Početkom veljače Zelena Istra upozorila je na zatrpavanje poznate lokve na Valbonaši koja je prije više od pola stoljeća nastala nakon iskopavanja gline.
Trenutna situacija je više nego tužna, od nekadašnje lokve ostala je tek lokvica od par kvadrata, a u njoj jedan par divljih patki.
Na terenu je vidljivo da je u samo nekoliko mjeseci došlo do skoro potpunog zatrpavanja lokve. Najveći dio materijala koji je dovožen, dolazio je s gradilišta nogometnog igrališta Valkane, a cijeli posao odrađivao se s kamionima tvrtke Gajana kop d.o.o., koji su i po nekoliko puta dnevno donosili velike količine zemljanog i kamenog materijala te zatrpavali lokvu staru preko pedeset godina.
Uskoro će cijela biti zatrpana
Tada nam je Zoran Kostić tehnički direktor tvrtke Valbonaša Centar d.o.o. na čijem zemljištu se nalazi lokva, rekao da se ne radi o prirodnoj lokvi, već o zaostalom glinokopu tvornice cementa Pula, te to dodatno potvrdio izjavivši da se lokva ne nalazi u evidenciji Javne ustanove Natura Histrica.
"Radove izvodi tvrtka Valbonaša Centar d.o.o. kako bi prostor privela svrsi i kao pripremu za gradnju fotonaponske elektrane za proizvodnju električne energije snage 6,7 MW, prema prostorno planskoj i projektnoj dokumentaciji, a za istu prema novom Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima nije potrebna građevinska dozvola.
Sve navedeno potvrđuju i rezultati nadzora koji je obavljen tri puta od strane nadležnih tijela i inspektorata nakon svake prijave, a iz kojih je vidljivo da se sve obavlja sukladno zakonu, prostornom planu te da nema nikakve ugroze za okoliš", poručio je tada Kostić.
Generacije stanovnika južne Istre dolazile su na lokvu koja se nalazi pedesetak metara od Prematurske ceste, a predstavljala je jedinstvenu lokaciju bioraznolikosti kao jedan bitan indikator zdravlja okoliša, a na kojoj se moglo vidjeti mnoštvo žaba, vretenaca, ptica i kornjača čančara koje su na lokvi i u njenoj neposrednoj blizini obitavale.
Kako stvari trenutno stoje, lokva na Valbonaši broji svoje zadnje dane, a divlje patke i ostali stanovnici koji su ovaj kraj obogaćivali svojom bioraznolikošću postaju još jedno kolektivno sjećanja generacija s juga Istre koje su ovdje dolazile kako bi uživale u kutku prirode nadomak urbane sredine.