FALCO EL CROATA - UMJETNIK KOJI JE PROBUDIO NAIVNO SLIKARSTVO U ISTRI Dva je desetljeća putovao oko svijeta, a onda štafelaj doselio u Peroj. "Ne želim turizam i apartmane. Želim stvoriti ROJC na selu"

Krajem jeseni, u Hrvatskom muzeju naivne umjetnosti u Zagrebu, postavljena je izložba suvremenih slikara naivaca pod nazivom „OHO! I TO JE NAIVA 3: Nova naiva“. Ne bi u ovoj vijesti bilo ničeg posebno neobičnog da se na popisu svega šest probranih hrvatskih slikara naive nije našlo čak dvoje umjetnika iz Istre. Jedna je Sara Gortan iz Brgudca, a drugi Falco El Croata, ili prosto Falco, kozmopolit i svjetski putnik dušom, a Perojac rođenjem i sadašnjom adresom.

Prvi poziv za sudjelovanje na izložbi stigao je upravo Falcu koji je, na komentar kako u Hrvatskoj nedostaje žena u naivnoj umjetnosti, odlučno rekao – "Ne nedostaje! Dovodim vam jednu s Ćićarije!" I tako otvorio vrata izložbe i iznimnoj umjetnici Sari!

Da tradiciju najprepoznatljivije hrvatske škole koja potječe iz Hlebina danas sigurnim kistovima nastavljaju neke nove nade, odlična jer vijest, naročito uzevši u obzir da, iako je često uzimamo zdravo za gotovo, hrvatska naiva u svijetu uživa veliki ugled, a u kulturama poput japanske čak i pomalo kultni status. No, činjenica da u užoj selekciji suvremenih autora čak trećinu zauzimaju stvaratelji iz Istre, poprilična je novost i odličan povod za razgovor s jednim iz velike šestorke - Falcom iz Peroja.

A on, iako odabran među najbolje u svom zanatu, reći će da je slikar postao skoro slučajno i da ovakvu čast još prije desetak godine nije mogao ni zamisliti. Njegova bi se priča mogla skratiti ovako: Falco je Perojac koji je put do kuće pronašao nakon dva desetljeća putovanja oko svijeta, i slikar, koji je to oduvijek bio, ali je sebe u slikarstvu otkrio tek u tridesetoj.

Zvuči komplicirano? Kod Falca ništa nije jednostavno. Pogotovo njegove putešestvije…

Falcov šareni kutak i slika s izložbe hrvatske naive (lijevo)

Krugovi i krugovi oko globusa

- Proveo sam 22 godine putujući po svijetu kao nomad. Negdje bih ostao po godinu dana, a negdje po nekoliko mjeseci. Jedino sam se u Istanbulu zadržao dvije godine i u Australiji skoro tri. Proveo sam po jedan period i na Novom Zelandu i u Japanu, zatim stigao do Kanade, pa prešao u Peru, Meksiko.. Čak sam vodio art centar u peruanskoj džungli, priča nam vedri Falco, koji je svoje umjetničko ime nadjenuo tijekom putovanja i danas mu, veli, ono najviše pristaje.

Velik dio ovog razdoblja živio je od slikarstva, no ni približno cijeli. Štoviše, na svoj se put oko svijeta otisnuo a da se slikarstvom uopće nije bavio. Kuhao je po restoranima, konobario, a u Kanadi i pjevao u bendu.

-  Kad sam bio mali jako sam volio crtati, ali su mi umjesto likovne škole savjetovali gimnaziju. S 14 godina to je zvučalo kao savjet da je bolje zaboraviti umjetnost jer u njoj neću preživjeti. Svojevrsno buđenje doživio sam tek sa trideset godina u Australiji, priča Falco,  kojem je za možda najveću prekretnicu u životu bio dovoljan tek poticaj neznanca 'za stolom' u jednom australskom restoranu.

"Ovako su izgledali moji prvi crteži..."

Slika koja već ima svog kupca

Privatna arhiva

Iznova zaljubljen u crtanje, ušao je u malu prodavaonicu i zatražio kemijsku olovku, ali trgovcu nije uspio odmah objasniti kakva mu treba pa je izvadio jedan od crteža načinjen takvom olovkom i pokazao ga, na što mu je trgovac odgovorio: „Želim to kupiti!“, a zatim zatražio i pravo da crtež tiska na majici. Prvi Falcov slikarski honorar iznosio je 50 dolara i snop crnih olovaka.

