Gurmanski gušt konzumiranja malih listića aromatičnog bosiljka na pizzi, u salati ili juhi možda najbrže osvjetljava smisao posla 36-godišnjeg motovunskog poduzetnika Emilija Močiboba koji se kroz svoj OPG Montonese već četiri godine, opskrbljujući trenutno 60-ak restorana visoke kvalitete na području Istre, bavi nesvakidašnjom granom poljoprivrede - proizvodnjom mikrobilja i jestivog cvijeća.
Svježe ubranih, lokalno uzgojenih i s obilnom količinom minerala i vitamina.
U podnožju Motovuna
Emilija susrećemo u podnožju Motovuna, na parceli niti 100 metara udaljenoj od 222 metra dugog tunela Parenzane, uskotračne željezničke pruge koja je od 1902. do 1935. godine povezivala Trst s Porečom kao krajnjim kolodvorom, otkud potječe i njen naziv.
Upoznajemo se doslovno na preoranoj zemlji, tik do plastenika, a na obližnjoj postarijoj kamp kućici još se iščitava grafit nepoznatog autora "Exploited", otkrivajući nam i domaćina kao nekad aktivnog pankera.
Dojmljive posvećenosti inovacijama, neprestanom učenju, prihvaćanju rizika, marljiv, skroman i pionirskom strašću otvoren poduzetničkim izazovima i novim istraživanjima, karakter ovog 36-godišnjeg bivšeg studenta prava ilustrira i činjenica da je sam izradio automatiziranu sijačicu koja može zasijati i do 1500 posuda na sat (ako je samo jedna vrsta odnosno ako se ne gubi vrijeme na promjenu sjemena), što je 15 do 20 puta više (!) od količine koja se u istom vremenskom razdoblju može ostvariti ručnim sijanjem. Svi njeni plastični dijelovi su 3d printani, metalni rezani laserom, uz Emiliov dizajn i autorstvo.
Mogućnost brzog povećavanja proizvodnje, inače, vrlo je bitna u Emiliovom poslu jer snabdijeva 60-ak restorana visoke kvalitete diljem Istre.
Sastavivši je od ležaja, motora (i to motora brisača golfa 2!), prskalice, osigurača, senzora te metalnih i plastičnih dijelovi koje je, u vlastitom dizajnerskom rješenju, 3D isprintao, na jednoj strani sijačice pune se prazne posude na koje u kretanju pada zemlja, zatim četkice ravnaju zemlju, nakon čega u posudu pada sjeme, da bi poslije završnog zalijevanja počeo proces klijanja.
S jednim suradnikom u Medulinu, kako nam kaže, namjera mu je serijska industrijska proizvodnja sijačice, za što je neophodan profesionalni nacrt, nakon čega će tražiti izvođača stroja kao i projektanta električnog napajanja po industrijskim standardima, jer postojeća sijačica je ipak samo prototip za vlastite potrebe.
- Gotov je i prototip modula koji bi im slagao posudice na traku. čime će se kapacitet na sat značajno povećati. Razvoj sijačice je trajao godinu dana i sve je koštalo oko 9000 eura. A planiramo da će nas do stavljanja na tržište, u optimističnoj pretpostavci, koštati barem još toliko, dodaje Močibob.
- Krenuli smo u ovaj posao s mikrobiljem i jestivim cvijećem krajem 2019. godine, samo par mjeseci mjeseci zbog pandemije koronavirusa nastupio lockdown. Promet koji smo ostvarili koncem te 2019. godine, izvan sezone, nije bio velik promet, ali nije bio zanemariv, pokazavši nam da bez lockdowna, bez pandemije, taj posao ima smisla, kaže Emilio i nastavlja.
"Imamo 60-ak stalnih partnera, a u siječnju, veljači otvoreno ih je 25 do 30, što je nije loše jer pokrivamo troškove".
Mikrobilje i jestivo cvijeće, 'neprosvijećeno' kažemo našem domaćinu, prizivaju na prvu elitnu restoransku ponudu; običan će čovjek koristiti rukolu i bosiljak.
- Slažem se. Mi kao OPG ciljamo na restorane koji ulažu dosta truda u hranu, i naravno da fast food neće biti naš kupac, iako je moguće da je hrana u fast foodu dobra. Ali oni nemaju poantu ukrasiti hamburger ili ćevapčiće s mikrobiljem i jestivim cvijećem. Ciljamo na restorane u kojima se puno pažnje pridaje izgledu tanjura.
Koliko je jestivo cvijeće samo ukras, a koliko se jede, pitamo motovunskog poljoprivrednika.
- Imamo jako malo cvjetova koji imaju okus, više su vizualna dekoracija. No, boražina, koju imamo i u obliku mikrobilja i cvijeta, ima super okus poput ljetnog krastavca, baš je osvježavajuća, kao dragoljub koji je pikantan i jako aromatičan, veli.
boražina
Ipak, jestivo cvijeće dominantno ne utječe na finalni okus tanjura, već na njegov vizualni izgled.
