(FOTO) POSEBAN ŠTIH MEMO MUZEJA U PULI: Tamo gdje shvatiš da se vrijeme ubrzalo i vidiš da su predmeti iz naših života već zreli za muzejsko izlaganje

Muzej u Aleksandriji (IV. stoljeće pr. Kr.), privatne kolekcije raznih kraljeva i papa, zbirka koju je 1737. Anna Maria Ludovica de' Medici darovala Firentincima, a koja je zapravo bila izvorna jezgra Galerije Uffizi, te londonski British Museum iz 1753. bili su prva mjesta gdje su izložene razne kolekcije, uglavnom umjetničkih djela. Međutim, Louvre, otvoren u Parizu 1793. godine, smatra se prvim muzejem u modernom smislu, otvorenim za javnost.

S današnje perspektive je zanimljivo da, u trenutku otvaranja, eksponati Louvrea datirali su stotinama ili čak tisućama godina unazad. Do tada je vrijeme prolazilo sporo, predmeti i mode trajali su dugo prije nego što bi postali "muzejski eksponati".

Međutim, upravo u tim godinama počinje industrijska revolucija koja će zapravo ubrzati protok vremena kroz progresivno i stalno ubrzanje koje danas čini to da muzejski eksponati postanu predmeti s kojima smo odrasli i koji su bili dio ne samo svakodnevice prethodnih generacija, već i naše vlastite. Dovoljno je pomisliti da su generacije rođene do 1990. godine – dakle, prije samo tridesetak godina – došle na svijet u kojem osobno računalo je još bio raritet te u kojem za mase nije bilo ni mobilnih telefona ni interneta. Zatim smo, u vrlo kratkom vremenu, prešli iz ere koja je stoljećima bila analogna u današnju digitalnu eru, eru koja je u stalnoj evoluciji a čiji su ishodi, obzirom na naglu afirmaciju umjetne inteligencije, potpuno nepredvidivi.

Posljednje faze analogne ere vidjele su pojavu izvrsnih tehničkih proizvoda čiji je vijek korištenja (premda je vijek trajanja bio dug)  bio podosta kratak jer su ih digitalne tehnologije brzo potisnule. Za one koji danas imaju najmanje četrdeset godina, ispada kao da su im oduzeti predmeti oko kojih se vrtjela polovica njihova života, i upravo zato, vidjeti ih ponovno izaziva ne samo opću ili intelektualnu znatiželju (kao što bi mogla biti čuđenje pred prototipovima letjelica Leonarda da Vincija), već i iskrene emocije. Možda je upravo zbog toga, kako bi se riječima oplemenio prolazak godina koji pogađa i nas same, za korištene, ali ne i sasvim stare predmete, kako bi se distancirali od onoga što je staro ili demodé, uveden pojam vintage, engleska riječ koja potječe iz starofrancuskog vendenge, što znači berba grožđa koja daje kvalitetna vina.

Upravo su se na ovaj moment usredotočili kustosi malog muzeja Memo u Puli – Muzej dobrih sjećanja, koji ne nudi samo pogled u prošlost, već nam poklanja pogled u kako je izgledao naš život jučer i prekjučer. Nekima bi čak moglo biti uznemirujuće otkriti da jedan dio našeg života već pripada – i to se dogodilo u rekordnom vremenu – muzejskoj domeni, no je ipak nadvladava slatko gorka nostalgija čiji je učinak često balzamski.

Lijepi homaž analognom tisku

Unutar ovog zanimljivog muzeja, prijelaz između našeg digitalnog i analognog svijeta prepoznajemo i osjećamo promatrajući prekrasan dizajn kalkulatora Digitron proizvedenog u Bujama, jednostavnost pisaće mašine TBM tvrtke Unis iz Bugojna u Bosni, eleganciju gramofona Tosca tvrtke RIZ - ELAK iz Zagreba. Ili kada shvatimo da su dva sveska "Svijet oko nas" bili naš Google prije Googlea. No, to osjetimo još više kada uđemo u nedavno uređeni dio muzeja posvećen analognom tisku. Zapravo, prijelaz s čitanja novina tiskanih na papiru na internetske portale, kao i (srećom u manjoj mjeri) migracija s ukoričene knjige na e-book, dva su snažna simbola epohalne promjene.