A onda se desilo i drugo malo čudo.

- Uskoro sam dobio posao u obližnjem restoranu. Jednog dana je u njega ušla žena sa suprugom i shvatio sam da nosi majicu s mojim crtežom. Rekao sam joj da sam ja autor, a ona mi je odgovorila kako je od trgovca saznala da je slikar iz Hrvatske i otkrila da njen omiljeni restoran na Novom Zelandu drže Hrvati. Rekla mi je: „Trebao bi doći na Novi Zeland“, prisjeća se.

Deset minuta razgovora bilo mu je dovoljno da se već dva mjeseca kasnije preseli na novozelandski otok Waiheke, gdje je po prvi put počeo zaista zarađivati od svog stvaralaštva, radeći u kafiću i izlažući u njemu svoja djela za prodaju.

Put ga je potom odveo u obližnji Wellington, gdje se zaposlio u studiju redatelja Petera Jacksona, autora slavne ekranizacije Gospodara prstenova, pa danas njegove slike krase zidove brojnih članova filmske ekipe iz sage o Hobitima.

Jihae, glazbenica i glumica u filmu Mortal Engine kupila je sliku / Na prijamu kod sultana Qaboos bin Al Saida u Muscatu

Oslikavanje murala (privatna arhiva)

A zatim su crteži i slike postali murali, a Novi Zeland i Australiju zamijenili su sjeverna, a potom i južna Amerika.

-  Prijatelj kojeg sam upoznao na Tajlandu, vidio je moj rad s djecom na Baliju i pozvao me u Meksiko. Iako sam u početku mislio da je hippie, ispostavilo se da je iz vrlo bogate obitelji iz Monterreya, i zahvaljujući njemu puno sam radio u brojnim školama koje posjeduju. A zatim su me pozvali u Kostariku, priča Falco, kojeg je u ovoj državi zatekla i pandemija Covida kada je jednostavno odlučio - ostati tamo umjesto bježanja za Europu skupim letovima. Zahvaljujući velikom padu cijena, uspio od prijatelja kupiti zemljište i u Kostarici podići malenu dvokatnicu.

Povratak iz svijeta kući

Iako je ovo bio najveći korak ka 'uzemljenju' ovog svjetskog putnika, dvokatnica ga nije zadržala na drugom kraju svijeta.

-  Nakon korone došao na dva mjeseca doma i samo sam skužio da mi se po prvi put ovdje zakotrljala neka energetska promjena. Otvorilo se nešto novo i sve je jednostavno krenulo. Prodane su moje prve slike i pomislio sam „hmmm, moglo bi ovdje biti nešto“, veli Falco.

Nastavio je i crtati i slikati i dvije godine kasnije dobio veliku potvrdu svog rada...

- Primio sam poruku od Gaelle Gottwald, koja mi je bila nepoznata. Rekla je da je kustosica u nekom muzeju, da joj se moje slike sviđaju i pitala bih li volio sidjelovati u jednoj zajedničkoj izložbi hrvatske naive. Rekao sam da bih i godinu dana kasnije javila mi je da se izložba finalizira i odabrala moje radove. Tek par mjeseci prije izložbe shvatio sam da jer u pitanju Hrvatski muzej naive i da na izložbi sudjeluje samo nas šest. Među njima je i Davor Gobac. Skoro da mi nije bilo jasno kako se sve to dogodilo. Ujedno, tek tada sam naučio da je to prvi muzej naive u svijetu i da je ovo prvi put da se u njemu postavlja izložba živućih autora, veli Falco, kojeg je najviše iznenadila činjenica da je, umjesto malog događaja na kojem je mislio da sudjeluje, dospio na događaj sa bezbroj zvanica, koji otvara ministrica kulture.

- Uopće nisam očekivao toliko ljudi, skoro da nisam bio spreman. Sretan sam što je među autore došla i Sara s Ćićarije, koja je odlična umjetnica, dodaje.

Jedino što ga uopće ne iznenađuje jest da je prepoznat kao naivni umjetnik. Iako stvara intuitivno, osjeća da upravo tu i pripada. Od malena su Rabuzin i Generalić bili značajan izvor inspiracije i do danas je tako i ostalo pa vrlo rado i sebe naziva naivcem. A postoji tu još jedna veza.

