Vlasnici kuća na kraju ulice Giuseppe Leonardelli u Galižani žale se jer tijekom ljetne sezone nemaju dovoljan pritisak vode, kaže nam mještanin Silvano Demori.
- Ovdje živi ukupno sedam obitelji i svi smo vrlo bliski. Naši stari su prije 30 godina sami iskopali kanal od 300-tinjak metara i položili vodovodne cijevi da se spojimo na najbliži priključak. Platili smo komunalne doprinose i kroz sve te godine redovito plaćamo komunalnu naknadu i račune za vodu. Zašto mi nemamo dovoljan pritisak vode i kako da to riješimo? pita Silvano Demori koji je nedavno morao odustati od svog turističkog projekta upravo zbog ovog problema.
300 metara vodovodnih cijevi postavili su sami mještani, kaže Silvano Demori
Potpisali su, kažu, i peticiju prema bivšem gradonačelniku Vodnjana Klaudiju Vitasoviću, ali ni to nije polučilo rezultat.
Prevelika potražnja uzrok brojnih problema
Ovo je problem s kojim se u Istri susreće sve veći broj naselja, a ovisi o nekoliko faktora. Vodovodna mreža je mjestimično dotrajala i u nekim je dionicama stara i do sto godina. S ubrzanim razvojem turizma i gradnjom novih turističkih smještajnih kapaciteta, potražnja za vodom svake godine značajno raste. Na to treba nadodati veliki problem bespravno sagrađenih objekata čiji vlasnici također zahtijevaju vodu nakon legalizacije 2011.
Iznajmljivači ne mogu osigurati dobar pritisak vode tijekom sezone
Država se 2011. godine, svjesna da bi zbog manjkave evidencije građevina na terenu mogla s bespravnim graditeljima godinama voditi sporove na sudu, odlučila na uravnilovku i legalizirala sve objekte koji su vidljivi na orto-foto snimci iz 2011. Te je godine naime Državna geodetska uprava počela snimati teren iz zraka i snimke koristiti kao dokaz o postojanju zgrade. Sve što je vidljivo na snimci iz 2011. legalno je, a ostalo nije. No, država pritom nije vodila brigu o spajanju na priključke struje i vode. Taj trošak bespravni graditelji moraju sami snositi.
Zato danas izviru brojni problemi koje trpe i oni koji su gradili legalno.
Iz Vodovoda Pula objašnjavaju kako na svom području imaju 50.000 vodomjera, a svaka situacija zahtjeva izvid na terenu i eventualni popravak ili proširenje.
- Za konkretan problem obitelji u Galižani molimo korisnike da nam se obrate putem e-maila ili pozivom na naš korisnički telefon koji radi 24/7 i poslat ćemo na teren ekipu da izvidi u čemu je problem, poručili su iz Vodovoda Pula.
Inače Vodovod radi četverogodišnje planove održavanja vodovodne mreže i na godišnjoj razini nastoji sanirati dva posto vodovodne mreže. Međutim, iz gore navedenih razloga, potrebe su u Istri daleko veće kako za širenjem tako i za sanacijom mreže. Samo Vodovod Pula upravlja s preko 1000 kilometara vodovodne mreže, bez da se uračunaju priključci.
Odakle dolazi novac za razvoj i održavanje vodovodne mreže?
U račune za vodu inkorporirane su naknade za razvoj vodoopskrpe i odvodnje. Ta su sredstva međutim nedostatna za financiranje realnih potreba na terenu. Naknade za razvoj se najčešće koriste kao domaći udio sredstava u projektima koje sufinancira EU, pa još manje ostaje za popravak stare infrastrukture. To je problem sa svim vodovodima u Hrvatskoj, iako su najviše pogođene zone koje se brže razvijaju . Vodovod Pula inače ima relativno male gubitke na razini od 17 posto. Za usporedbu, Grad Zagreb bilježi gubitke od 50 posto.
- Vodovod Pula koristi 35 milijuna kuna iz fonda Nacionalnog plana za oporavak i otpornost. Redovito se prijavljujemo na nove EU fondove te na sredstva iz kohezijskog fonda. Sad se primjerice razvija projekt Pula sjever koji podrazumijeva rekonstrukciju stare mreže i izgradnju nove, rekli su iz Vodovoda.
Kod projekata sufinanciranih EU sredstvima u pravilu 70 posto novca dolazi iz EU, 10 posto daju Hrvatske vode, a 20 posto ide iz naknada Vodovoda odnosno gradova i općina kao njegovih osnivača.