Područje analognog tiska smješteno je u najdubljem dijelu muzeja i zamijenilo je prethodni postav sastavljen od namještaja, posuđa i kućnih dodataka, koji su s vremenom postali i izvor neugodnih mirisa. Ovom zonom “upravlja” udruga "Slovo na slovo" Davora i Željke Špoljarić, koja je ovom prilikom partner udruge "Mediteran" koja od samog osnivanja vodi muzej.

"Većina izloženih strojeva dolazi iz donacija", objašnjava nam Davor Špoljarić, koji je cijeli život radio u tiskari, "a pristigle su iz bivše tiskare Otokar Keršovani iz Pule, iz tiskare u Labinu, ali i iz Zagreba i Zaprešića, tiskarske boje stigle iz Vinkovaca, ormar za slova iz Varaždina a tiskarski nož za rezanje papira iz Čakovca".

Dok nam najavljuje organizaciju mini-radionica za posjetitelje, tijekom kojih će potonji moći rukovati tiskarskim strojevima i olovnim slovima, Špoljarić priprema tiskarski slog "Istra24". I dok to radi, osim što osjećamo njegov entuzijazam i želju da prenese svoje znanje, a riječ je o znanju koje nam je omogućilo da opisujemo i nacrtamo svijet, shvaćamo da je magija tiska vještina koja se nikako ne smije izgubiti i koja još uvijek može ponuditi ljepotu u suvremenom svijetu.

"Postavit ćemo i izložbu radova pokojnog Predraga Spasojevića", najavio nam je Špoljarić, "dizajnera koji je stvorio mnoštvo materijala za promociju imidža Pule, kako za Turističku zajednicu, tako i za Pula Film Festival, koji je također jedan od donatora".

Postavljanje odjela posvećenog tisku,“ objašnjava nam povjesničar David Orlović, kustos muzeja u ime udruge Mediteran, „zapravo je drugi korak koji smo poduzeli u smjeru pokazivanja tehnike. Prvi smo napravili 2023. godine, kada je, nakon privremenog zatvaranja, muzej ponovno otvoren i kada smo odlučili dati veći prostor tehnici i starim uređajima. Sada smo, pak, kroz tisak, željeli staviti naglasak upravo na usporedbu između analognog i digitalnog svijeta.”

Nastao zahvaljujući donacijama mnogih građana, muzej i dalje prihvaća predmete od građana, no, zbog nemogućnosti izlaganja svega u relativno malom prostoru, to čini u manjoj i selektivnijoj mjeri.

Prije ulaska u prostor posvećen tisku, posjetitelje privlače zaista mnogi detalji. Puljanima sigurno neće promaknuti slika Arene legendarnog Demira, fotografije mladih na Korzu ispred Kluza (Giardinima) sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, žuti sandučić jugoslavenskih pošta, originalni primjerci dječjih časopisa „Modra Lasta“ i „Il pioniere“, panel posvećen posvećena školi Centar (ex “Moša Pijade”), dok su zanimljivi svima, a ne samo lokalnom stanovništvu, žuti “Fićo”, računalo Commodore 64, dječji kutak s vintage igračkama koji je, kako nam kaže Željka Špoljarić, „tijekom nedavne Noći muzeja više zaintrigirao roditelje nego njihovu djecu”.

Podsjetimo, muzej Memo otvoren je 2018. godine na inicijativu sadašnjeg gradonačelnika Pule Filipa Zoričića (tada ravnatelja pulske Gimnazije) putem udruge „Mediteran“, koju je kasnije napustio kako bi izbjegao sukob interesa nakon izbora za gradonačelnika. Muzej djeluje na adresi Scalierova 4, u prostoru od oko 200 četvornih metara u vlasništvu Grada Pule, koji se iznajmljuje za simboličan iznos. Ljeti je otvoren svaki dan, dok se izvan sezone posjet mora dogovoriti putem telefonskog broja koji se nalazi na web stranicama muzeja.