Labinjan Elvis Rajković, poznatiji pod nadimkom Elvinho, gljive bere od djetinjstva. Danas, u tridesetima, komercijalni je sakupljač gljiva i certificirani gljivarski determinator. Gljivarstvo ga, priča nam, zanima još od pete godine kada ga je, kao dijete, pokojni nono vodio na gljive.
- Od tada je i krenula moja ljubav prema gljivama, koja traje i dan danas, a trajat će, siguran sam, dok sam živ, veli nam.
Elvis Rajković
U razgovoru oko broja gljiva kojim se naš poluotok može pohvaliti veli nam kako je nemoguće decidirano odrediti točan broj gljiva koje Istra ima, ali sigurno ima između nevjerojatnih 4000 i 6000 vrsta!
Jestive, uvjetno jestive, blago ili smrtno otrovne
- Od ove silne brojke, mnoge su gljive jestive - od izvrsne kakvoće do jedva jestivih zbog lošeg okusa, mnoge su uvjetno jestive, nejestive, blago otrovne, otrovne, smrtno otrovne, ali i ljekovite, veli.
Otrovna muhara/Miriam Maryam
Dodaje kako Istrijani najčešće beru vrganje (proljetne i hajdinske), crne trubače, zlatne trubače, lisičarke, livadne pečurke (kršinke, grklji), kračune (kostoši, kostiši), sunčanice, đordane ili žurdane. One su (đordane), upozorava, na crvenom popisu gljiva u Hrvatskoj što znači da su zaštićene i ne bi se smjele brati.
Zaštićena blagva/ Zoran Krstin
- Mnogi ljubitelji gljiva beru i mnoge druge vrste, ali ove koje navodim su nekako vrste gljiva koje najčešće srećem u košaricama ljudi po istarskim šumama, veli te dodaje kako su najotrovnije vrste s kojima se susreće šetajući Istrom zelena pupavka, olovasta rudoliska, obična uvijača, mekana rupičarka i nekoliko vrsti cjepača.
Gljive se mogu brati cijele godine
- Osobno berem gljive tijekom cijele godine jer i u periodu kada za mnoge nema gljiva, ja ubirem dugogodišnje ljekovite gljive od kojih pravimo tinkture i čajeve. Za početnike gljivare, u Istri su najbolji mjeseci za branje rujan i listopad mjesec, dakle sada, iako od ožujka pa do prosinca mjeseca možemo, ovisno o godini, ubrati vrhunske gljive. Krećemo sa smrčcima koji su najraniji, a završavamo sa zlatnim trubačama koje su najkasnije, pojašnjava nam ovaj stručnjak.
Sunčanice/Elvis Rajković
Dodaje da je, nakon dvije lošije sezone gljiva u Istri, ova stvarno bogata i svi berači mogu biti jako zadovoljni jer su šume ovih dana bogate gljivama.
U razgovoru oko problema jestivosti gljiva i dijeljenja fotografija gljiva po društvenim mrežama uz pitanje "je li jestiva" - na što administratori sami upozoravaju kao krivo - Elvis naglašava da se o jestivosti gljiva uopće ne bi trebalo raspravljati te kako gljivarske Facebook grupe ne bi trebale služiti kao odabir hoćemo li pojesti neku gljivu ili ne.
Alen Čurko
Grupe, dodaje, sadrže mnogo članova koji nisu dovoljno zreli da se opuštaju u determinaciju neke gljive, ali oni to uporno rade. Tako da, nažalost, u pojedinim grupama možemo vidjeti i neke potpuno pogrešne determinacije, koje uz vlastitu neopreznost mogu biti kobne.
Gljivarstvo je predivan hobi, kulinarsko savršenstvo, no jedan krivi korak može biti smrtonosan
Elvis Rajković
Elvis, pojašnjava, kako je svaka osoba jedinstena pa neke gljive, iako neotrovne, kod nekih osjetljivih ljudi mogu izazvati probavne tegobe, dok neki mogu pojesti i manju količinu poluotrpvnih gljiva i ne osjetiti posljedice.
I jestive gljive mogu nekim ljudima naštetiti
Postoje, prisjeća se, i slučajevi da su jestive i kvalitetne gljive, kao sunčanica, kod nekih ljudi radi alergije izazvale anafilaktički šok. Dakle, jasno upozorava - s gljivama nema igranja.
