(FOTO) VOJNA BAŠTINA: Fort Forno i utvrde koje su s baljanske obale štitile glavnu austrijsku ratnu luku Pulu

Zar Bale imaju svoje more? Donedavno, do afirmacije autokampa Camping Mon Perin, nije bilo neuobičajeno primijetiti iznenađenje, čak i kod žitelja južne Istre, na spomen postajanja baljanske obale. No Baljani imaju svoje more, vrlo privlačnu i razvedenu (tu je i otočić Colone) gotovo netaknutu obalu koja, u pojasu od Barbarige do Garzote (južno od Rovinja), u ne pretjerano gustom rasporedu, nudi niz lijepih šljunčanih i kamenitih plaža s pogledom na otočje Brijuni.

No, ovo neće biti još jedna lauda tamošnjim prirodnim ljepotama, već priča o ulozi baljanskog mora i priobalja u doba Austro-Ugarske; bit će to upoznavanje s vojnom arhitekturom baljanskog područja koje danas spada u povijesnu baštinu. Naime, s baljanske se obale štitio prilaz Puli, nekadašnjoj glavnoj pomorskoj bazi Carske ratne mornarice.

Fort Monforno

Fortifikacijski prsten oko Pule

Baljanska je obala udaljena od ulaza u pulski zaljev samo nekoliko morskih milja, a Pula je od 1853. do 1918. bila glavna ratna luka Austro-Ugarske ratne mornarice. Posebnost i potencijal pulske luke, koja su prepoznati već 1631. kada francuski arhitekt Antoine De Ville za Mlečane gradi utvrdu na Kaštelu, Austrijanci su uočili odmah po preuzimanju grada od Napoleona (1813.), stoga su je počeli fortificirati već 1818., 1832. i 1836. topničkim tornjevima na obali i na otočićima u samom lučkom bazenu.

Počevši od 1843., s ciljem zaštite svoje glavne pomorske baze, austrijske su vlasti detaljno planirale te izgradile oko Pule prsten od preko tristo fortifikacijskih objekata (26 velikih; što tvrđava, što kružnih utvrda, 8 topničkih bitnica i šezdesetak baterija, topničke tornjeve, poljske utvrde, uporišta), i pretvorili grad u pomorsku tvrđavu.

Paravia Istok

Dok je vladala Istrom, Habsburška je monarhija na području Pule uspostavila obrambeni sustav puno širi od samog grada. Obalni sektor (Küstenabschnitt Pola), obuhvaćao je čitavu južnu Istru, od današnje baljanske obale (odnosno Veštra, južno od Rovinja), pa preko rta Kamenjaka, do Kavrana na istočnoj istarskoj obali.

Taj je obalni sektor bio podijeljen u tri glavna obrambena fortifikacijska prstena (pulska luka, uža periferija, južna Istra) i 16 obrambenih okruga (Verteidigungsbezirk). Najsjeverniji dio bio je izdvojeni Obrambeni okrug IX., Barbariga – Paravia, koji je štitio Fažanski kanal.

Obrambeni okrug Barbariga – Paravia

Obala i priobalje Bala na istoku, te otočje Brijuni na zapadu, omeđuju Fažanski kanal, odnosno pristup Puli morskim putem sa sjevera. Iz tog je razloga na zapadnom rubu današnje općine Bale, na području širem od sto hektara, od 1898. do 1914. izgrađeno 18 većih i manjih fortifikacijskih objekata te jedna ukopana obrambena vojarna sa stanicom za zračne balone, aerostate.

Tom su sustavu, nazvanom "Obrambeni okrug IX. - Barbariga-Paravia", pripadale 3 oklopne utvrde, 2 fortificirane bitnice, 7 topničkih bitnica i 6 pješačkih potpornih točaka te, izvan današnjih baljanskih općinskih granica, jedna topnička i minska bitnica i fortificirano skladište reflektora na Punti Barbariga.

Paravia Istok

Srećom, ovi fortifikacijski objekti nisu nikada bili u poziciji obavljanja svoje obrambene namijene u ratnim akcijama, a sama njihova prisutnost zasigurno je obeshrabrila moguće napade. Sve su građevine izgrađene od armiranog betona i kamena iz lokalnih kamenoloma. Na terasama utvrda prostirala se obrambena platforma s postoljima i parapetima za topove te motrišta s otvorima za lakše naoružanje.

