(FOTO) PULJANIMA OMILJENE MANDARINE STIŽU IZ DOLINE NERETVE Ante: Sve je krenulo s ćaćom koji je na štand stigao daleke 1988. godine

- Kupujte svježe, nemojte da hrana propadne, prođite po nove sutra, prekosutra, kad pojedete, upozorava uvijek nasmiješen Ante svoje kupce.

S mnogima je na ti. Obitelj Dragobratović na pulskoj tržnici mandarine prodaje pune 33 godine! Tata je na svima znani štand, preko puta Sljemena, stigao 1988. godine i od tada nema sezone da nisu na njemu.

Ante Dragobratović

Puljanima omiljene mandarine kreću početkom rujna, no točan datum starta prodaje ovisi o brojnim faktorima. Na moju opasku da smo sada u srcu sezone Ante veli kako ipak - nismo.

Berba od rujna do veljače

- Okvirno ih počnemo brati oko 5. rujna, to je najraniji start. Na datum utječe vrijeme, kako je bilo kada se zametnuo cvijet, ali i rodnost stabla. Prvi se plodovi probirno beru. Puna sezona je u studenom, prosincu, no kasnije sorte nudimo čak do veljače. Primjerice, sortu Saigon deblje kore i otpornije na hladno vrijeme.

Posadili su, priča, i novi sortu Iwasaki na površini od jednog hekata i dvije zemlje manje površine, sveukupno 1800 komada. To je najranija sorta kojoj je početak zriobe koncem kolovoza. Sadili su ih ove proljeće pa će pričekat koju godinu da dođu na rod, a tada će sezona početi i koji dan ranije, pojašnjava nam stručno ovaj mladi poljoprivrednik.

Dodaje da je ove godine, u odnosu na lanjsku sezonu, urod mandarina manji za 30-ak posto.

Nasadi obitelji Dragobratović

- Unatoč tome ja se nadam da ćemo s mandarinama ući u novu godinu, navodi nam. Iako su najpoznatiji upravo po mandarinama obitelj Dragobratović na ušću Neretve uzgaja brojne vrste agruma: limune, klementine, naranče, grejp i kumkvat. Uzgajaju i limetu, ali ne za prodaju, a jedini agrum kojeg još uvijek nemaju jest pomelo.

Šest hektara pod agumima

- Imamo i jabuke, nar, žižule, suhu smokvu, bademe ali i svježe prešane sokove od mandarine, šipka, jabuke i aronije, a kad stigne supruga Anđela za stalne kupce priprema i arancine, marmeladu. Ove godine još nismo krenuli jer prve sorte nisu pogodne za izradu. Kasnije imaju više šećera, a manje kiselosti i marmelada bude bolja.

Svježe prešani sokovi

U priči doznajemo da je tata Tihomir u berbi i za koji dan stiže sa svježim voćem. Mlađi brat Mate, koji je lani odradio cijelu berbu i kojeg mnogi poznaju sa štanda, ove se godine okušao u poslu u struci. No rado uvijek uskače s pomoći i stoji na raspolaganju obitelji.

Dragobratovići, naime, dolaze iz malog mjesta Tuštevac u neposrednoj blizini Opuzena i mandarinama se prvi počeo baviti Antin otac. Danas pod voćem imaju desetak hektara zemlje, od čega na šest uzgajaju agrume.

Tata Tihomir

- Sve je krenulo s ćaćom, koji je nešto sitno zemlje naslijedio, a nešto kupio i počeo uzgajati mandarine. Nije me nikad bilo sram priznat da smo bili siromašna obitelja, ali svi smo se trudili. Nismo se obogatili, ali mogu reći da me desetak zadnjih godina nije bilo strah za egzistenciju. Sada su pak došla drugačija vremena, inflacija. Jako je teško opstati jer malo tko vidi i cijeni koliko je muke i rada iza ovoga, naglašava moj sugovornik.

Može se i bez "papira"

On je u Poreču završio srednju Poljoprivrednu školu jer je mislio upisati i fakultet. Na kraju nije. Iskreno priznaje; posla je bilo preko glave i vremena malo, a taj mu papir, kako veli, sada ne bi značio puno. Ni u poslu, ni u životu. Jer, posao traži rad. 

U Pulu, uvijek sa svježom robom nastoje, doznajem, doći tri do četiri puta tjedno. No to opet ovisi o tome kako ovdje ide prodaje, kakvo je vrijeme radi berbe ali ovisi i o - buri.

