DOM HB POSTAJE PALAČA KULTURE Zatvara se ulica između INK-a i Doma HB-a, vraća se Marelica!

Prenamjena pulskog Doma hrvatskih branitelja u Palaču kulture dio je Strategije razvoja kulture grada Pule od 2023. do 2030. godine, čije je prvo čitanje bilo na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća Pule.

Javna diskusija o ovom važnom razvojnom dokumentu održana je prije tri mjeseca u Gradskoj knjižnici, tijekom koje ideju prenamjene Doma HB-a u Palaču kulture promovirala povjesničarka umjetnosti Gorka Ostojić Cvajner, ovogodišnja dobitnica Nagrade Grada Pule, zauzevši se tada da ova velebna zgrada postane i sjedištem Pulskog filmskog festivala.

Inicijatorica Palače kulture - povjesničarka umjetnosti Gorka Ostojić Cvajner

"Pulski filmski festival ima svoje četiri krucijalne stvari, film, Arenu, publiku i sjedište koje nemamo. Činjenica da Festival nema sjedište. Premještanjem Festivala po prvi puta ove godine u krilo Doma branitelja vidjeli smo presice koje su bile pune. Po prvi puta zaživljeno je kako treba, a to je tek dio priče koja će se nastaviti, jer Festivalski centar i Sajam knjige oživljavaju taj prostor", kazala je tada.

Dodali bismo da je završni party po zatvaranju jubilarnog 70. PFF-a, uz krcatu vanjsku terasu Doma HB-a, pa i popunjene unutarnje prostore i općenito dobru opuštenu zabavu, pokazao velik potencijalni aspekt i zgrade , posebno stražnje terase u samom središtu grada, svega nekoliko 'nasuprotnih' metara od INK-a.

Prije donjeg razgovora s nadahnutom Gorkom Ostojić Cvajner, a zbog ilustracije što je dosad učinila gradska uprava na ovu temu, prvo riječ ustupamo pročelnici za kulturu Emini Popović Sterpin i gradonačelniku Filipu Zoričiću.

Pročelnica za kulturu Emina Popović Sterpin kaže da je Dom hrvatskih branitelja, austro-ugarski  Marine Kasino, najvelebnija zgrada tog povijesnog perioda u srcu grada, a koja je i dalje u funkciji.

- Ideja je vratiti zgradu u vlasništvo Grada Pule i prenamijeniti je za isključivo kulturne sadržaje, obzirom da zdanje ima neopisiv potencijal stvaranja dodatne kulturne i društvene vrijednosti. S jedne strane, veliki je manjak zatvorenih prostora za prezentaciju kulture u gradu, a s druge strane prijeko je potrebna dodatna valorizacija austrougarske baštine, kaže ona.

Pročelnica Emina Popović Sterpin

"Palača kulture, kako smo radno nazvali projekt, zadovoljila bi većinu potreba u zimskom periodu za glazbenu i scensku umjetnost, te bi mogla trajno postati centar Pula Film Festivala i drugih značajnih kulturnih manifestacija, a pored toga u njoj bi se mogle smjestiti i neke u budućnosti planirane nove ustanove poput Muzeja Grada", kaže gradska pročelnica za kulturu.

Grad je, dodaje, već poduzeo prve korake namjere prema Ministarstvu obrane, te uskoro očekujemo konkretan odgovor.

- Kada bi to uspjeli ostvariti, u budućnosti bi taj "kvart" postao, s Istarskim narodnim kazalištem, prostorima nezavisne scene poput HUIU-a i Galerije NOVA na jednoj strani i Palačom kulture na drugoj strani, takozvani Kazališni trg – pješački kvart u središtu grada posvećen kulturi, ističe pročelnica Popović Sterpin.

Zatvorila bi se ova ulica između INK-a i Doma HB-a

Optimizam u tom pravcu dijeli i gradonačelnik Pule Filip Zoričić

- Bio bih sretan kada bismo uspjeli u tom naumu. Razgovori su se održali i oni se nastavljaju. Vjerujem da ćemo u tome uspjeti u suradnji s 'Pleter uslugama' i Ministarstvom obrane, s kojima odlično inače surađujemo. Zgradu treba energetski obnoviti, urediti i pokušavamo naći zajednički jezik, a novi sastanak se dogovara i održat će se vrlo brzo, kaže Zoričić.

