći, ali sve je ostalo isto. Osim što se, dakle, sada gradi novi set zgrada.
Metis
Kako je to moguće i tko će odgovarati ako Metis (opet) ugrozi živote (i) tim stanarima?
Prvo, nova gradnja je moguća zato što je to tako dozvolio Grad kreirajući prostorni plan koji je tu parcelu namijenio kao stambenu. I nikada to nije promijenio iako je GUP od 2008. prošao čak deset izmjena, a trenutno se, prema najavama, priprema i jedanaesta. Metis je pak na istoj lokaciji od 1953. godine. Bilo je, dakle, i više nego dovoljno vremena da se čuje glas građana i poduzme nešto s pritužbama stanara.
Gradonačelnik nikad nije čuo za požar u Metisu?
Mirjana Foškić jedna je od mještanki koja se ne libi reći kako stvari uistinu stoje. Njezina je kuća jedna od onih sagrađenih u nizu još daleke 1910. godine! Kako nam iz Grada nisu odgovorili na pitanje je li (nova vlast) razgovarala s Metisom o mogućnostima izmještanja iz Šijane, Mirjanu Foškić pitali smo ima li ona – nakon svega što se dogodilo i svih apela stanovnika - kakvih saznanja o eventualnim pregovorima Grada i Metisa.
Ona kaže da nema nikakvih pomaka. Prisjeća se da je jedna susjeda razgovarala s gradonačelnikom Filipom Zoričićem te da joj je ovaj rekao da „nema pojma ni o čemu“. Kao da, opaža Foškić, ne živi u ovom gradu. Nije čak ni znao, prepričava, za požar. Razumije da nije bio gradonačelnik u vrijeme peticije, ali živio je, konstatira, u Puli kada se cijeli grad probudio u oblaku gustog crnog dima. Za Metis kaže da je sve isto, iako primjećuje da u zadnje vrijeme malo manje buče.
- Ali da smrdi - smrdi i dalje. Po ljeti su kamioni bacali kontejnere hrane. Galebova je bilo toliko da nismo mogli živjeti od njih. Nismo mogli živjeti ni od galebova, ni od smrada. Zvala sam inspekciju, ali ne znam jesu li došli. Sve stoji na mrtvoj točki, ističe Foškić, koja podsjeća da je Metis u svojim počecima djelovao na puno manjoj površini nego što radi danas. Proširili su se kasnije, pojašnjava.
Prostorni plan Grada Pule dozvoljava gradnju u "Metisovom dvorištu"
Što se zakona pak tiče, Metis je iznašao način da izbjegne posljedice koje propisuju pravilnici, a koje su zdravorazumske i trebale bi ga se doticati upravo radi opisa života mještana uz njega kao lošeg susjeda. Nazovimo to sivom zonom u gospodarenju otpadom. Tako u pravilniku o načinima i uvjetima odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada piše da lokacija odlagališta otpada mora biti udaljena najmanje 500 metara od naseljenog područja gdje stalno borave ljudi, osim, a ovo je ključno, lokacije centra za gospodarenje otpadom. Metis je, naime, djeluje kao centar za prikupljanje i obradu otpada, a ne kao odlagalište, što ističu i iz Uprave te tvrtke. Međutim, činjenica je i da unutar Metisa postoji i jedno od tri pulska reciklažna dvorišta (Uz Kaštijun i Vlamade od Herculanee). A definicija reciklažnog dvorišta, prema Fondu za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti, glasi: „nadzirani ograđeni prostor namijenjen odvojenom prikupljanju i privremenom skladištenju manjih količina posebnih vrsta otpada“.
Prve kuće sagrađene 1910., Metis došao 1953.
Dakle, u reciklažnom dvorištu može se privremeno skladištiti, ali ne tretira se kao odlagalište, nego kao građevina za gospodarenje otpadom. Pa ako svaki dan donosite otpad, pa ga privremeno skladištite, taj otpad smrdi, tu i tamo se zapali, nema veze. Jer, po zakonu, to je sve baš onako kako treba biti, iako su prve kuće udaljene 10-ak metara. Nove zgrade će pak biti još i bliže, stanovi će doslovno biti s nosom u Metisovom dvorištu.
Linija koja odvaja buduće zgrade i Metisovo dvorište
U Zakonu o gospodarenju otpadom stoji i da stanovnici u radijusu od 500 metara od odlagališta imaju pravo na naknadu, ali uz uvjet da su vlasništvo nad nekretninom stekli prije početka gradnje građevine za odlaganje otpada. Teško do u naselju Ilirija još postoje prvotni vlasnici kuća iz 1910. godine, a puno je vjerojatnije da su nastambe naslijeđene ili kupljene u godinama koje su došle, no uglavnom u vrijeme kada je Metis, kako je pojasnila Mirjana Foškić, bio puno manji.
Kako je navedeno na mrežnim stranicama Metisa, taj se pogon danas prostire na 17 tisuća četvornih metara, drugi je najveći u Istri te pokriva područje cijelog Poluotoka.
Traži se vlasnik s moralnim kompasom, Grad ga nema
Na konkretan upit jesu li razgovarali s predstavnicima Metisa premještanju, iz Grada nismo dobili odgovor. No, sve je po pitanju tog angažmana, izgleda, već sažela Mirjana Foškić. Iz Metisa su, prisjetimo se, potaknuti pobunom stanara nakon učestalih požara, najavljivali mogućnost preseljenja u Vodnjan ili Kanfanar. Upitani danas o toj mogućnosti, neodređeno odgovaraju da je izgradnja lokacija predmet strateških promišljanja razvoja, a što uvelike ovisi o „usklađenosti“ s prostorno-planskom dokumentacijom.
A svoju krivicu zbog donošenja prostorno-planske dokumentacije koja omogućava nekoliko zgrada koje će, ako ikad (nedajbože) opet bukne požar, biti prve na meti, u Gradu ne vide ni pored zdravih očiju. Umjesto toga, njihov je stav da je izbor o izgradnji i prodaji stanova odgovornost vlasnika. Valjda smatraju da bi trebao imati neki unutarnji moralni kompas, nekog anđela na ramenu koji bi mu u uho šapnuo da bi bilo etički neispravno graditi na mjestu gdje bi sutra mogli biti ugroženi ljudski životi.
- U tom je smislu, posebno u odnosu na postojeće stanje, prvenstveno opredjeljenje vlasnika nekretnine ocijeniti interes za realizacijom građevina stambene namjene koje su u neposrednom kontaktu sa zonom koja omogućava širok spektar poslovnih i proizvodnih namjena. Također, ne treba zanemariti niti činjenicu da je na vlasniku zemljišta, ukoliko ocijeni oportunim graditi građevine stambene namjene na toj lokaciji, odluka i o tome na koji će način iskoristiti zemljište kojeg je vlasnik, odnosno osigurati čim kvalitetnije uvjete stanovanja u odnosu na zatečeno stanje, kažu iz Grada referirajući se na zelene površine kojih može biti i više od minimalno propisanih.
Recimo ovdje tek da Modular Stanogradnja u opisu projekta „Pula stanovi Šijana 2023.“ na svojim mrežnim stranicama ne navodi sočan detalj o prvom susjedu, niti je on vidljiv na simulacijama. Vlasnik Danijel Pavliček nam je svojevremeno rekao da ne razumije zašto na toj lokaciji možda ne bi trebao graditi stanove te otkrio da već ima kupce.
