Samostan na lokaciji Fratrija, napušten je krajem trinaestog stoljeća. Tristo godina kasnije grote su poslužile za izgradnju crkvice sv. Petra u okovima u Baratu. S kamenom benediktinaca podignute su i kuće kolona s jugoistoka koji su dovedeni da bi se ispravila demografska slika poremećena ratom i kugom * Ora et labora, moli se i radi, a rad je jednak trpljenju, naprezanju; preko i posredstvom rada prikazat će ti se Bog
Samostan na lokaciji Fratrija, napušten je krajem trinaestog stoljeća. Tristo godina kasnije grote su poslužile za izgradnju crkvice sv. Petra u okovima u Baratu. S kamenom benediktinaca podignute su i kuće kolona s jugoistoka koji su dovedeni da bi se ispravila demografska slika poremećena ratom i kugom * Ora et labora, moli se i radi, a rad je jednak trpljenju, naprezanju; preko i posredstvom rada prikazat će ti se Bog
Polazimo od jedne točke da bi zahvatili, skromno, važno poglavlje europske povijesti: ulogu benediktinskih samostana u građenju europske, zapadne civilizacije.
Točka je tu, pored nas, na nježnoj uzvisini pokrivena šumom, između sela Červari i Barata u općini Kanfanar.
Lokalitet je obilježen toponimima: Fratrija ili Uležičeva stancija. Od benediktinskog samostana i romaničke crkve iz XI. stoljeća ostala je samo gomila kamenja pokrivena stablima i šikarom.
Arhitekt Vjeko Gašparović je pri prvom dodiru bio zbunjen no, kad je počeo obavljati mjerenja, konture samostanskog kompleksa počele su se prikazati. Na lokalitet nas je odveo prijatelj Branimir Červar, strastveni ljubitelj povijesti svog malog velikog mikrokozmosa Priko Drage.
Samostan je napušten krajem trinaestog stoljeća, a ipak, dok sam hodao, tragajući za lijepo oblikovanim grotama, osjetio sam nazočnost čovjeka. Rekao sam to Branimiru i on je potvrdio: ljudski trag odolijeva nasrtajima prirode i vremena.
Ostao je samo jedan zid velike šterne oko koje se razvijao klaustar. U kratkom zapisu Kanfanarac Anton Meden navodi da je samostanska crkva sv. Petra u okovima imala tri vanjske abside. Vjeko je pronašao točnu poziciju.
U vrijeme izgradnje samostana dobar dio Europe je bio pokriven šumom pa tako i naša mala Istra. Benediktinci (vjerojatno su stigli sa sjevera) su prionuli poslu: počela je sječa stabala, čišćenje terena, prva brazda povučena plugom u tvrdu zemlju, prva sadnja voćke, prva loza, prvo sjeme, humanizacija prostora radom, poljoprivredom.
U šumi i oko šume prvog tisućljeća poslije rođenja Krista niknulo je imanje, proizvodna jedinica. Ora et labora, moli se i radi, a rad je jednak trpljenju, naprezanju; preko i posredstvom rada prikazat će ti se Bog.
Poput ostalih samostana benediktinaca i ovaj naš, iznova otkriven i vraćen u život preko znatiželje trojice zaljubljenika u zavičajni prostor, bio je mjesto intenzivnog čitanja, pisanja i katalogizirana preživjelih zrnaca klasične kulture.
Pri povratku sa samostana Branimir se kratko zadržao na imanju da bi nahranio tovare i
ovce.
Promatrajući ga u poslu razmišljao sam o pojmu rada po benediktinskom receptu. Ne radi se o radu kakvog ga mi poznajemo, to je rad u zajednici i za zajednicu. Naš je rad svijet otuđenja, teško s tim radom do hrane i još teže do Boga, osim ako prihvatimo misao da Bog voli nesretnike.
Prvi je benediktinski samostan niknuo u Montecassinu, niže od Rima između 528. i 529. godine. Potom su se samostani razvili posvuda u Europi: na stotine i stotine proizvodnih jedinica, na tisuće i tisuće hektara zemlje oduzete prirodnoj stihiji, na tisuće i tisuće napisanih stranica, nesaglediv slijed minuta i sata molitve u tišini klaustra...
Benediktinskom redu prethodio je čovjek, Benedetto, rođen 480. godine u mjesto Norcia u regiji Umbria. Sa sedamnaest godina napustio je dom i život u zajednici, bio je puno godina pustinjak prije nego li se priklonio cenobitskoj metodi upoznavanja Boga.
U ono vrijeme Italijom je vladao gotski kralj Teodorik, vladar koji je uspio uspostaviti suživot između Latina i barbarskih plemena i pokrenuti proizvodnju i trgovinu na cijelom poluotoku. No, 535. godine, car Justinijan krenuo je u rat nošen misijom restauracije rimskog carstva.
Tzv. “gotski rat” trajat će gotovo 30 godina (535-553). Benedikt je umro 547. godine u samostanu kojeg je sam projektirao i izgradio. Dok je oko njega rat ubijao i razarao, Benedikt je molio i radio. Zato je valjda proglašen svetac zaštitnik Europe.
Samostan na lokaciji Fratrija, napušten je krajem trinaestog stoljeća. Tristo godina kasnije grote su poslužile za izgradnju crkvice sv. Petra u okovima u Baratu. Sa kamenom
benediktinaca podignute su i kuće kolona s jugoistoka koji su dovedeni da bi se ispravila demografska slika poremećena ratom i kugom.
Samostan je recikliran po Božjoj volji, današnja brojka žitelja u selima Priko Drage drastično se smanjila, u neka sela ima više turista nego starosjedioca, ali to je neka druga priča.
Ukoliko još niste obavili božićno-novogodišnju kupovinu donosimo vam nekoliko ideje za originalne darove
Jeste već kupili darove? Ukoliko niste sutra vam donosimo vodič kroz božićnu kupnju koja se vodi načelom: lokalno, autohtono, ručno rađeno. Donosimo i priču o Puležanu koji po Istri lovi posve neobične stvari. I to ne puškom nego aparatom. Za sebe kaže "Nisam ja fotograf, ja sam školovani zidar”
U muškoj konkurenciji najbrži su bili Neven Baranašić, Deni Krnjus i Elvis Đukić, dok su među ženama najbrže bile Laura Bosnjak, Jasminka Marinčić Štifanić i Valentina Stančić
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
