Poljoprivreda je mukotrpan posao, ali ispunjava zadovoljstvom, priznaje nam Sanja Kufner, mlada Puljanka koja se već više od pet godina uspješno bavi ekološkom proizvodnjom povrća i voća.
Trenutno, na unajmljenim parcelama u Valdebeku, gdje i živi, obrađuje hektar i pol zamljišta, od čega na hektar ima posađene uglavnom kupusnjače, a mi smo posjetili jednu od parcela od 3.500 tisuće metara na kojoj sa svojim suprugom uzgaja većinom povrće, a ljeti i jagode, dinje i lubenice.
Kupusnjače u sto varijanti
Ovdje rastu ljubičasti i zeleni kupus, karfiol, brokula, kelj pupčar ali i mnogima manje znane vrste povrća poput, kovrčavog kelja, pak choia, šenona....
Od poljoprivrede se može živjeti, veli nam Sanja, al odmah napominje kako ona ustaje u pet ujutro, a radni dan joj na tržnica završava ponekad i u 21 sat navečer.
Sanja u polju prokulica
Na njivi koja izgleda kao slika ima i čičoka, korabica, koromača, batata, raznih vrsta tikva....
O dobrim uvjetima koji ovdje vladaju za ove vrste povrća dovoljno govori da je glavica kupusa koji je Sanja nedavno ubrala težila čak 6.400 grama, a da kupus nakon što se ubere glavica i dalje "rodi" malim glavicama kupusa.
Kovčavi kelj
- Trenutno su temperaturni uvjeti takvi da i dalje imam takozvanu ljetnu ponuda pa na parcelama u okolici još uvijek ima i pomidora, paprika i patliđana, veli nam Sanja.
Dodaje da uzgoj povrća ima puno "neprijatelja" - od sunca koje je ovog ljeta nemilice pržilo i nikad tako visokih temperatura, zatim nedostatka kiše, raznoraznih sitnih nametnika do svinja koje stalno obilaze njive.
Spašeni puran nadgleda polja
- Protiv krda divljih svinja borimo se, koliko to možemo, električnim pastirima, a polja navodnjavamo. Kako smo ekološka proizvodnja kod nas nema ni pesticida ni umjetnih gnojiva, pojašnjava.
Na pitanje kako uspijeva da joj cijeli urod ne pojedu "beštije" veli da postoje ekološki certificirana sredstva na bazi kvasca, algi i mikroorganizama, dok se polja gnoje jedino ekološkim peletima od stajskog gnojiva.
Sanja upozorava kako se, a to vidi po poljima, klima ubrzano mijenja, što se vidjelo i ovoga ljeta te kako poljoprivreda više neće biti moguća bez navodnjavanja polja. Nekada se, dodaje, barem luk, češnjak i krumpir mogao uzgajati bez navodnjavanja, no uskoro ni to neće biti moguće, smatra ova mlada poljoprivrednica.
Razgovarajući o tome kako je uopće krenula u poljoprivredu, obzirom da je po struci ekonomistica, kazuje nam da je sve bio splet nesretnih, ali i sretnih okolnosti.
- Moj tadašnji dečko, današnji suprug Tomislav ili Tomo, kako ga svi zovu, radio je u trgovačkom centru Bricostore. Kada je centar zatvoren ostao je bez posla i na nagovor prijatelja, a današnjeg kuma Dorijana Siljana nek si uzme komadić zemlje, a on će mu dati sadnice, krenuli smo prvi puta u avanturu uzgoja povrća, priča nam Sanja.
Uz njih dvoje, u sezoni sadnje ili berbe, pomažu im njezini i njegovi roditelji pa se radi o obiteljskom gospodarsvu u pravom značenju te riječi. Bez njihove pomoći, dodaje Sanja, bilo bi teško.
- Dorian, koji se sam dugo godina bavi ekološkom proizvodnjom, nam je tada bio velika podrška. Kada smo shvatili da nam taj posao ide otvorili smo OPG Sanja Čubrilo, koji se sada zove Eko Kufner, i odmah krenuli s ekološkom proizvodnjom. Drago mi je da Istranima mogu ponuditi upravo takvo, ekološki uzgojeno povrće, jer smatram da bi sva ponuda trebala biti takva - prirodna i zdrava, veli Sanja.
Kako bi u tome uspjela, i bila konkuretna na tržištu, svoje proizvode sama prodaje na tržnicama diljem Istre.
- Ponedjeljkom sam u Poreču, utorkom na ekološkoj tržnici u Šijani, svake druge srijede na eko tržnici u Rovinju, četvrtkom imam dostave košarica povrća po Puli i petkom sam u Novigradu i Umagu, nabraja Sanja svoju zgusnut tjedni raspored.
- Zapravo s ekološkim povrćem pokrivamo cijelu zapadnu Istru. Strašno je naporno biti ujutro u polju, a popodne prodavati, no to je zapravo jedini način da se široj populaciji osigura ekološki uzgojeno povrće po povoljnim cijenama. To se može jedino ukoliko nema posrednika u prodaji i stoga sam sa cijenama u rangu pulske tržnice na kojoj se prodaje "obično" povrće, naglašava ponosno naša sugovornica.
Drago mi je da Istranima mogu ponuditi ekološki uzgojeno povrće, jer smatram da bi sva ponuda trebala biti takva - prirodna i zdrava
Sanja Kufner
O tome koliko su njezina polja pod stručnom paskom dovoljno govori da je u dvije godine prošla dvije poljoprivredne inspekcije (na mjestu uzgoja i na tržnici) i u obje je u potpunosti udovoljavala eko proizvodnji, a jednom godišnje imaju i ekološki nadzor.
Eko košarice povrća spremne za dostavu
Sanja se odlučila uzgajati i Istranima pomalo neobično povrće. Veli kako se polako upoznaju s njim i sve ga radije kupuju i jedu. Riječ je o iznimno zdravim sortama.
Azijsko povrće u Valdebeku
- Šenon ili cavolo romano, križanac između brokule i cvjetače, je iznimno zdrav i pun C vitamina. Kako je slatkastog okusa vole ga i djeca koja inače ne vole povrće. Dvije vrste raštike - cavolo negro ili toskanski kelj te kovrčavi kelj jako su zdrave i spadaju u najzdravije namirnice. Mogu se koristiti za maneštre ili variva te kuhati kao klasična blitva, pojašnjava nam Sanja svoje nasade koje će ljubitelje eko povrća hraniti kroz cijelu zimu.
Šenon ili cavolo romano
Pak choi ili kako ga neki zovu kineski kupus ili azijska raštika poznat je po tome što ima jako malo kalorija, tek 14 na 100 grama stoga je idealna namirnica za one na restrikcijskim dijetama. Inače se ova delicija koristi u brojnim azijskim receptima, a može se jesti kuhan, pržen, na grillu pa i sirov na salatu.
Kovrčavi kelj odlična je varijanta za izradu zelenih sokova, čipsa od kelja i sličnih jela jer jer ne pada tako teško na želudac kao sirovi glavati kelj.