Komunal

otvoreno pismo gradu i građanima

Pulska dizajnerica vrtova Iva Tominović Matas: "Parkovi nisu scenografija. Oni su živo tkivo grada i ogledalo vrijednosti ljudi koji u njemu žive"

Park se ne ocjenjuje na dan otvaranja, nego po tome kako izgleda i živi deset godina kasnije. Ako nova stabla propadaju već u prvim mjesecima, problem nije u održavanju, nego u samom pristupu. Svako stablo koje se osuši nije samo izgubljeno živo biće. To je izgubljena investicija i propuštena prilika da se stvori trajna vrijednost za zajednicu, smatra ova dizajnerica vrtova


 
3 min
Borka Petrović ⒸFOTO: Manuel Angelini

Park se ne ocjenjuje na dan otvaranja, nego po tome kako izgleda i živi deset godina kasnije. Ako nova stabla propadaju već u prvim mjesecima, problem nije u održavanju, nego u samom pristupu. Svako stablo koje se osuši nije samo izgubljeno živo biće. To je izgubljena investicija i propuštena prilika da se stvori trajna vrijednost za zajednicu, smatra ova dizajnerica vrtova

Povodom članka “FIJASKO U NAJAVI? Korov, smeće i mrak. Novi pulski park mora zaživjeti prije no što postane prekasno” pulska dizajnerica vrtova Iva Tominović Matas uputila je Gradu Puli, ali i njenim sugrađanima svoje viđenje i stručni pogled na temu javnih zelenih površina.

Prenosimo ga u potpunosti:

- Ovo nije osvrt na rad kolega jer bi to bilo nekolegijalno. Članak mi je bio samo povod za promišljanje i vlastito promatranje. Moj doprinos je isključivo iz perspektive garden designa: kako parkovi mogu dugoročno živjeti u našem gradu i postati vrijednost, a ne teret.

Park se ne ocjenjuje na dan otvaranja, nego po tome kako izgleda i živi deset godina kasnije. Ako nova stabla propadaju već u prvim mjesecima, problem nije u održavanju, nego u samom pristupu. Svako stablo koje se osuši nije samo izgubljeno živo biće. To je izgubljena investicija i propuštena prilika da se stvori trajna vrijednost za zajednicu.

Jedan od čestih primjera krivog pristupa je kopiranje modela koji nisu primjereni našim uvjetima.

Engleski travnjaci pripadaju engleskom podneblju, i to jako dobro znam, jer sam garden design studirala upravo u Ujedinjenom Kraljevstvu. Tamošnji travnjaci opstaju zahvaljujući njihovoj klimi, tlu i količini oborina. U Puli takve uvjete nemamo, osim ako ne ulažemo enormne resurse u zalijevanje i održavanje

No istovremeno imamo bogatstvo autohtonih biljaka koje mogu pružiti sličan vizualni efekt i “imitirati” travnjak, ali na održiv i dugoročan način i ekonomski smislen način.

Dobar dizajn ne završava rezanjem vrpce

Dobar dizajn ne završava planom niti rezanjem vrpce. On znači razumjeti tlo i klimu, ali i ritam ljudi i službi koje će se o prostoru brinuti. On znači predvidjeti koliko će održavanje koštati, što gradske službe realno mogu podnijeti, i koje biljne zajednice mogu preživjeti mediteranske vrućine, manjak vode i sezonski manjak radne snage.

Park mora služiti građanima i odoljeti vremenu.

Takav dizajn nije luksuz, nego odgovornost. Umjesto zahtjevnih travnjaka, birati mediteranske biljne jastuke, umjesto pustih površina stvarati kutke za druženje, igru i odmor u hladu. Tek tada park postaje živi organizam, a ne prolazna kulisa.

Gradovi širom svijeta sve više prepoznaju važnost korištenja znanja lokalnih stručnjaka, ljudi koji žive klimu, razumiju običaje i osjećaju odgovornost prema prostoru. Već preko deset godina u Puli, sa svojim studijem stvaram vrtove i prostore na tom temelju: održivost, vizije i ljubavi prema zajednici.

Parkovi nisu scenografija. Oni su živo tkivo grada i ogledalo vrijednosti ljudi koji u njemu žive. Ako ih budemo promišljali odgovorno i dugoročno, oni će nam to višestruko vratiti; ljepotom, sigurnošću i ponosom, piše Iva Tominović Matas, garden designer iz studia Green Hypnotic.

Više o njoj možete pročitati OVDJE


Nastavite čitati

Pula
 

(FOTO) Je li carica Sisi voljela Pulu i zašto je današnji dan jedan od najvažnijih za pulsko radništvo, ali i žene

U Puli se 27. kolovoza 1910. otvorio jedan od prvih fast foodova. I tada su se, recimo, preko novina tražili izgubljeni papagaji, izvještavalo se o krađama i incidentima od koji su poneki, za naše poimanje, gotovo bizarni: poput dvostruke kazne mladoj pulskoj prodavačici jer je lubenicu rezala na fete, a za to nije imala dozvolu. Uz to, sa feta nije maknula koštice! * Na današnji dan novine donose priču o ukletoj kući u Kandlerovoj ulici i ženi koja je dovedena do ludila

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.