S druge strane, kroz narudžbe sve više kuhara pridaje pozornost tome da mikrobilje ne gledaju samo kao dekoraciju.
"Recimo, mikrobilje rukole ili dragoljuba je iznimno intenzivno. Treba paziti kako ćeš ga i s čim kombinirati. I iz tog razloga vjerujem da nam je najpopularnije mikrobilje graška jer je slatkast, lagan i ne smeta drugim okusima, a i jako je atraktivan s tim svojim dlačicama", nastavlja Močibob.
Prvo je radio kod oca Efrema u trgovini lovačke opreme, u INI u Motovunu, a zatim su se počeli baviti češnjakom.
- Matematika se nije pokazala 'prijateljskom'. Češnjak je u zemlji deset mjeseci, a što je dulje u zemlji, to je veći rizik da će propasti. Prodaja je bila dobra, ali imali smo stalnih problema s bolestima. Od četiri godine uzgoja češnjaka, samo je jedna bila jako dobra. A kod mikobilja uzgoj traje sedam do 15 dana. Ako nešto i propada, to ćeš vidjeti u prva tri dana, pojašnjava.
Kod cvijeća, pak, kad se jednom pripremi sadnicu u proljeće, nema poslije baš vremena (ako ti ga vrućina pojede) pripremiti nove sadnice koje će ti uspjeti biti gotove prije kraja sezone. Baš zato su sada krenuli s unutarnjim uzgojem i cvijeća kako bi osigurali zalihe u slučaju ponovljenih vremenskih ekstrema.
Močibob ističe kontinuitet kao ključan poslovni izazov.
- Moraš 52 tjedna u godini imati robu, a uz to ima restorana koji su posve eliminirali bosiljak i mentu u korist naše robe, i oni sada ovise o nama, kaže Emilio.
Sebe smatra ozbiljnim poduzetnikom jer, veli, žive samo od toga i već to drži dovoljnim znakom. Posluje pozitivno, dok u Hrvatskoj, kako procjenjuje, ima desetak proizvođača koji se ozbiljno bave ovim poslom.
U svojevrsnoj revoluciji u proizvodnji, od rujna prošle godine do siječnja ove godine sustavno je obavljao testove na svakoj biljci koju ima u ponudi.
- Kroz testove smo postigli puno bolju kvalitetu proizvoda u odnosu na lanjsku godinu. Testirali smo sedam supstrata (zemlje), time i pouzdanost odnosno brzinu rasta. Da ste me prije dvije godine pitali treba mi nešto za sedam dana, ja bih vam mogao ponuditi samo rukolu.
Kako se postiže brzina rasta bilja, pitamo ga.
- Bolji supstrat zemlje osigurava mi da mogu ponuditi i rotkvicu i korabicu za sedam dana. Supstrat zemlje se pokazao boljim od onog prije. Lani smo, recimo, sijali sve u kokosovu mljevenu koru, a ove godine svaka biljka ima svoj miks: neke koriste čisti treset, neke miks treseta i kokosa, a neke koriste više perlita, vulkanskog kamena koji je kako prozračan, čime korijen dobiva više zraka, pojašnjava.
Budući da je sve minijaturno (glavni proizvodni pogon od svega 35 kvadrata, uz dva staklenika), pitamo ga koliko je posao fizički naporan.
- Brzo sam shvatio da čim prije trebam maksimalno automatizirati i digitalizirati proizvodnju, kao i to da, zbog iznimne važnosti kvalitetnog odnosa s klijentom, sam isporučujem robu restoranima, kaže.
Od lani mu proizvodnja i nije tako naporna jer je sve automatizirano, uz automatsku sijačicu i sve instalirane pametne uređaje koje reguliraju svu mikro klimu.
- Planiramo još automatizirati zalijevanje i to bi bilo to, dodaje Emilio i nastavlja iskreno: "Ne potenciramo previše to da je riječ o zdravoj hrani jer nam ciljana skupina nisu ljudi nego ugostitelji, 'business-to-business', a i zato što u izravnom poslovanju s konzumentima nema kontinuiteta i sistema dostave, pa je lako ostati s manjkom ili viškom ponude".
Cilj mu je svesti proizvodnju na razinu da ga ništa, pa ni vremenske prilike, ne mogu iznenaditi. Želja mu je da u perspektivi uz pomoć EU sredstava izgradi tzv. modernu vertikalnu farmu, gdje bio dobar dio uzgoja bio pod svjetlima.
Vratimo se proizvodima. Njegove maćuhice često krase tanjure istarskih chefova.
- Cvijeće maćuhice je najtraženije, lijepo je, a nema posebnog okusa što je razlog veće potražnje, dodaje.
