PEROJ 366 GODINA KASNIJE Poigrala se ovdje povijest s ljudima i stvorila divan kutak suživota ljudi, jezika, pisama i kulture

Zanimljiva je priča kako su jedino Perojci zadržali svoju pravoslavnu vjeroispovijest u odnosu na ostale crnogorske doseljenike u Istru koji su, kao uvjet za ostanak u Istri, morali prijeći na katoličanstvo.

Povijesna predaja kaže kako je pravoslavni svećenik Danilo Nikolić, koji je predvodio skupinu 15 crnogorskih obitelji, ukupno 77 osoba s područja Crmnice kraj Bara, odbio zajedno s ostalim doseljenicima potpisati dokument mletačkih vlasti o prelasku na katoličanstvo.

Rasprave i odbijanje doseljenika su trajale oko godinu dana, kada se sve primirilo i prestao pritisak na pridošle doseljenike iz Crne Gore da pređu na katoličanstvo, kaže nam Nikola Škoko, Perojac koji slovi kao vrelo informacija o povijesti Peroja.

Nikola Škoko

Proces naseljavanja krenuo je nakon što je 1561. godine mjesto potpuno opustjelo zbog kuge koja ga je poharala. Mletačke vlasti su neuspješno pokušale naseliti obitelji iz Bologne te iz Grčke. Ipak uspijevaju naseliti crnogorske obitelji, koje dolaze u Peroj 21. srpnja 1657. godine. Ta se godina uzima godinom osnutka današnjeg Peroja.

Dvjestotinjak potomaka doseljenika

Peroj danas broji oko 1100 stanovnika, od kojih su njih dvjestotinjak potomci doseljenika iz Crne Gore.

Prve osobe koje smo sreli u Peroju bili su kontrolor električnih brojila gospodin Žmak iz Pule, koji nam predstavlja unuku poznatog Perojca i njenog djeda Mitra. Mitar je bio jedna od osoba koje su u crkvi sv. Stjepana, koja je skoro dvjesto godina bila štala, držao stoku.

Mitrova sramežljiva unuka nam se nije željela predstaviti, a kamoli fotografirati. Ipak su nam ona i Žmak rekli kako je vrijedni Mitar u štali držao magarce, krave, pa i kokoši. Od 2000. godine crkva je predana u vlasništvo Gradu Vodnjanu.

Crkva sv. Stjepana u Peroju

Prema izvornoj strukturi, crkva je bila jednobrodna, izrazito izduljena građevina s tri četvrtaste apside na istočnoj strani. Na crkvi su restauratorski radovi trajali od 2008. do 2013. godine kada je crkva ponovo svečano otvorena kao kulturni objekt i svojevrsni muzej. U crkvi su pronađene brojne slike, freske, reljefi te zidani grob postavljen poprečno, ispred vrata kroz koja se iz zvonika ulazilo u crkvu.

Potom susrećemo Aleksu i njegovog malog sina. Aleksa je vlasnik teretane Bura u Peroju. Kaže kako to baš i nije klasična teretana već crossfit, za koji plaća licencu Amerikancima. Priča nam, Peroj je pust i miran kao i svako mjesto u Istri u ovo doba godine.

Prvotna nakana mu je bila da to prvenstveno bude mjesto vježbanja za domaće, ali su se i sezonski turisti prihvatili crossfita i tako osigurali njegovoj obitelji sigurniju egzistenciju. Na putu je još jedno dijete i treba raditi, kaže nam Aleksa. Ljubazno nas pozdravlja dok sa sinom i psom u laganom trku i igri odlazi tihim ulicama Peroja.

Aleksa, njegov sin i njihov pas

Idemo dalje. Dolazimo pred zatvoreni frizerski salon simpatičnog imena "Škare". Svaka čast na dovitljivosti, iskoristiti vlastito prezime kao brend djelatnosti i samog logotipa firme.

Zatvoreni frizerski salon u Peroju

Čini se kako u starom dijelu Peroja nema otvorenog niti jednog ugostiteljskog objekta. Dolazimo do spomenika vodovodu iz 1954. godine na kojemu je zahvala stanovnika Peroja Josipu Brozu Titu. 

Sudeći po zahvali, izgleda da je drug Tito bio osobno angažiran u njegovoj izgradnji. Susrećemo i jednog gospodina koji gušta u pivi. Ne želi biti u kadru fotografije. Njegovo pivo na spomeniku kojeg koristi kao šank, lijepo ilustrira tišinu koja vlada preko zime u Peroju.

Zahvala Josipu Brozu Titu za vodovod u Peroju

Primjećujemo mnoštvo renoviranih kuća. Aleksa nam je ispričao da je zadnjih nekoliko godina došlo do "buma" u izgradnji i renoviranju, ali da sve to domaći prodaju, a stranci kupuju. Tako da je sve manje domaćih stanovnika.

Neke od obnovljenih kuća u Peroju

Tu je i mala biblioteka Njegoš, čije je voditelj Nikola Škoko, a natpis je na latinici i ćirilici. Odmah pored je Mjesni odbor Peroj, tu je natpis dvojezičan, na hrvatskom i talijanskom, a iznad ulaza piše izložba na latinici i ćirilici. Poigrala se ovdje povijest s ljudima i stvorila divan kutak suživota ljudi, jezika, pisama i kulture.

MO Peroj i biblioteka Njegoš

Na putu prema crkvi sv. Spiridona dolazimo pred spomenik iz 1955. godine jedanaestorici poginulih partizanskih boraca iz Peroja, koji je postavio zahvalni narod Peroja.

Spomenik partizanima u Peroju

Od Nikole doznajemo kako Crnogorcima pravoslavne vjere nije odmah po dolasku dopuštena gradnja vlastite crkve već im je za vjerske obrede dodijeljena ondašnja grčka pravoslavna crkva Sv. Nikole u Puli.

Zaštitnik sv. Spiridon

Tek 1788. godine, više od 130 godina nakon dolaska, Perojci dobivaju od Mletačke Republike dozvolu za gradnju svoje crkve. Današnji oblik crkva sv. Spiridona dobiva 1834. godine. U crkvi se čuvaju brojne egzotične ikone i ikonostas iz 16. stoljeća s prikazima grčkih svetaca. O samom zaštitniku sv. Spiridonu, čudotvorcu i episkopu trimituntskom, kruže mnoge legende.

Crkva sv. Spiridona u Peroju

Najpoznatija među njima je ona o smirivanju bijesne oluje kako bi sretno doveo brodove u luku, te je povodom toga proglašen zaštitnikom mornara. Pored crkve se nalazi zvonik s kupolom, sagrađen 1860. godine, iza kojeg je smješteno pravoslavno groblje.

Za kraj smo se spustili do perojske lučice. Čini se kako nam je sv. Spiridon donio mirno more i prekrasan dan.

Lučica u Peroju