Krasna Zemlja

IMPRESIVNO OTKRIĆE KOJE JE JEDNOM ZANEMARENO

(FOTO) U maslinicima stare Barbarige iznova otkriveni ostaci jedne od najvećih uljara iz doba Rimskog carstva

Ovo je tek manji dio velikog kompleksa. Antički pisci kada govore o velikim postrojenjima i kapacitetima, kažu da već pet do šest tijesaka podrazumijeva velike proizvodne mogućnosti. Jasno vam je onda što znači ovdašnjih 12 komada, kaže prof. dr. Davor Bulić s Odsjeka za arheologiju pulskog sveučilišta. Nakon prvog otkrića, obišao ju je čak i Tito, a za stručnjake iz SAD ona predstavlja pravu znanstvenu poslasticu. Ipak, trebalo je proći 70 godina da se s nje po drugi put skinu humus i drača


 
6 min
Maja Jokanović ⒸFOTO: Manuel Angelini

Ovo je tek manji dio velikog kompleksa. Antički pisci kada govore o velikim postrojenjima i kapacitetima, kažu da već pet do šest tijesaka podrazumijeva velike proizvodne mogućnosti. Jasno vam je onda što znači ovdašnjih 12 komada, kaže prof. dr. Davor Bulić s Odsjeka za arheologiju pulskog sveučilišta. Nakon prvog otkrića, obišao ju je čak i Tito, a za stručnjake iz SAD ona predstavlja pravu znanstvenu poslasticu. Ipak, trebalo je proći 70 godina da se s nje po drugi put skinu humus i drača

U okruženju prepunom antičkog nasljeđa južne Istre, ponekad se teško iznenaditi otkrićima iz starog rimskog doba. Ipak, jedan lokalitet na jugoistočnoj obali, koji ovih dana tek izranja iz zaraslosti i poprima jasne obrise arheološkog nalazišta, lako bi se mogao svrstati na listu najfascinantnijih.

Uz samo more u staroj Barbarigi, na području prekrivenom s oko 8.000 sadnica maslina, posljednja se dva tjedna čisti i postupno priprema za daljnja istraživanja nalazište stare rimske uljare iz 1. stoljeća nove ere. Vjeruje se da je u pitanju tek dio znatno većeg kompleksa, koji je proizvodni pogon povezivao s obližnjim potopljenim molom i par stotina metara udaljenom stambenom antičkom vilom.

S impresivnih 12 preša ili tijesaka i površinom od oko 3 tisuće četvornih metara, "Uljara Barbariga" spada među najveće u Rimskom carstvu. Je li u vrijeme izgradnje bila i najveća, tek će se otkriti u sklopu arheoloških istraživanja koja započinju ovih dana.

No, nije ovo prvi put da je ugledala svjetlo dana. Prije 70-ak godina već je jendom bila iskopana, ali tada nisu započela nikakva veća istraživanja. Ovog puta će joj se zajedničkim snagama posvetiti arheolozi s nekoliko strana svijeta te lokalni proizvođači ulja. Naime, istraživanje će se provesti u sklopu zajedničkog projekta pulskog Sveučilišta Jurja Dobrile i Sveučilišta Brown iz Providencea u američkoj saveznoj državi Rhode Island, uz financijsku potporu Grada Vodnjana, Hrvatske zaklade za znanost i Sveučilišta Brown, te snažnu logističku pomoć u fazi čišćenja terena tvrtke Terra Eno Olea, koja na ovoj lokaciji, smještenoj na državnoj zemlji, u koncesiji ima svoje nasade maslina.

Započelo bi istraživanje i ranije i to na zajedničku inicijativu, kaže nam Aleksandar Bašić-Palković iz ove tvrtke, ali prvotni je plan, kao i mnoge druge, omela korona.

Nalazište prije čišćenja (foto Fabian Welc)

Sedamdeset godina čekanja

Iz vremena otkrivanja uljare 1953. godine od dokumentacije su ostala sačuvana samo dva tlocrta i nekoliko fotografija, priča nam voditelj istraživanja, pročelnik Odsjeka za arheologiju pulskog Sveučilišta Jurja Dobrile, docent prof. dr.sc. Davor Bulić, ujedno i sudionik sveučilišnog Centra za interdisciplinarna arheološka istraživanja krajolika, te dodaje da je nalazište svojevremeno obišao i Josip Broz Tito. Nažalost, nakon otkrića, ponovno je zapušteno.

-  Ovo je tek manji dio velikog kompleksa. Riječ je o jednom industrijskom pogonu iz rimskog doba i uljari. Antički pisci kada govore o velikim postrojenjima i kapacitetima, kažu da već pet do šest tijesaka podrazumijeva velike proizvodne mogućnosti. Jasno vam je onda što znači ovdašnjih 12 komada, kaže Bulić i dodaje: "Inače, istarsko je maslinovo ulje bilo poznato u rimsko doba. Pisac Plinije stariji, recimo, kaže da je broj jedan ulje iz Vinafra južno od Rima, a da drugo mjesto, prema njegovom mišljenju, dijele histarsko i hispansko, odnosno ulje jugozapadne Španjolske, između Seville i Cordobe u današnjoj Andaluziji."

Prof. dr.sc. Davor Bulić

O izvozu i prodaji istarskog ulja najviše se zna prema tragovima amfora, koje ukazuju na to da se, nakon proizvodnje u Fažani i okolici Poreča, ono prevozilo na područja današnjih sjeverne Italije, Švicarske, Slovenije, Austrije i Mađarske.

Prema starim zapisima, jedna preša mogla je obraditi plodove masline s 2.500 četvornih metara maslinika. Ukupno dvanaest preša zatečenih u Barbarigi stoga ukazuju na to da su u rimsko doba znatno veće površine istarskog poluotoka bile prekrivene maslinicima nego danas.