"Svaka biljka samo traži da ima ono što joj je dostupno u prirodi i to treba na najbolji mogući način kopirati u ovim našim uvjetima. A ako mislite na spiritualnost i pjevanje biljkama, ja to baš i ne priznajem. Ja sam jako znanstveno fokusiran jer smatram da za sve treba postojati objašnjenje, pogotovo u tome. Priroda se za sve to pobrinula", kaže Emilio.
Pri kraju posjeta pitamo ga koje su glavne prednosti uzgoja mikrobilja i jestivog cvijeća s pozicije poduzetnika, a koje s pozicije konzumenta.
- Nema velike konkurencije, ali se ne možeš raspištoljiti s cijenama jer konkurencije ipak ima, ali nema je puno. Imaš neku ok cijenu i neku ok zaradu. Nemaš veliku konkurenciju, ali si isto tako na malom području gdje nema ogromnih novca pa nije realno očekivati bogaćenje za godinu dana.
Kad je u pitanju korist za konzumenta kaže: "To je lokalni proizvod koji je došao s područja unutar 20-30 km. Uz to, na mikrobilju nije korišteno umjetno gnojivo.
Kad govori o koristi za zdravlje, neuobičajeno za privatne poduzetnike, je iskren: "Na internetu ima puno više neprovjerenih nego provjerenih informacija. Jako je malo provedenih istraživanja s konkretnim brojkama. Jer svi se, kad prodaju mikrobilje, razbacuju riječima da mikrobilju ima do 40 puta više vitamina nego u odrasloj biljci. A napravljeno je samo jedno takvo istraživanje, bar po mojim saznanjima. No, mikrobilje sigurno ima bitno više vitamina i minerala. Stvar je u koncentraciji - u maloj biljci dobiješ sve ono što dobiješ konzumacijom velike biljke".
No ponavlja, njemu nisu ciljana skupina ljudi koje se žele zdravo hraniti nego isključivo ugostitelji.
- Ja jako volim cijelu poduzetničku priču, jako volim biti privatnik. Volim stvarati novu vrijednost, bilo kroz poljoprivredu iii kroz učenje o automatizaciji. Volim učiti, nešto napraviti rukama. Ovaj vid poljoprivrede mi je super ispunjavajući jer, osim što živim od njega, upražnjavam neke svoje hobije - naučio sam dosta o bravariji, električnom napajanju, vodoopskrbi, 3D printanju, sve je moj dizajn… Sve je to meni izazov.
- Nije velika zarada, no jedna ili dvije osobe, ovisno o broju restorana koje se podmiruje, mogu od ovog posla pristojno živjeti, kaže Emilio koji je nedavno postao otac.
No, s druge strane, u četiri godine poslovanja investirao je, veli, nemalih 120 tisuća eura za traktor, dva dostavna vozila, zakup i kupnja zemlje, plastenike, strojeve, razvoj sijačice i ostala dugotrajnu imovinu.
Ipak, kad se podvuče crta, zahvaljujući vertikalnoj poljoprivredi, uzgaja 16 vrsta mikrobilja cijele godine (biljkama treba od 15 do 20 dana od sjetve da izrastu). Godišnje proizvede i do 15.000 posudica mikrobilja. Uz mikrobilje ima i dva plastenika velika 400 četvornih metara u kojima uzgaja jestivo cvijeće. Ljeti ga uzgaja i na otvorenome, na njivi od tisuću četvornih metara. Velik posao u malom.
U ponudi Emilio ima 16 vrsta mikrobilja, a ovdje - zbog raznolikosti okusa i arome, a i da dočaramo poslovni svijet ovog OPG-restoranske suradnje, s web stranice Emiliovog OPG-a Montonese prenosimo njih četiri:
"Mikrobilje korijandera donosi intenzivnu aromu i svježinu koja savršeno nadopunjuje azijska, meksička i mediteranska jela. Njegovi nježni, svijetlozeleni listići ističu se svojim karakterističnim citrusno-začinskim okusom, čineći ga idealnim za salate, juhe, tacose, curryje i ostale kulinarske kreacije.
Mikrobilje boražine je jedinstvenog okusa, neodoljivo podsjeća na svježi salatni ljetni krastavac, dodaje dašak sofisticiranosti i jedinstvene svježine vašim jelima. Blagog okusa i većih listova (slična suncokretu),
Dragoljub karakterističnog paprenog, ljutog okusa, savršeno se uklapa u raznovrsne kulinarske kreacije. Mikrobilje dragoljuba nije samo ukras, već i odličan način za podizanje okusa, idealno za dekoraciju jela visoke gastronomije.
Mikrobilje korabe donosi blagi, slatkasto-pikantni okus koji podsjeća na svježe povrće iz obitelji kupusnjača, dodajući jedinstvenu notu i hrskavost vašim jelima. Nježne, ljubičasto zelene biljke savršene su za dekoraciju i obogaćivanje salata, juha, predjela i glavnih jela."