Vrganji/ Elvis Rajković
- Uživajte svakodnevnim šetnjama u dubokim šumama, dok ih još ima. Vodite svoju djecu i ljubimce u prirodu, šuma je lijek za svakoga, ali možda je već sutra neće biti. Živimo u korumpiranoj državi gdje nam šume svakodnevno nestaju ispred očiju, poručuje ovaj Labinjan dodajući da se prema šumama ali i gljivama, bile one jestive ili ne, ophodimo s poštovanjem; ne uništavamo ih, ne gazimo, a šumu ostavimo čistom.
Gljivarstvo je, kako zaključuje, predivan hobi, kulinarsko savršenstvo, no jedan krivi korak može biti smrtonosan.
- Nije sramota poznavati tri vrste gljiva, ali biti siguran sto posto u njih. Moja je preporuka da gljive nikada ne konzumirate na temelju odgovora iz neke gljivarske grupe ili putem društvenih mreža već nakon pregleda stručne osobe, zaključuje ovaj gljivarski determinator.
Marina Mars
Na kraju i sam priznaje da mu, otkako je počela sezona gljiva, svakodnevno pristiže na desetke upita s fotografijama gljive, ponekad i više različitih gljiva, s upitom: "Koja je ovo gljiva i da li je jestiva"?
- Zaista i kad bih htio, jednostavno ne mogu svima odgovarati na upite, jer tada meni ne bi preostalo ništa vremena za sebe, vlastiti posao i osobni boravak u šumi.
Da stvar bude gora, mnoge ni ne zanimaju slični otrovni dvojnici neke vrste, već svatko pita samo 'je li gljiva jestiva i da li može s njom u tanjur'.
Svako selo svoje ime ima
- Nažalost, to tako baš i ne ide. Ne želim biti odgovoran niti za jedan posto nečije neopreznosti i trovanja gljivama. Mnogima ću, kada stignem u grupama determinirati gljivu, ali nikada neću nikome pisati o jestivosti. Determinaciju dajem na znanstvenom jeziku jer je jedino to pravo i valjano ime, narodnih je naziva mnogo - svako selo svoje ime - i narodni naziv nije mjerodavan.
Lisičarke/Marina Mars
Također, jedno je vidjeti gljive uživo, a drugo preko fotografija, navodi apostrofirajući još jednom - gljive se beru i jedu veoma oprezno i na vlastitu odgovornost.
Koliko Istrane zanimaju gljive dovoljno je pogledati Facebook grupu Gljive istarske županije koju je prije četiri godine pokrenuo Pazinjan Dino Levak, a sada ima čak sedam tisuća članova.
- Stranicu sam kreirao iz razloga da se skupi zajednica gdje će se stavljat slike gljiva i olakšat drugim beračima, ali i meni prepoznavati gljive koje su oko nas. Nakon nekog vremena i većeg broja odaziva u grupu, administrator je postao i Leo Stojšić koji uređuje ali i pregledava stranicu jer je puno ljudi postavljalo ubrane đordane (blagve) koje su zastićene.
Dan danas vodimo tu borbu u grupi, brišemo slike ubranih đordana, upozoravamo, veli nam Dino dodajući da trenutno, u sezoni gljiva, na stranici ima i više od 50 objava dnevno. Trenutno su hit vrganji.
- Pohvalio bih i pomoć Nevena Škifića iz Pule koji ima veliko znanje i determinira za nas jako veliki broj gljiva. No napominjem da grupa služi isključivo za druženje i edukaciju o životu gljiva te pristupu prirodi. Dakle, svi mogu slobodno objavljivati slike i pitanja, determinacije gljiva i nalazišta. Gljive mogu opisivati latinskim ili drugim nazivom koji im odgovara, iako je latinski nazin nepogrešiv i najbolji. Strogo je zabranjeno, mada se mnogi toga ne drže pa ih moramo upozoravati, raspravljati o jestivosti u postovima za determinaciju. Svaki član sam odlučuje želi li nešto konzumirati i to mora činiti krajnje odgovorno, zaključuje Dino.
Na kraju i on skreće pozornost na sve češće smeće i devastacije po šumama te moli sve da se prema prirodi ophode s poštovanjem, ne bacaju smeće i ne uništavaju gljive.