Barbariga kao znanstvena poslastica

Doc. dr. sc. Candace M. Rice, zamjenica voditelja istraživanja i asistent na Odsjeku za arheologiju i antiku Instituta Jaukowsky, pri Sveučilištu Brown, o ovoj je lokaciji slušala još u studentskim danima i ne krije da joj je mogućnost sudjelovanja na projektu iznimna čast. Ovo je, veli, svojevrsna znanstvena poslastica.

-  Moje se istraživanje fokusira na pomorsku trgovinu i ekonomski razvoj, a posebno me zanimaju agrarna proizvodnja i ekonomske promjene koje je na Mediteranu donosio ulazak u sastav rimske imperije. Zbog toga još od 2012. godine sudjelujem u istraživanju iskopina velike rimske vile u Sabini u Italiji, koja, koliko nam je poznato, ima najveći pogon za proizvodnju ulja u središnjoj Italiji, kaže Candace, i dodaje da je ovo ujedno i desetogodišnji zajednički rad s kolegom Škotom, također zamjenikom voditelja i trenutno postdoktorandom na katalonskom Institutu klasične arheologije (ICAC), dr. Andrewom Mcleanom.

Candace i Andrew

- Ja istražujem ekonomiju jadranske regije u rimsko doba. U kontekstu istraživanja rimske ostavštine na Jadranu, ovo je veliko otkriće. Tako smo i mi, tražeći mjesta gdje možemo nastaviti istraživanje,  uspjeli doći do ovdje, veli McLean koji je ovo nalazište uvrstio čak i u svoju doktorsku tezu, no zbog njegovog tadašnjeg stanja, nije bilo moguće načiniti nijednu fotografiju uljare kako bi je uključio u rad.

- Svakako je jako zanimljivo da se ostaci jedne od najvećih uljara na području europskog dijela Rimskog carstva pronađu u sklopu maslinika.  Ovdje smo tri tjedna i namjeravamo minimalno sljedeće tri godine nastaviti s istraživanjima. Konačni cilj je da nalazište zaštiti i prezentirati, odnosno dati mu muzejsku funkciju. Nama je naravno, u interesu znanstvena valorizacija, ali prezentacija je važna za zajednicu, zbog značaja nalazišta. Područje Barbarige je prebogato neistraženim arheološkim nalazištima pa će ovo istraživanje dobro doći za razumijevanje rimskog okoliša u prvim stoljećima naše ere, uz povećanje poznavanja ekonomske povijesti, kaže Bulić.

Tito na nalazištu 1950.-ih (privatna zbirka Franka Štokovića iz Barbarige)

 Uljara je u uporabi bila do 6. stoljeća ili njegovog kraja, no kroz postojanje je, uslijed redukcije proizvodnje, prolazila kroz preinake i broj aktivnih tijeska se smanjivao. Ovo je vidljivo iz arheoloških tragova, a uklapa se i u opću ekonomsku sliku tog razdoblja na sjevernom Jadranu.

Edi Družetić i Marko Krstačić

Napredak istraživanja i motive koji svakodnevno izviruju ispod slojeva uklonjenog humusa, sa zanimanjem prate i uljari iz Terra Eno Olee, Marko Krstačić, koji je, kako veli, ponosan što ovaj lokalitet potvrđuje da je proizvodnja ulja, kojom se bavi, nastavak tradicije dugačke barem dva tisućljeća. Osim njega, kod nalazišta smo zatekli i jednog od najvećih poznavatelja uljarstva u Istri, Edija Družetića.

- Fascinantno je da i danas nastavljamo proizvodnju na jednom položaju jako povoljnom za maslinarstvo, što su prepoznali još stari Rimljani. Ovo je pomalo jedinstveno mjesto i specifičan položaj pa je ulje odavde posebno i to je prepoznato, zato je to naš ponos. Čak smo napravili jedno prigodno ulje naziva Punta Cissana, karakteristično za ovo područje, od sorti koje ovdje rastu od davnina. Znate, kao i svaka kultura, i uzgoj maslina ima cikluse i ima nekad ulaznu, a nekad silaznu putanju. Sada smo, ja bih rekao, u uzlaznoj, rekao nam je Družetić.

Studenti Marko i Andrej

Na nalazištu redovnu praksu izvode studenti arheologije. Uz prof. Bulića i inozemne kolege, u istraživanjima sudjeluju i djelatnici Centra za interdisciplinarna arheološka istraživanja krajolika, pulskog Sveučilišta, dr. Robert Matijašić i docent Katarina Gerometta. 

Ostali članovi istraživačkog tima su: nezavisni istraživači dr. sc. Katarina Šprem, mag. Dolores Matika, dr. sc. Anna Soifer i dr. sc. Daniel Reeve-Brook, zatim dr. sc. Zachary Silvia (Brwon University), te studenti Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Puli: Stella Bulešić, Aleksandar Čović, Andrej Grakalić, Vlatko Mateo Jakšić, Josip Jelinić, Antonio Juričić, David Medančić, Tin Rakijaš, Lucija Šoštarić, Marko Zdravković Kunac.


Nastavite čitati

Istra
 

Overturizam silom otvorio nove, za mnoge građane trnovite staze

Nakon današnjeg teksta o velikim problemima podstanarstva u Puli i Istri donosimo tekst o sve većem broju beskućnika koji zbog skupoće izazvane overturizmom završavaju na ulici * Saznat ćete i detalje o nezakonitim poslovima koji su se godinama odvijali u kontroverznoj pulskoj zgradi Porečanka

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.