Dovesti rock heroje i heroine u rang velikana ostalih umjetnosti. Moglo bi se reći da je ovo svojevrsni moto pod kojim je nastajala „Magi – kad krenem ka“, izložba fotografija koje prate desetljeće života i karijere jedne od najintrigantnijih i najtalentiranijih žena jugoslavenskog rocka i uopće glazbe s ovih, nazovimo ih tako, „naših“ prostora - heroine novog vala i vrhunske klavijaturistice grupe Ekatarina Velika Margite Srefanović – Magi.
Niz od 113 fotografija, od kojih mnoge dosad nikada nisu objavljene, od večeras pa narednih dvadesetak dana bit će predstavljene pulskoj publici, zahvaljujući minucioznom istraživanju i sortiranju slikovnih zapisa, glazbenih kritičara i vrsnih poznavatelja nekadašnje jugoslavenske rock scene Dragana Ambrozića i Zorice Kojić, s kojima smo se susreli dok su fotografije još uvijek tražile svoje mjesto po zidovima galerije SKC-a u Puli.
Više je ovo od dokumentiranja jedne glazbene karijere, kažu Zorica i Dragan. Ovaj splet fotografija otvara prozor u život jedne iznimne osobe još od vremena prije prvih najava slave, pa sve do trenutaka kada stidljiva klavijaturistica iz kutka scene postaje rock ikona u njenom prvom planu i ime koje će obilježiti cijelu glazbenu scenu bivše Jugoslavije.
Ujedno, ovo je i poseban omaž Magi EKV-u osoba koje su i same sudjelovale u njenom životu, njenih prijatelja i vrhunskih fotografa Gorana i Srđana Vejvode, Aleksandra Kujučeva i nedavno preminule Goranke Matić.
Ako se odlučimo riskirati malo trivijalnosti, ovaj bismo splet slika koje većim dijelom, osim na negativima filmova, ni njihovi do izložbe nisu vidjeli, mogli nazvati dosad neviđenim pogledom na Margitinu životnu i muzičku putanju, od prvih svirki u bendu Katarina II, do neiskorištenog materijala za omot posljednjeg albuma EKV-a, kultnog „Neko nas posmatra“.
Izložba je izvorno postavljena 2024. godine na otvorenom, u Kalemengdanskom parku u Beogradu, i to u sklopu obilježavanja 60. rođendana, za film i glazbu, kultnog beogradskog Doma omladine…
Zorica Kojić: Nakon toga, naša izložba o Magi pročula se doslovno nadaleko. Dragan i ja smo izuzetno ponosni što smo, uz ogromnu i nesebičnu podršku i pomoć direktora Doma omladine Beograda, dr. Andrije Bojanića, stvorili djelo trajne vrijednosti, koje i dalje plijeni pažnju i smješta Margitu Stefanović u okvire naše značajne kulturne zaostavštine, što je i bazična misija institucije kakva je Dom omladine Beograda.
Dragan Ambrozić: Ideja je da najznačajnije ličnosti i njihov rad, koji čini rock 'n' roll povijest ovih prostora, predstavimo kao ono što i jesu - nematerijalnu kulturnu baštinu od posebnog značaja. Krajnje je vrijeme da vrhunski rock stvaraoci dobiju isto društveno priznanje i tretman kao i drugi najvažniji umjetnici sa ovih prostora... Magi svakako spada u taj niz po djelu koje je ostavila za sobom. Dom omladine Beograda je tokom svog višedesetljetnog postojanja aktivno oblikovao našu muzičku scenu, pa ima posebnu odgovornost da doprinese njenoj historizaciji.
Kad prođete kroz izložbu - vi ćete upoznati Magi, sve i da je nikad niste vidjeli. Vidjet ćete je kao modernu gradsku djevojku, od onih kakve se među nama i danas kreću. Osnovna namjera nam je bila da ispričamo priču o snovima jedne osobe, koji su se - usprkos svemu - ipak ostvarili.
Dragan Ambrozić
Fotografije ljudi koji su je voljeli
Zanimljivo je da se odlučili da tema izložbe Margita a ne, recimo, cijela grupa EKV…
Zorica: Dragan i ja smo još od prve zajedničke izložbe u proljeće 2021, tada u znaku 40-godišnjice izlaska "nulte" novovalne ploče "Paket aranžman", bili opsjednuti idejom da jednu od narednih izložbi posvetimo važnim ženama našeg beogradskog i jugoslavenskog "novog vala". Razmatrajući mnoge dame koje su u spomenutom periodu obilježile ovu scenu, prirodno smo došli do Margite Stefanović, nezaboravne klavijaturistice EKVa-a benda Ekatarina Velika, koja je tokom čitave decenije postojanja ovog sastava bila uzdanica njihovog prepoznatljivog zvuka. Bez Maginih klavijatura, muzika sastava EKV svakako ne bi bila onakva kakvu danas znamo. Istovremeno, kroz njenu ličnost pokušali smo ispričati i priču o cijelom bendu.
Dragan: Veliki broj mladih muzičara i muzičarki koji danas stupaju na scenu smatraju Magi uzbudljivom umjetnicom, koja ih inspirira da urade nešto originalno i svoje. Mnogi počinju svirajući obrade EKV, kao sastava koji nikad nije odstupio od svojih artističkih ideala. Zato, koliko god izložba bila posvećena uspomeni na Magi, ona je još više posvećena osvajanju budućnosti za nju i ozbiljno djelo koje je ostavila za sobom.
