Teme:
Komunal

otvoreno pismo gradu i građanima

Pulska dizajnerica vrtova Iva Tominović Matas: "Parkovi nisu scenografija. Oni su živo tkivo grada i ogledalo vrijednosti ljudi koji u njemu žive"

Park se ne ocjenjuje na dan otvaranja, nego po tome kako izgleda i živi deset godina kasnije. Ako nova stabla propadaju već u prvim mjesecima, problem nije u održavanju, nego u samom pristupu. Svako stablo koje se osuši nije samo izgubljeno živo biće. To je izgubljena investicija i propuštena prilika da se stvori trajna vrijednost za zajednicu, smatra ova dizajnerica vrtova

 
3 min
Borka Petrović ⒸFOTO: Manuel Angelini

Park se ne ocjenjuje na dan otvaranja, nego po tome kako izgleda i živi deset godina kasnije. Ako nova stabla propadaju već u prvim mjesecima, problem nije u održavanju, nego u samom pristupu. Svako stablo koje se osuši nije samo izgubljeno živo biće. To je izgubljena investicija i propuštena prilika da se stvori trajna vrijednost za zajednicu, smatra ova dizajnerica vrtova

Povodom članka “FIJASKO U NAJAVI? Korov, smeće i mrak. Novi pulski park mora zaživjeti prije no što postane prekasno” pulska dizajnerica vrtova Iva Tominović Matas uputila je Gradu Puli, ali i njenim sugrađanima svoje viđenje i stručni pogled na temu javnih zelenih površina.

Prenosimo ga u potpunosti:

- Ovo nije osvrt na rad kolega jer bi to bilo nekolegijalno. Članak mi je bio samo povod za promišljanje i vlastito promatranje. Moj doprinos je isključivo iz perspektive garden designa: kako parkovi mogu dugoročno živjeti u našem gradu i postati vrijednost, a ne teret.

Park se ne ocjenjuje na dan otvaranja, nego po tome kako izgleda i živi deset godina kasnije. Ako nova stabla propadaju već u prvim mjesecima, problem nije u održavanju, nego u samom pristupu. Svako stablo koje se osuši nije samo izgubljeno živo biće. To je izgubljena investicija i propuštena prilika da se stvori trajna vrijednost za zajednicu.

Jedan od čestih primjera krivog pristupa je kopiranje modela koji nisu primjereni našim uvjetima.

Engleski travnjaci pripadaju engleskom podneblju, i to jako dobro znam, jer sam garden design studirala upravo u Ujedinjenom Kraljevstvu. Tamošnji travnjaci opstaju zahvaljujući njihovoj klimi, tlu i količini oborina. U Puli takve uvjete nemamo, osim ako ne ulažemo enormne resurse u zalijevanje i održavanje

No istovremeno imamo bogatstvo autohtonih biljaka koje mogu pružiti sličan vizualni efekt i “imitirati” travnjak, ali na održiv i dugoročan način i ekonomski smislen način.

Dobar dizajn ne završava rezanjem vrpce

Dobar dizajn ne završava planom niti rezanjem vrpce. On znači razumjeti tlo i klimu, ali i ritam ljudi i službi koje će se o prostoru brinuti. On znači predvidjeti koliko će održavanje koštati, što gradske službe realno mogu podnijeti, i koje biljne zajednice mogu preživjeti mediteranske vrućine, manjak vode i sezonski manjak radne snage.

Park mora služiti građanima i odoljeti vremenu.

Takav dizajn nije luksuz, nego odgovornost. Umjesto zahtjevnih travnjaka, birati mediteranske biljne jastuke, umjesto pustih površina stvarati kutke za druženje, igru i odmor u hladu. Tek tada park postaje živi organizam, a ne prolazna kulisa.

Gradovi širom svijeta sve više prepoznaju važnost korištenja znanja lokalnih stručnjaka, ljudi koji žive klimu, razumiju običaje i osjećaju odgovornost prema prostoru. Već preko deset godina u Puli, sa svojim studijem stvaram vrtove i prostore na tom temelju: održivost, vizije i ljubavi prema zajednici.

Parkovi nisu scenografija. Oni su živo tkivo grada i ogledalo vrijednosti ljudi koji u njemu žive. Ako ih budemo promišljali odgovorno i dugoročno, oni će nam to višestruko vratiti; ljepotom, sigurnošću i ponosom, piše Iva Tominović Matas, garden designer iz studia Green Hypnotic.

Više o njoj možete pročitati OVDJE

iva tominović matas garden design Parkovi Grad Pula zelenilo
Pula

Nastavite čitati

Istra
 

JESEN JE VRIJEME ODBACIVANJA Najteže je pustiti ono što nas zadržava

Stablo ne odbacuje korijen. Njega čuva jer ga hrani i drži uspravnim. Odbacuje lišće koje mu je postalo teret. I mi bismo trebali naučiti razlikovati ono što nas drži uspravnima od onoga što nas drži na mjestu. Koliko tuđih mišljenja nosimo kao vlastitu istinu? Koliko smo prilika propustili, želja potisnuli i riječi prešutjeli samo zato što smo vjerovali da nešto ne možemo? A život prolazi

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

Prilagodi postavke

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.