Čovjek se vraćao u svoje selo i na pola puta počeo ga je pratiti vuk. Čovjek ga je stalno držao na distanci, međutim kad je došao napokon pred svoju kuću, vidio svjetlo, stavio ključ i kad je otvorio vrata, tad ga je vuk napao i zaklao ga. Jer mu je opala aura! Tad se prvi put opustio, prepričao je istinitu priču Karakaš, a to ga je podsjetilo na rečenicu rusko-francuskog pisca Makinea: 'Kada dječak ide u kino kroz šumu u kojoj zavijaju vukovi, tada ga čuva sudbina"
Čovjek se vraćao u svoje selo i na pola puta počeo ga je pratiti vuk. Čovjek ga je stalno držao na distanci, međutim kad je došao napokon pred svoju kuću, vidio svjetlo, stavio ključ i kad je otvorio vrata, tad ga je vuk napao i zaklao ga. Jer mu je opala aura! Tad se prvi put opustio, prepričao je istinitu priču Karakaš, a to ga je podsjetilo na rečenicu rusko-francuskog pisca Makinea: 'Kada dječak ide u kino kroz šumu u kojoj zavijaju vukovi, tada ga čuva sudbina"
"Kod ovog sam romana došao prvi put u sukob sa svojom ženom. Naknadno sam preslagivao poglavlja, a ona i još neki ljudi htjeli su da idem na sigurnu varijantu. A ja volim riskirati, kako u jeziku, tako i u kompoziciji. Smatram da sam bolji pisac od svih knjiga koje sam napisao! Ne želim raditi po prokušanim metodama i načinima po kojima sam već radio. Jednostavno, želim riskirati", kazao je sinoć višestruko nagrađivani pisac Damir Karakaš na pulskom sajmu knjige, tijekom nacionalne premijere njegovog novog romana "Sunčanik" u izdanju OceanMora, priče u kojoj djed i unuk hodaju šumom u potrazi za vragom.
Roman je sačinjen od pet dužih poglavlja koja funkcioniraju poput svojevrsnih koordinata koje se mogu na različite načine preslagivati, pritom ostavljajući mnogo prostora za učitavanje.
No, ovaj je roman i, kako je rekao moderator pisac Emir Imamović Pirke, velika obiteljska drama, drama odrastanja s dva ogromna gubitka.
Mimo uobičajenog pravila, stojeći su on i autor izveli cijelu promociju, a s puno humornih crtica dobro su nasmijali publiku trećeg dana sajma u punom Crvenom salonu.
U ovoj maloj, originalno dizajniranoj svesci od jedva 120 stranica, djed i unuk hodaju kroz zadivljujuću prirodu svjedoče običnim događajima i upoznaju osebujne ljude, gradeći međusobnu povezanost i bliskost.
Djed i unuk, pojašnjava autor, prolaze kroz prostor i vrijeme, i na tom putovanju rekapituliraju linije vlastitog živote, stvarajući fresku svog mjesta i svog života.
- Što se više udaljuješ od svog mjesta, to se više približavaš samom sebi, citirao je Karakaš crnogorskog slikara Uroša Toškovića.
Nikada Damir Karakaš nije bio prihvaćen u svojoj Lici, gdje mu je svojedobno bilo zabranjeno dolaziti, no nakon što je dobio nagradu Grada Zagreba, nagradu mu je dodijelilo i Brinje.
- Nakon dodjele nagrade htio sam pješačiti deset kilometara u planinu, u svoje selo (Plašćica). Jedan vrlo opasan put. Pod jednu ruku sam stavio nagradu, a pod drugu glavu pečenog praseta, što voli moj otac. Jedan brigadir, koji je bio sa mnom u ratu, rekao mi je: 'Nemoj to raditi , vukovi ćete napasti, mirisat će im'. Rekao sam mu: 'Moram to napraviti'. Osim toga, ne bi bilo loše za biografiju pisca da ga vukovi rastrgaju. Mislio sam da ću, ako dođu vukovi, baciti tu glavu. Dva sata sam hodao po noći, svašta sam prošao tim putem, bilo mi je nevjerojatno lijepo. Osjećao sam nevjerojatan strah i sreću, jer sam kao dječak išao tim putem. Kad sam u daljini vidio svjetlo u kući, sjetio sam se jedne priče koju sam napisao po istinitom događaju. Čovjek se vraćao u svoje selo i na pola puta počeo ga je pratiti vuk. Čovjek ga je stalno držao na distanci, međutim kad je došao napokon pred svoju kuću, vidio svjetlo, stavio ključ i kad je otvorio vrata, tad ga je vuk napao i zaklao ga. Jer mu je opala aura! Tad se prvi put opustio, prepričao je Karakaš, dodavši da ga je to podsjetilo na rečenicu rusko-francuskog pisca Makinea: 'Kada dječak ide u kino kroz šumu u kojoj zavijaju vukovi, tada ga čuva sudbina".
