FERRARI: Osobni život strastvenog automobilskog magnata i poetika jurcanja crvenih ljepotica

Karizmatične ličnosti u stiliziranom svijetu, hladni ali vrlo utjecajni karakteri, dijelom odvojeni od života te pritisak koji postaje sve teži nad njima i odluke koje moraju donositi u takvom stanju među čestim su motivima filmova Michaela Manna. Nakon osam godina stanke od svog režijskog rada, ponovo imamo priliku uživati u stilski prepoznatljivom Mannovskom uratku, produkcijski uglancanoj biografskoj melodrami s elementima trilera o jednom od najpoznatijih Talijana dvadesetog stoljeća, nekadašnjem strastvenom vozaču trkaćih automobila, magnatu automobilske industrije, Enzu Ferrariju, kojeg utjelovljuje Adam Driver.

Žanrovska podijeljenost u prikazu osobnog i poslovnog

U filmu pratimo ljeto 1957., intenzivan period u osobnom a i poslovnom životu slavnog Commendatore-a (tako su Enza oslovljavali radnici i suradnici). Financijski problemi pojavljuju se u tvrtci Ferrari, tu Enzo ima niz zavrzlama sa svojom suprugom i poslovnom partnericom, često nestabilnom i vrlo impulzivnom Laurom (izvrsna Penélope Cruz).

Ona upravo u to vrijeme sazna za njegovu dugogodišnju ljubavnicu Linu Lardi (Shailene Woodley) s kojom Enzo ima i sina Piera (maleni Giuseppe Festinese), današnjeg jedinog njegovog nasljednika i jednog od vlasnika modernog Ferrarija. Unatoč svemu, ohlađeni automobilski magnat više je no ikada strastven za pobjedom njegove ekipe u famoznoj trci po talijanskim selima, gradovima i brežuljcima.

Melodramatični dio jest onaj u kojem Mann prikazuje Enzov razdvojeni osobni, a zapravo familijarni život, na potezu od njegove kuće u Modeni i pastoralnog seoskog imanja. U Modeni živi u sumornoj vili sa suprugom i svojom majkom (Daniela Piperno), minijaturnom staricom u crnini, nalik babarogi koja progoni ljude po hodnicima. Enzo redovito bježi u seosku kuću kako bi bio s Linom i sinom koji gnjavi tatu da mu nabavi autograme vozača.

Mann razvija ovaj biografski film već dvadesetak godina, kroz koje su prvo Christian Bale pa zatim Hugh Jackman trebali igrati Enza. Scenarij je napisao Troy Kennedy Martin, a film se djelomično temelji na biografiji Brocka Yatesa iz 1991. "Enzo Ferrari: Čovjek i stroj".

Dok roman ponajviše prati Ferrari brend, film obuhvaća život proizvođača automobila u tom intenzivnom razdoblju, uključujući dva sina, jednog živog i onog pokojnog (kojeg je Enzo imao s Laurom), Enzovu automobilističku strast kojom se formira trilerski žanr, zbog prikazane opasnosti za vozače u utrkama, kao i njihove zanesenosti za pobjedom te ponosom, čašću i samodopadnošću koji iz svega toga proizlaze.

Stilizirani svijet crvenih ljepotica ceste

Iznimno stilski uglancana, od Enzovih ‘širokokutnih’ odijela i tamnih naočala koje je nosio i noću, uvijek pomno zaglađene frizure, do naginjanja nad cilindre motora koje također pregledava u odijelima i lakiranim cipelama, očitava se poznata Mannova posvećenost detaljima u slici. Pedantnost se iščitava i u ovolikoj količini krupnih kadrova gdje se Mann bavi personalitijem Commandatorea, kao i izvrsnim konstrukcijama kadra nešto širih planova, kojima pokazuje trkaće automobile u pitoresknom prostoru.

Uz vanjski, ohlađeni Enzov gard, Driver odlično prikazuje magnatovo ‘unutarnje sagorijevanje’ uslijed pritiska. O mnogim je detaljima Mann pomno promislio i izvrsno ih ukomponirao u sliku. No pomalo je naporno pratiti tolike krupne kadrove, a to će također biti sastavni dio ohlađene poetike kao i izvrstan alat dramskog pripovijedanja o kompleksnosti karaktera i njegovih ambicija.

Mille Miglia, tisuću je kilometarska utrka, od Brescie do Rima koja više ne postoji. Jedan od glavnih razloga tome jest njezina iznimna opasnost, točnije nedostatak sigurnosti za vozače ali i gledatelje. Kobna nesreća dogodila se u selu Guidizzolo pri kojoj je poginuo strastveni španjolski vozač Ferrarija Alfonso de Portago (glumi ga Gabriel Leone) te još devet ljudi (među kojima petoro djece) dok su gledali utrku i uz rub ceste bodrili vozače. Nakon toga je fatalna utrka u tom formatu kojem se održavala do tada i završena. U ulozi pobjednika te godine Piera Taruffija je Patrick Dempsey, dok legendarnog vozača Striling Mossa igra Ben Collins.

Izvrsno snimljen film, odlične atmosfere

Ono što je izvrsno i zapravo vizualno nosi važan motiv filma su besprijekorno snimljene i vrhunski raskadrirane utrke crvenih automobila, posebno po vijugavim cestama na brežuljcima i u gradu. S mnoštvom kamera poput camera mount na raznim dijelovima vozila i unutar vozila; izvrstan je rakurs kamerom ispred vozila koja paralelno jurcaju, također i kruženje kamerom iz zraka. Cjelokupan pokret kamere oskarovca Erika Messerschmidta je izniman, te je film odlično montirao dvostruki oskarovac Pietro Scalia (za filmove Pad crnog jastreba i JFK), uz zanimljivo mjestimično ubrzanje i usporavanje slike upravo u prikazu navedene kobne nesreće, čita se Mannova akcentuacija. Lako moguće da film zaradi nominaciju za Oskara za kameru i/ili montažu.

Još jedna karakteristika radova Michaela Manna jest realistična zvučna slika, ovdje povezana s turiranjem motora, kočenjem, škripanjem guma i ostalim popratnim zvukovima brzih automobila, izvedena je iznimno detaljno, pa se može lako očekivati nominacija za zlatni kipić i u kategoriji dizajna zvuka. Tome u prilog nikako ne ide smiješan Driverov engleski s talijanskim naglaskom, koji podsjeća na njega u ulozi Maurizia Guccia iz House of Gucci Ridleya Scotta.

Dobru paralelu gradi protuteža sporosti Driverovog scenskog pokreta i brzine jurećih automobila. Sve u svemu, film stilski prikladan karakteru karizmatika trkaćih automobila te njegovom osebujnom, ženskaroškom i strastvenom životu pod bremenom pritiska na Enzovim leđima uz svu vatru koja je kroz njega gorjela.

Ocjena filma 3.5/5

Film Ferrari je na programu Kina Valli do 16. siječnja.