Gradonačelnik: "Bio bih sretan kada bismo uspjeli u tom naumu"

- Dom hrvatskih branitelja bio bi idealan za koncertnu dvoranu, a stara kuglana i Marelica za društveni prostor. To može biti dom Sajmu knjige i sličnim kulturnim manifestacijama, udrugama i institucijama. No, sve je na vlasniku pa ćemo vidjeti. Ta suradnja i zajednički pristup nas motivira da onda i zatvorimo ulicu između INK-a i DHB-a, oformimo kazališni trg i stvorimo jedan novi prostor", zaključuje gradonačelnik Zoričić.

Nekadašnji disko Marelica budi lijepa i bogata sjećanja brojnih generacija Puljana/ki koji su stasali u prostoru tadašnjeg Doma JNA. Prva je to bila 'razvojna' stepenica prije odlazaka u Uljanik, Circolo, Tvrđavu, Piramidu.  

Preko puta terase Doma HB, uz INK i HUiU, od prošlog četvrtka je i Galerija Nova

Gorka Ostojić Cvajner, svojedobno dugi niz godina ravnateljica filmskog festivala, ističe da je to bila i ostala najsjajnija i jedina palača koju imamo u gradu.

- Ljudi ne znaju da su postojale dvije. Zgrada prvobitnog pulskog oficirskog kluba građena je 1872., prije 151 godinu, i postojala je 40-ak godina, a onda je velebno austrougarsko carstvo poželjelo imati reprezentativniju palaču. Stara je srušena 1910., a već 1913. niknula je nova koju do danas baštinimo. Ona je promijenila više funkcija i s vremenom je postajala sve manje vojnom, a sve više civilnom. O toj se zgradi može razgovarati s aspekta njezine velebnosti, sjajne lokacije jer se nalazi u srcu greda, št  ima tu zelenu površinu  koja je oduvijek bila kurirana kako bog zapovijeda, što a ima reprezentativan ulaz i sjajnu, super elegantnu  terasu i prostore koji se mogu koristiti na sve moguće načine, veli ona u uvodu našeg razgovora. 

Kad su ljetos otvoreni prednji ulaz i izlaz na stražnju terasu za potrebe završnog partija PFF-a cijelio je prostor jako dobro disao kao otvorena a homogena  'osovina' od gotovo stotinjak metara između oba vanjska nasuprotna prostora i unutrašnjosti zgrade.

Naravno. U tom prijedlogu Palače kulture nisam se  fokusirala samo na Dom hrvatskih branitelja, već sam sve promišljala i s aspekta petogodišnje okušanosti prostora Doma HB-a budući da smo bili privremeni beskućnici. Naime, pet godina smo živjeli i radili u Domu HB dok se u drugoj polovici 90-ih godina obnavljalo Istarsko narodno kazalište. Već su se tada na neki način ukorijenile te potrebe za zgradom, koje su se postupno zaboravile i nestale.  Ali ako filmski festival uistinu želi biti velik festival, jedan od tri najstarija u Europi, mislim da ima pravo dobiti Palaču kulture, u kojoj će biti stacionirani i drugi festivali. Jer festival nije samo ured, već život i živost, ima veliku, male dvoranu, salone, holove koji se mogu  višeslojno koristiti.

Pogled na Mornarički kasino s južne strane, razglednica iz 1901. godine

Ogroman potencijal zgrade pokazuje se posebno za trajanja Sajma knjige.

Apsolutno, ima ogromni potencijal, da ne govorimo dolje o restoranu, kafiću...To je multifunkcionalna, reprezentativna, stišana, ograđena zgrada, koja se može koristit kao zgrada filmskog festivala, kao zgrada velike manifestacije Sajam knjiga, kao palača koncertnih, filmskih, scenskih i inih događanja. Sve to tamo sjeda kako bog zapovijeda.  A da ne kažem da smo  još kao srednjoškolci maturanti tamo imali najsvečanije završne  elegantne balove.

Kad je filmski festival posrijedi, izgubili smo hotel Rivijeru, čime smo izgubili svečani doček, šušur i tu  šetnicu od Rivijere do Arene, koja je činila ljepotu festivalskih događanja. A danas od Doma HB-a preko Kazališnog trga, zatim, preko Giardina kroz Istarsku ulicu do Arene može biti savršena festivalska šetnica, relativno duga, ali savršena šetnica. To zaslužuje filmski festival, ali i Dom hrvatskih branitelja zaslužuje dobiti prave stanare.

Ukoliko bi se zgrada institucionalizirala, s obzirom da bi novi korisnici bile kulturne institucije, bi li to isključilo ostale neinstitucijske, a kreativne korisnike?