- Znala nas je bura blokirati da se nemamo kako probiti do Pule. Na to uvijek računamo pa pratimo vrijeme i krećemo se pripremati i kalkulirati berbu ranije. Unatoč tome znalo nam se po koji put dogoditi da kupce razočaramo i nemamo mandarina na štandu. Ako nemamo svježe - mi ne prodajemo i tu je sva filozofija, navodi Ante.

Prisjeća se da mu je otac pričao kako je 90-tih do Pule mandarine vozilo više od 20 ljudi, sada su ostali samo oni.

- Veliki su to troškovi - prijevoza koji je sve skuplji, stana, parkiranja, marenda, prodavača... ukalkulirajmo još berbu i malo ostane. Dio zarade izbijaju im, priznaje, i veliki supermarketi koji uvijek idu s dampinškim cijenama.

Ne mogu konkurirati supermarketima i dampinškim cijenama

- Evo, danas je kod mene na štandu mandarina 12 kuna, ili 2,5 kile za 20. Nekidan sam vidio da jedan dućan reklamira dvije kile za 12 kuna. Ja tome ne mogu konkurirati. Oni imaju minimalne marže na voću, a kad je na akcijama idu i ispod cijene samo kako bi pridobili kupce. Na kraju dođete po mandarine za 12 kuna i pustite im 250 jer uvijek nešto kupite, povjerava se Ante dodajući da u mnogima ne nude svježe voće.

Primjerice, limun je tek počeo, a oni ga već nude naveliko. Razlika je i u kvaliteti je dućani često nude voće treće kategorije dok se na štandu kupuje prvoklasno, svježe, voće koje nije stajalo po skladištima, uzgojeno prirodno. Da ne kažemo - domaće!

Zanimljivo je i kako se uzgaja domaća neretvanska mandarina koju krasi i titula izvornosti. Inače, ovaj atribut nose samo mandarine koje se beru oko gradova Opuzen, Metković i Ploče te tri općine Slivno, Kula Norinska i Zažablj gdje je utjecaj rijeke, mora i sunca stvorio posebnu mikroklimu koja daje mandarine izvrsne kakvoće.

Zlatna dolina Neretve

- Jendečenje je bio jedan od najtežih poslova u dolini. U tom procesu ljudi su bosonogi lopatama izbacivali mulj na hrpe iznad razine vode te na taj način dobivali obradivu površinu. Kasnije, te su nažuljane ruke zamijenili teških i specijalizirani strojevi koji su uvelike doprinijeli današnjem izgledu doline.

Zanimljivo je da se centralni dio melioriranog područja zapravo nalazi ispod razine mora, opasan nasipom u kojemu razinu vode reguliraju strateški postavljene pumpne stanice. Unutar tog pojasa nalaze se veće parcele, a u okružnom dijelu manje, kojima se u većini slučajeva može doći isključivo vodenim putem.

Tu je svoju ulogu pronašla Trupina, tradicionalna barka starih Neretvana. Danas, u malo modernije doba nju sve češće zamjenjuje splav, ali ni ona ne umanjuje činjenicu da istu kašetu morate podići više puta kako bi ona konačno bila upućena na svoje konačno odredište, inspirativno i slikovito pripovjeda Ante.

- A kako se beru mandarine pitam?

- Kako, samo ručno, sa škaricama. Još se nije rodio taj koji je izmislio stroj za branje mandarina, smije se Ante te pojašnjava da problem stoga zna biti i radna snaga.

Domaći limuni tek su krenuli

Nije, dodaje, stvar u novcu, ljudima se jednostavno neda radit, navodi. Kazuje kako je norma za osam sati rada 30 kašeta, odnosno oko 600 kilograma mandarina.

- Ja sam nekidan sam u tri sata ubrao 20 kašeta, doduše u idealnim uvjetima. Znači da se može. Neki traže dnevnicu, netko bi da ga se plati po kašeti. To su iskusni berači koji mogu pobrati i do 50 kašeta. U prosjeku se može zaraditi 250 do 300 kuna na dan, s tim da oni koji nisu blizu dobiju i 150 za benzin, navodi Ante dodajući da su sve to veliki troškovi koji se moraju pokriti i ukalkulirati u cijenu.

Ante u berbi

Da nije od onih kojima je novac bitniji od obitelji i sreće Ante pokazuje ne riječima, već gestama. Dok razgovaramo na štandu stalno nas prekidaju kupci. U njihove najlone uvijek ubacuje šipak više "nek se nađe", jabuku "da se proba za kašicu"... Cijene to ljudi, zato se i vraćaju. Ne drugi put već 33 godina za redom.