"Ekskurzija" nepretenciozna, "Šalša" polovična

Nakon drame “Žena s gumenim rukavicama”, u kojoj je glumački trijumfirala sjajna Areta Ćurković, na Pulskom filmskom festivalu mogli smo pogledati još jedan film koji se bavi obrazovnom tematikom.

Riječ je o filmu “Ekskurzija”, koji je prikazan u programu Manjinske koprodukcije, budući da je realiziran u koprodukciji Bosne i Hercegovine, Srbije, Norveške, Francuske, Katara i Hrvatske.

Redateljica filma Una Gunjak (rođena u Sarajevu 1996.) privukla je već pozornost kratkim filmom “Kokoška”, koji je prikazan u jednom od programa Cannesa, a osvojio je i nagradu Europske filmske akademije za najbolji kratki film.

“Ekskurzija” je njezin debitantski dugometražni film u kojemu se bavi učenicima jedne bosanske srednje škole tijekom njihovih priprema za višednevni izlet, kao što je to i naslovom filma naznačeno.

Učenica Iman (Asja Zara Lagumdžija) pritom proživljava romansu i seksualni odnos s nešto starijim dečkom, a zatim to lakomisleno priznaje kolegama iz razreda. Međutim, školska ogovaranja u kombinaciji sa spoznajom da je vjerojatno ostala trudna, postaju preveliki teret za djevojku na pragu punoljetnosti.

“Ekskurzija” je jedna fino razrađena i nepretenciozna drama u kojoj redateljica sebe stavlja u drugi plan, dopuštajući mladim glumcima (pretežno naturščicima) da dođu do izražaja i oni sjajno koriste tu priliku.

Film ujedno vrlo suptilno otvara mnoge probleme vezane uz ove naše postjugoslavenske prostore kao što su spolna i rodna neravnopravnost, socijalna nejednakost, dominacija novokomponiranog kapitalizma, slabosti obrazovnog sustava.

Iz filma "Ekskurzija"

Nakon težih tema koje nam je ponudila “Ekskurzija”, navečer smo se u Areni mogli lijepo opustiti uz hrvatski film “Šalša”.

Redatelj “Šalše” Dražen Žarković dobro je poznat pulskoj publici budući da je režirao pet dugometražnih igranih filmova: “Ajmo žuti!”, “Zagonetni dječak”, “Alka”, “Moj dida je pao s Marsa” i “Trešeta” (koredatelj Pavo Marinković) s kojom je postigao najveći međunarodni uspjeh. Žarković se u “Šalši” nastavlja baviti komičnim situacijama u dalmatinskom podneblju, samo što ovdje ubacuje i određene žanrovske elemente kojima ranije nije bio sklon.

Junak “Šalše” je student (Momčilo Otašević) koji u potrazi za sezonskim poslom dolazi iz Zagreba u dalmatinsko mjesto, a zatim mu kolega s posla savjetuje da ode na obližnji otok i pomogne njegovoj baki u berbi rajčica. Student bez puno premišljanje posluša savjet i odlazi na otok gdje upoznaje mnoge osebujne stanovnike poput lokalnog komedijaša, zgodne zubarice s kojom vrlo brzo “klikne”, otkačene babe koja uzgaja rajčice i srpskog para koji ljetuje u njezinom dvorištu. Iako ga otočna idila vrlo brzo potpuno zaokuplja, student postupno otkriva da se na otoku događaju i neke vrlo čudne stvari.

Prvi dio “Šalše” vrlo je zanimljiv i dobro odmjerenog humora kojim se seciraju mnogi detalji naše društveno-političke svakodnevice okrenute turističkoj ekonomiji. Problem nastaje početkom druge polovice filma kada saznajemo da se stanovnici pretvaraju u zombije zbog konzumacije rajčica koje su gnojene preparatom nastalim dok je na otoku bila JNA.

Sama ideja da neki preparat iz vremena JNA-a uzrokuje deformacije kod današnjih ljudi vrlo je dobra i subverzivna u kontekstu ovakve vrste komedije, samo što je trebalo tu transformaciju izvesti na neki drugačiji način.

Nakon što smo posljednjih desetljeća pogledali stotine filmova u kojima se pojavljuju zombiji, doista nas ne može radovati činjenica da ih srećemo još i u jednoj dalmatinskoj komediji. No, publika očito ne dijeli mišljenje potpisnika ovih redaka, budući je bila brojna i reagirala je vrlo srdačno na Žarkovićev humor.