Sve podnosi! Sve vrste filmskih radionica, koncertne dvorane, male velike, pomoćni prostori za presice i manje scenske prizore. Ona je velebna, raskošna po svim parametrima koje čovjek može poželjeti. Da ne kažem da se eksterijerno, može koristiti od proljeća do konca jeseni balovima, koncertima... svime što gradu zatreba.

Dom HB-a je u vojnom, MORH-ovom vlasništvu. Predstavlja li to zapreku?

Nemam ništa protiv toga, trebaju uslijediti razgovori. Ta palača ima pravo na život. Mi imati pravo tražiti da se vrhunski kulturni događaji (koje Pula na sreću ima) počnu održavati u toj zgradi, prvo pripremno, zatim radno i glamurozno.

Bi li bilo optimalno kad bi vojska ustupila zgradu gradu?

Bilo bi optimalno, ali onda bi Grad mora biti  spreman znati što, kada i kako želi da ta multifunkcionalna zgrada djeluje. Zgrada mora imati pravi koncept življenja.

Treba isto tako iskreno reći da je vojska zadnja tri desetljeća i sačuvala zgradu. Možda je izbjegnuta njena divlja privatizacija i pohlepno parcelirano čerupanje?

Naravno. Očuvali su zgradu s njezinim integritetom. Smatram ih čuvarima, no čuvari nisu i korisnici. Oni su korisnici samo u minimalnom dijelu, a ja mislim da ta zgrada mora disati punim plućima, s punim kapacitetima. Koristiti sve prostore na suvremeni, radoznao, ambiciozan, konstruktivan način koji bi donio novu živost gradu.

No ako ćemo biti iskreni, koliko god je arhitektonsko lijepa, ona je unutra i  zapuštena.

To nisu velike i neotklonjive  stvari, treba postojati koncept unutarnjeg korištenja.

Da, jer čim useli sajam knjiga i ta toplina nanizanih knjiga, kompletno se promijeni nabolje atmosfera i doživljaj zgrade?

Apsolutno. Ona tada dobiva novi duh i dah.

Za sajma knjiga

Postoji i taj neugodan miris iz donjih prostorija, kuhinja i onog sada zatvorenog restorana.

To je stvar minimalnih korekcija. Na koncu konaca,  taj restoran može postati savršenim restoranom. Zašto 'Marelica' ne može biti fini disko... Ali sve s maksimalnim kriterijima kakvoće. Ne može u zgradu ući svatko i sa svačim.

Pula je jedan od gradova s najvećim jazom između nevjerojatnog potencijala i često zatvorene, provincijske, hejterske stvarnosti?

Tako je, ali to su diskrepancije koje ne trebaju ostati zauvijek. Mislim da je došlo vrijeme uistinu ambicioznih ljudi da promijene taj imprimatur Pule koja odiše osrednjošću strahom, stidom, neambicioznošću, fragmentiranošću.

Imate li vjere u ovu gradsku upravu?

Imam vjere dok ta vlast postoji. Zašto ne bih imala? Na koncu konaca, sve što sam im predlagala, a bila je cijela skala drugih stvari, prihvaćeno je. Ne osjećam se strancem u ovom gradu, nego kao netko tko se osjeća odgovornim za ovaj grad. Ja prije svega sebe postavljam odgovornom za ovaj svoj grad. Kao individualac mogu predložiti i stajati iza tog projekta, imati pravi prijedlog, obrazlagati ga. Imam pravo na vjeru da će se stvari pokrenuti. No, ako se pasivizirano, getoiziramo, zavidimo, nema šanse da se grad pomakne. Ovo je jedan od najljepših gradova. Imamo najdublji  i najljepši zaljev koji postoji. Imamo obalu koju ne koristimo. Imamo preko puta te obale drugu obalu koju uopće ne koristimo. Imamo sedam brežuljaka... toliko blagodati.

Ali isto toliko i međusobne mržnje i destrukcije koji čine ogroman uteg. Grad ipak čine ljudi.

Taj  "genetski kod" je vidan, ali ja u svom dugom radnom vijeku nikad nisam osjetila mržnju, a i da sam je osjetila, zašto bi se ljudi voljeli? Ti moraš imati cilj, nakanu, sredstvo, vrijeme i trebaš  propagirati tu ljepotu, imati ambiciju koja Pulu otvara prema svijetu. Mora biti ambiciozan, otvoren grad.

Tu se slažem.

Ambiciozan, otvoren grad, komunikacijski iskren i pošten grad. Sve te prerogative mora imati, a ujedinjuje ih jedan čovjek ili dvoje ili troje. Ne treba to biti pokret.

Dio ulice (gdje je autobus na slici) zatvorio bi se za promet