-  Taman pred izložbu završio sam s berbom maslina. Imam puno stabala, nekih 130, i jako ih volim. Tu se nekako dodatno uklapam u teme kakve obrađuju naivci, zemlje i sela. Ujutro sam još bio u maslinama, a popodne već na prepunoj izložbi, veli Falco.

Svaki pedalj Falcovog svijeta je unikatan

Ne želim turizam. Želim ROJC na selu

Njegov povratak u Peroj ostavio je i snažniji pečat od njegovanja naivne umjetnosti koja sada na čvrstim nogama stoji i u Istri. Ljubav prema povezivanju ljudi i širenju radosti, vrlo brzo nakon povratka nagnala ga je da počne organizirati glazbene i kulturne događaje, dok je ljubav prema svemu organskom lako odredila na kojem će se oni mjestu održavati. Vodnjanski park kažuna, naime, Falca je inspirirao već prilikom prve posjete, a nije imao problema ni dočararati veličanstvenost istarske pastirske kućice ljudima izvan Istre.

- Slao sam mailove i pozivao ljude i oni su jednostavno pristajali doći, kaže ovaj kreativac. 

- Dovoljno je nekad poslati samo sliku kažuna i ljudi već žele doći. Imali smo tamo kirtan (pjevanje indijske duhovne glazbe, op. n.), zatim zvučne kupke, a bio je koncert Elis Lovrić. Osim toga, na drugim lokacijama organiziram ecstatic dance – to je slobodni ples, poput zabave u šumi. Imali smo i 'svjesnu Novu godinu', ima svega. Jako volim organizirati, a volim i ples i pjevanje, priča De Croata, kojem činjenica da su se na nekim od njegovih događaja već sklopila velika prijateljstva i rodile ljubavi, daje potvrdu da je na dobrom putu.

Eventi u Parku kažuna (privatna arhiva)

A taj bi put uskoro trebao postati i bogatiji. Na svojoj je rodnoj zemlji odlučio urediti mali, ali slatki kućni atelje, a sve gospodarske kuće naslijeđene u dvorištu namijeniti – stvaralaštvu. Turisti ga, veli, ne zanimaju. Kao ni način života koji on donosi, a koji sve više zaokuplja Istru. Želi da njegovo mjesto živi stalno.

- Mogao bih prostor renovirati u apartmane, ali ne želim turizam. Želim stvoriti mali art centar, gdje će dolaziti mladi i inspirirati se i gdje će im se otvarati neki novi prostor za kreativnost. Doveo bih umjetnike koji se bave željezom i reciklažom da ga pomognu podići. Ima dosta ljudi koji bi rado dolazili, samo treba srediti dvije prostorije. U umjetničkom smislu, želim opremiti jednu prostoriju tako da u njoj može boraviti umjetnik, a drugu osposobiti da u njoj može držati radionice ili jednostavno stvarati s drugim umjetnicima. Ovakve je komplekse viđao vani, i volio bi takvo nešto napraviti ovdje. Ima dosta ljudi koji bi rado dolazili, samo treba srediti dvije prostorije. Želim da ovo postaje ROJC na selu. Jedan art centar čiji će jedini sadržaj biti – kreativnost. To mi je baš želja jer ovdje nema ništa za mlade, veli Falco.

Prostor namijenjen budućem art centru

No, neće se zaustaviti samo na umjetničkim radionicama. Prostor koji je odlučio posvetiti nekom boljem svijetu i boljem Peroju, u njegovim je snovima dostupan svima. Dio troškova pokrit će, nada se, prodaja dvokatnice u Costarici koja sada vrijedi znatno više nego kada je on u njoj živio, a ostatak...ostatak će, nada se pomoći i ljudi dobre volje, željni podupiranja ove ideje. Ograničenja nema, svatko tko misli da može doprinijeti na neki način, dobrodošao je.

- U selu nema puno prostora i ovdje bi se mogle održavati, primjerice, vježbe za starije ili proslavljati rođendani za djecu. Ono što mene zanima je dati mom kraju neki novi sadržaj, zaključuje kozmopolit i naivac Falco. Čovjek koji na jug Istre donosi puno dobrih ideja i, u to nema sumnje - mnogo boja koje mu nedostaju.