Iako ne pije i ne puši, dok je (pet godina) pisao ovaj roman, pio je, veli, jako puno crnog vina i slušao Gustava Mahlera. Jedan dirigent iz Beča kazao mu je da će ga to uništiti, izazvati mu depresiju, ali njemu nije bilo ništa
- Očito ono što djeluje na druge ljude, na nas Ličane baš i ne djeluje, kazao je.
"Ljudsko tijelo također može biti sunčanik, doduše nepouzdan, i ja kad sam kao dječak čuvao stoku u planini i s ostalom sam djecom po suncu određivao vrijeme. Pogriješio bih sat vremena. Inače, u mom Brinju, u koje je došao i car Oktavijan kada je slamao Japode, a u 14. stoljeću su Frankopani tamo napravili i dvorac, na kamenom je mostu sunčanik iz 1801. godine".
- Kao mladog pisca jako me uvrijedio Miroslav Krleža jer je u svojim ‘Zapisima iz Mađarske’ napisao da je Franjo Josip glup kao poštar iz Brinja, a kod nas su poštari najpametniji, dijele penzije, dodao je autor nasmijavši prisutne, kao i za slijedeće zgode: "Jednom mi je otac rekao: 'Javi se kad dobiješ Nobela'. Jer oni u Lici čuli su se samo za dvojicu, za Nobela i za Einsteina, čak i Tesla nije nešto jer je ipak iz mog kraja".
Damir Karakaš rođen je 1967. u selu Plašćica kod Brinja u Lici. U Zagrebu je studirao agronomiju, pravo, novinarstvo, a nekoliko je godina radio i kao novinar Crne kronike Večernjeg lista, u Splitu. Od 2001. živi u Bordeauxu u Francuskoj a od 2002. do 2007. u Parizu gdje se uzdržava sviranjem harmonike. U Parizu na Novoj Sorboni studira i francuski jezik, izvodi performanse, te izlaže konceptualne radove. Još kao tinejdžer objavljuje karikature i crteže u brojnim novinama u bivšoj Jugoslaviji, a nagrađen je i s nekoliko uglednih nagrada za karikaturu.
Objavio je knjigu putopisa "Bosanci su dobri ljudi" (1999), roman "Kombetari" (2000), zbirku priča "Kino Lika" (2001), roman "Kako sam ušao u Europu" (2004) zbirku priča "Eskimi" (2007), roman "Sjajno mjesto za nesreću" (2009), zbirku priča "Pukovnik Beethoven" (2012), roman "Blue Moon" (2014), roman "Sjećanje šume" (2016), roman "Proslava" (Naklada OceanMore, 2019), roman "Okretište" (Disput, 2021), roman "Potop"(Naklada OceanMore, 2023), a 2024. objavljena mu je i zbirka drama "Avijatičari".
Po knjizi "Kino Lika" redatelj Dalibor Matanić snimio je istoimeni film, višestruko nagrađivan u Hrvatskoj i inozemstvu. Izvedene su mu i dvije drame, "Skoro nikad ne zaključavamo" (2009) te "Snajper" (2013), a romani "Sjajno mjesto za nesreću", "Blue Moon" i "Sjećanje šume" adaptirani su za kazalište.
Roman "Proslava" dobio je 2025. PEN Translate Award britanskog PEN Centra. Prozna djela prevedena su mu na arapski, češki, francuski, makedonski, engleski, njemački, slovenski, rumunjski, bugarski, španjolski i talijanski jezik. Živi u Zagrebu.
Za razliku od nekih pulskih škola koje u potpunosti muku muče sa prostorom za sportske aktivnosti, moglo bi se reći da je ova u polovičnom problemu; dvoranu ima, ali je zastarjela. Također, prostor za izgradnju nove ima, što je također velika muka nekih škola, ali u ovom slučaju, prostor za novu nalazi se ispod postojeće pa je, na putu do nove dvorane potrebno srušiti staru
Supružnici Paoletić posjeduju vrijednu imovinu u Puli, Bokordićima i Vodnjanu, ostvaruju stabilne prihode iz rada i turističkog najma, a zamjenik gradonačelnika odlučio je dužnost obnašati volonterski
Srebro su osvojile učenice OŠ Šijana, a broncu učenici OŠ Kaštanjer
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