Publika u Puli vidjet cjelokupnu originalnu postavku, dakle svih 113 fotografija. Smatramo da je svaka od izloženih fotografija važna jer je nastala u nekom specijalnom trenutku Margitinog privatnog i profesionalnog života - počev od najranijih fotografija punih ljubavi, koje je njen tadašnji mladić Srđan Vejvoda napravio ranih osamdesetih, prije nego što je Margita uopće i zakoračila na rock pozornicu, preko Gorankinih nevjerojatnih portreta, kao i legendarnih fotografija cijelog benda iz njihove najslavnije faze, sve do umjetničkog foto-sessiona Aleksandra Kujučeva za poslednji EKV album "Neko nas posmatra" iz 1993., kao svojevrsnog zaokruženja opusa sastava koji je bio Margitino kreativno i životno utočište, i možda jedina prava porodica kojoj je bez ostatka pripadala.
Ukratko, izabrane fotografije su načinili ljudi koji su Margitu iskreno voljeli. To je i bio osnovni kriterij na osnovu kojeg smo birali autore fotografija i ukrstili njihove poglede na junakinju ove izložbe.
Zorica Kojić i Dragan Ambrozić
Na otvaranju izložbe u Beogradu, rekli ste da je njena svrha da se umjetnicima poput Magi priskrbi status rok heroja, koji zaslužuju, u svijetu likovnih, filmskih i književnih heroja….
Zorica: Dragan i ja smo oduvijek smatrali da se - nakon 40 godina - djelo naših najistaknutijih rock umjetnika zasluženo može i mora promatrati kao važno kulturno nasljeđe jedne radoznale, muzički raznovrsne i veoma talentirane SFRJ sredine, koja je u ono doba pokrivala značajan europski prostor. Margita Stefanović i grupa Katarina II, odnosno Ekatarina Velika apsolutno spadaju u ovu našu Kuću slavnih Rock'n'Rolla. Beogradsku, srpsku, jugoslavensku, europsku...
Što za Vas predstavlja Magi u kontekstu povijesti jugoslavenskog rocka i je li ova izložba, na svojevrstan način, i pokušaj rehabilitacije njenog lika i djela, s obzirom na to da priče o njenom privatnom životu i rane smrti posljednjih godina kao da postaju izraženije od njene enormne muzičke ostavštine?
Zorica: Margitino vizionarsko postignuće u domeni klavirske virtuoznosti, kojim je obojila zvuk benda EKV, kao i njene vlastite muzičke, aranžerske i autorske ideje - ono je po čemu ćemo je pamtiti. Margita i EKV zauvijek su obilježili jednu veličanstvenu epohu u jugoslavenskoj rock muzici 1980-ih godina. Privatne okolnosti njenog života njena su lična stvar i, ako već nismo uspjeli da joj pomognemo i sačuvamo je u strašnim vremenima devedesetih, kada je izgubila svoje najmilije prijatelje i suradnike, ne trebamo ni komentirati njene životne izbore, na koje je, najzad, bila na izvjestan način možda i prinuđena. Margita je bez sumnje velika umjetnica s naših prostora, a sve drugo je samo razlog da i dalje osjećamo stid što joj se nismo našli pri ruci kada smo joj bili najpotrebniji. Tko smo uopće mi da joj sudimo?!
Dragan: Ono što ostaje za muzičkim umjetnikom su kompozicije i muzička djela, a ne anegdote, tračevi i komentari usputnih svjedoka.
Vjerujem da Vam je u muzičkom smislu Pula i te kako poznata, a koliko Vam je poznata osobno i kada ste posljednji put bili ovdje? Zorica: Izuzetno smo ponosni što svoju izložbu o Margiti predstavljamo u Puli, gradu iz kojeg dolaze naši veliki tinejdžerski heroji - Atomsko sklonište, Franci Blašković i Gori Ussi Winnetou, Arinka i Tingl Tangl, KUD Idijoti. Upravo se i vraćamo sa punk izložbe u pulskoj Rock galeriji u Carrarinoj ulici br. 4, a ja sam tamo sebi kupila majicu "O Bella Ciao" koju je dizajnirao Ptica iz KUD Idijota.
Divimo se slobodarskom duhu grada Pula, njegovom revolucionarnom muzičkom ukusu i, naravno, radujemo se susretu sa posjetiocima naše izložbe, uz nadu da će im biti interesantna i možda osvijetliti neke dimenzije života Margite Stefanović, koje im do sada nisu bile poznate.
Dragan: Pratim muzičku scenu Pule decenijama, čak i prije nego što sam odslužio cijelio vojni rok u ovom gradu. Uvijek sam bio fasciniran nezavisnim i originalnim duhom, nepokolebljivim stavom i autentičnim talentom bendova koji su odavde dolazili. Stalno se vraćam, jer osjećam da je zbog nečeg ovo mjesto posebno važno u rock 'n' roll povijesti. Osjećam da mu, na neki mali način, i sam pripadam. Zahvaljujemo se od srca Srpskom kulturnom centru u Istri i našem prijatelju Milanu Rašuli na gostoprimstvu i iskrenoj želji da Margitu Stefanović Magi zajedno predstavimo kako zaslužuje.
Izložba se otvara večeras u 19 sati u galeriji Srpskog kulturnog centra u Maksimijanovoj ulici u Puli (ex Ribarska) i ostaje otvorena do 9. ožujka. Fotografije je moguće razgledati svakog dana osim nedjelje od 10 do 17 sati.