OPG Grbac: Danas beremo, već sutra prodajemo – Istarske jagode koje nestanu već ujutro

Na plodnim poljima u Ševama, nedaleko od Pule, među redovima jagoda koje su tek počele davati svoje prve, mirisne plodove, odvija se svakodnevni život jedne dugovječne istarske poljoprivredne priče.

Naime, Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Grbac već više od šest desetljeća uzgaja povrće i voće, oslanjajući se na znanje koje se prenosi generacijama, ali i na uporan svakodnevni rad.

Na polju, dok su radovi već u punom jeku, dočekuje nas Marina Maksan Grbac, koja sa suprugom i djecom nastavlja obiteljsku tradiciju započetu još davne 1962. godine.

"Nalazimo se u Ševama. Tu imamo naše njive. Tu sadimo jagode i sve ostalo sezonsko povrće: tikvice, krastavce, rajčice, mladi krumpir, kapulu, blitvu, salatu, špinat, mrkvu, ciklu, poriluk, kelj, kupus... Ma sve. Sve što možete zamisliti od povrća – mi sadimo i uzgajamo“, naglašava Marina dok pokazuje uredno posložene redove nasada.

Noemi i Marina Maksan Grbac

U Ševama dozrijevaju najslađe jagode u Istri

Svježe do kupaca

OPG Grbac, kako ističe, vjerojatno je jedan od najstarijih u Istri. Njihova priča započela je kada je, kako kaže, jedan "Ćić" s Učke došao u Pulu i ondje kupio prvu njivu.

- Joakim Grbac, nono mog supruga, zasadio je prvo povrće tamo gdje danas imamo bazu i štand, prisjeća se Marina.

Obiteljska tradicija nastavila se kroz generacije, a posebno upečatljiva ostaje priča o noni Katici Grbac koja je svakodnevno pješice odlazila na tržnicu.

- Imala je kolica koja je gurala iz Lošinjske ulice, gdje smo i danas svako jutro na tržnici. Tamo bi prodavala i vraćala se doma. Tako je sve krenulo, veli Marina.

Danas gospodarstvo vodi Emil Grbac, dok se u posao sve više uključuje i mlađa generacija.

- Naša djeca – Noemi, Nikol, Natali, Eni i Matej – svi rade s nama, kaže Marina, naglašavajući kako je upravo obiteljski rad temelj svega.

Emil Grbac

U ovo doba godine u središtu pažnje su jagode – prvo sezonsko voće koje nakon zime donosi svježinu i vitamine. No iza njihovog slatkog okusa krije se mnogo rada, doznajemo.

- U jagode je uloženo jako puno truda i novaca. Da bi danas jagoda bila zdrava, sočna i ukusna, treba se jako puno raditi oko nje, objašnjava Marina, te dodaje kako posao zapravo traje tijekom cijele godine.

- Od sadnje u devetom mjesecu pa do danas stalno smo oko njih – prihrana, zaštita, navodnjavanje, obrezivanje. Uroda nema dugo, ali posla ima stalno, kaže nam.

Unatoč zahtjevnosti uzgoja, trud se isplati jer kupci prepoznaju kvalitetu domaćih plodova.

"Po okusu i mirisu se najviše razlikujemo", ističe Marina. Na usporedbu s divljim šumskim jagodama samo kratko dodaje: "Jako blizu tom okusu i mirisu".

Tek ubrane

U ovo doba godine na tržištu je prisutna velika količina uvoznih jagoda, najčešće iz Grčke i Španjolske, no razlika između njih i domaćih prilično je velika.

- Uvozne jagode najčešće se beru poluzrele, pa čak i djelomično zelene, kako bi mogle izdržati dug transport i skladištenje te ostati vizualno privlačne do dolaska na tržište.

S druge strane, domaće jagode beru se u punoj zrelosti – kada su najsočnije, najmirisnije i najukusnije. Upravo zato one vrlo brzo dolaze do kupaca, ističe Marina.

Marina ističe da kupci dolaze redovito, čak unaprijed rezerviraju jagode na kašete, kaže nam i naglašava da ove godine imaju puno upita te posebno ističe kako su cijene prilagođene svima. Naši kupci su vjerni, pa je možda lijepo naglasiti da i pulski Calucem redovno kupuje naše proizvode, pa tako i jagode. Upravo smo im dostavili prvih 45 kilograma za njihove djelatnike.

- I naši umirovljenici kupuju i jako su zadovoljni. Jagode su, očekivano, najdraže najmlađima. Djeca ih obožavaju. Dolaze svakodnevno s roditeljima. Od najmlađih do najstarijih – nema osobe koja ne voli jagode, kaže nam Marina.

Noemi jako voli jagode

Ipak, unatoč velikoj potražnji, često ih nedostaje.

- Uvijek ih je nekako malo. Nadamo se da će ove godine, kad krene udarna sezona, biti dovoljno za sve, kaže, dodajući da se vrhunac berbe očekuje već od idućeg tjedna.

Osim što hrane ljude, ovi nasadi hrane i prirodu. Tijekom razgovora lako je primijetiti pčele i leptire koji se zadržavaju među biljkama, a da su jagode omiljene i unutar same obitelji, potvrđuje i najmlađa članica obitelji Grbac.

"Jesti i brati", kratko odgovara Noemi na pitanje što najviše voli raditi među jagodama, a uz osmijeh potvrđujući da su "jako ukusne".

Noemi

Iako djeluju nježno i primamljivo, jagode su, kako ističu Grbci, i među najzahtjevnijim kulturama za berbu.

- Ljudi to možda ne bi rekli, ali najteže je brati jagode. Stalno si pognut, čučnut i bereš, objašnjava Marina.

Brati jagode je težak posao

Uspoređujući s drugim poljoprivrednim kulturama dodaje: "Krumpir je težak za rad, ali se brže puni kašeta. Za jednu kašetu jagoda treba puno više vremena i znoja".

Kada se radi o desecima kašeta dnevno, posao postaje iznimno zahtjevan. Ipak, na kraju dana prevladava ono najvažnije, a to je zadovoljstvo s obavljenim poslom.

"Teško je, ali je s jagodama puno slađe“, zaključuje za kraj kroz osmijeh Marina.