(VIDEO) Mogu li Valsaline o(p)stati kao zeleno srce Verude? Vrtlar Kruno: "Usporedimo li Pulu s Berlinom ona bi trebala imati 50 urbanih vrtova"

Žele li građani Pule edukativni i jestivi park, šumski vrt, gradski voćnjak i društvene vrtove na Valsalinama? Žele li se uključiti i sudjelovati u uređenju i očuvanju Valsalina? Na ova je pitanja pokušala odgovoriti javna tribina koja je održana u Dnevnom boravku DC Rojc pod nazivom "Valsaline, zeleno srce Verude".

Iako su svi okupljeni na tribini bili za to da se očuva ova povijesno zelena oaza pored mora, stvarnost je drugačija: po aktualnom GUP-u ovdje je predviđena stambeno-poslovna zona sa zgradama do četiri kata. Dakle još zgrada i betona.

No to, naravno, ne znači da se barem dio, prije nego se donesu detaljni urbanistički planovi, ne može sačuvati i ostati zelen.

Na to je u uvodu upozorila i Iva Maslovar, jedna od inicijatorica ideje pod nazivom "Jestiva Pula".

Gosti tribine govorili su o samoj ideji, zašto su se u nju uključili, ali i tome kako su društveni vrtovi i urbani voćnjaci organizirani po drugim europskim zemljama.

Tako je, primjerice, Kruno Pekas, poznatiji kao bloger Vrtlar Kruno, kazao da samo u Berlinu postoji 877 urbanih vrtova (tzv. Kleingarten) sa ukupno 71 tisućom vrtova/parcela u najmu.

Kada bi se to, prema površini koju gradovi zauzimaju, primijenilo na Pulu, naš bi grad trebao imati barem 50 urbanih vrtova.

Nediljko Landeka upozorio je da bi se njihovim projektom uredilo cijelo područje koje je sada dosta zapušteno i nejasnog vlasništva pa se ovdje ljeti množe legla komaraca koja maltretiraju cijelu Verudu, a oni ga ne mogu tretirati kako treba.

- Osim parcela na kojima bi mogli uzgajati voće i povrće, cvijeće i začinsko bilje, mještanima bi u sklopu projekta ponudili i zajedničko kompostište, rasadnik za svoje povrće, opciju posudbe poljoprivrednog alata i strojeva, uredio bi se kutak za solitarne pčele oprašivače, kazao je Landeka.

Iva Maslovar, Nediljko Landeka i Andrea Budiša

Ideji "Jestive Pule" pridružila se i pulska inženjerka šumarstva Tamara Brščić.

Ona se detaljnije osvrnula na šumske vrtove pojašnjavajući kako su to vrtovi u kojima ne postoje gredice već biljne zadruge koje se sastoje od jedne glavne biljke i biljka pomoćnica, a sve je zapravo - jestivo.

U ovakvim s vrtovima, navela je, velika pažnja pridaje kombiniranju biljaka kod sadnje i za razliku od drugih vrtova, iskorištavaju svi slojevi, čak i u visinu. Od biljaka sade se primjerice jabuke, grožđe, breskve, lješnjaci, bobičasto voće, a u šumskom vrtu rastu i samonikle šparuge, kazala je, napominjući da šumski vrt dolazi u svim veličinama: od velikih do malih gradskih kutaka.

Kristina Afrić- Rakitovac, profesorica s FET-a, napomenula je da se projektu priključila jer je na Verudi odrasla, ali i zato što smatra da je ideja jako vrijedna za cijelu lokalnu zajednicu.

Jedna od inicijatorica projekta Andrea Budiša trenutno radi u nizozemskom Institutu za ekologiju pa je publici prenijela svoja iskustva.

Kako je ispričala, iza ovog instituta postoji park, jestiva šuma u sklopu kojeg postoji i urbani vrt te dio s nejestivim raslinjem. Umjesto metalnih ograda sav je prostor instituta omeđen bodljikavom živicom, a od energije upotrebljavaju solare i energiju vjetra.

Jestivi krajolici

Cvijeta Biščević je napomenula da ima više modela osnivanja i upravljanja jestivih krajolika, a da se oni mogu podijeliti na gradske ili urbane vrtove, urbane voćnjake, jestive parkove, društvene vrtove, šumske vrtove....

- Ono što je najbitnije jest da u svaki od tih projekata uključiti građane u samo planiranje takvih prostora, jer samo uključeni građani, građani kojima je stalo jesu garancija da će projekt zaživjeti, ali i biti održiv, naglasila je Cvijeta dodajući da je takav proces dugotrajan - traje i nekoliko godina - ali je dugoročno održiviji.

U Njemačkoj zajednički vrtovi imaju dugu tradiciju.

Parcele u takvim vrtovima sada su jako popularne i za njih postoje dugačke liste čekanja. Trenutno na svoj komadić zelenog raja u Berlinu čeka čak 19 tisuća građana, naveo je Pekas.

 - Ono što je specifično jest da urbani vrtovi imaju svoja stroga pravila, ne smiju biti veći od 400 kvadrata, kućica na njima ne smije biti veća od 25 kvadrata, propisano je sve, do toga što sve možete uzgajati. Postoje kontrole i sve je regulirano. Nešto blaža pravila jesu za "vrtovi za slobodno vrijeme" kojima vlasnik može biti i privatnik ili udruga koje daju parcele u najam, a ne nužno lokalna vlast i tu možete raditi što god želite, kazao je Pekas dodajući da po cijelom Berlinu postoje i gredice za najam, cvjetne livade i puno se ulaže u hortikulturno uređenje.

No zbog velike potražnje za stanovima, i u Njemačkoj se neki od tih prostora, oaze bioraznolikosti, uništavaju.

Bez košnje u svibnju

- Bez košnje u svibnju, sadnja trajnica, opločnici umjesto betona, to je nešto što sam naučio vani i što pokušavam implementirati i kod nas. Neke stvari se mijenjaju na bolje i to me veseli, kazao je vrtlar Kruno.

Na tribini je prikazan i film Pulske filmske tvornice "Kratka povijest Valsalina i društvenih vrtova" s povjesničarima Igorom Dudom i Andrejom Baderom u glavnim ulogama.

Pogledajte ga i saznajte više o ovom povijesno zanimljivom prostoru.