Fort Monforno, najveći fortikikacijski objekt kraja

Najveći objekt s baljanskog područja je obalna utvrda Monforno iz 1904.: prepoznaje se po čeličnim oklopnim kupolama, a njezino su teško naoružanje činili topovi, dva od 305 mm, dva od 280 mm i četiri od 70 mm. Smještena je nadmorskoj visini od 25 metara, na platou nekoliko koraka od mora.

Fort Monforno

Treba krenuti iz Bala ka zapadu, u pravcu uvale San Polo i nakon 5 kilometara skrenuti lijevo, nastaviti vožnju još nešto manje od dva kilometara po makadamskom putu. Postoje i alternativni prilazni putevi, s jugoistoka, odnosno Barbarige, ali i kroz autokamp Mon Perin sa sjeverozapada. Dojmovno su bolja prva dva navedena pravca: na kraju tratine, dijelom ukopan u padinu prema moru, leži Fort Monforno. Približavajući mu se s kopna, progresivno se pokazuje njegova širina, a kad se gleda iz zraka karakterističan je po kružnim oblicima četiriju topničkih postolja.

Fort Monforno

Ovdje nije riječ o klasičnom kružnom obliku, ova je utvrda zamišljena da bude okrenuta moru, da nad njime stražari i da ga brani. Zaleđe su joj ionako štitile druge utvrde i baterije i, na koncu, od eventualnog pješadijskog napada, rov kojim je opasana. S krovova, koji u biti imaju i funkciju izvidničkih terasa, pogled se otvara prema Brijunima, Fažanskom kanalu, a sjeverno sve do Rovinja i dalje.

Fort Monforno

Nije teško zamisliti kako su se u ljetnim danima, neopterećeni ratnim opasnostima, mladi vojnici spuštali do mora, ili golih prsiju, na tim terasa, ili već negdje u hladu ispod kakvog bora, čitali pisma svojih dragih na jednom od desetak jezika tadašnjeg Austro-Ugarskog carstva. Ako promijenimo godišnje doba, kada danas prolazimo kroz te napuštene prostorije, nameće se pitanje da li je tim ljudima zimi bilo hladno, da li su tada sav taj beton i kamen, koji nisu dobri termički saveznici, lišeni današnje nekritičke romantike, izgledali sablasno i golo.

Fort Monforno

U Fortu Monfornu (kolokvijalno: Fort Forno) nije se ginulo. Poput ostalih fortifikacijskih objekata Puljštine, nikad nije uključen u izravne borbe i neprijateljske napade. Tu su bili smješteni vojna štala, skladište stočne hrane, cisterne za vodu, tu su se susretali mladi ljudi raznih kultura, jezika, navika, tu je vojska radila na usađivanju duha carstva. Nije dugo trajalo.

Fort Monforno

Tijekom Drugog svjetskog rata, 1945. Nijemci su djelomično srušili bombama dio utvrde; mještani, i to još uvijek tiho, govore da je Fort Forno dodatno uništen nikad razjašnjenom eksplozijom koja se desila u doba kada je utvrdu koristila Jugoslavenska narodna armija.

Obalna bitnica San Benedetto

Samo kilometar južno od Fort Forna (iz kojeg se do nje prilazi, a može se isto tako iz Barbarige), na 11 metara nadmorske visine izdiže se obalna bitnica San Benedetto. Gradila se od 1898. do 1903., a njena je funkcija bila da kao topovska baterija štiti utvrdu Forno. Ime je dobila po lokalnom toponimu, a podignuta je na dvije razine, s time da se donji dio nalazi ispod razine zemlje, a okružena je jarkom.

Bitnica San Benedetto

U prizemlju bile su smještene prostorije za posadu i skladišta, dok su se na katu nalazile još dobro očuvane terase s obrambenim nasipima, motrištima i kazamatima. Njeno naoružanje činila su četiri obalna topa kalibra 150 mm, na bokovima, topovi kalibra 70 mm koju su bili smješteni na okretnim platformama koje su mu omogućavale premještanje po malim tračnicama s jednog mjesta na drugo.

Topovi su se u mirnodopsko vrijeme čuvali u hangarima. Vanjski dio ove donekle dobro očuvane bitnice, koja od 1945. do 1991. korištena kao skladište streljiva, može se posjetiti, dok je unutrašnjost zatvorena iz sigurnosnih razloga.

Bitnica San Benedetto

Paravia, Caluzzi i ostali objekti

U zaleđu, nešto podalje od obalne linije, na istoimenom brežuljku visokom gotovo 60 metara, nalaze se blindirane utvrde Paravia Istok i Paravia Zapad (obje iz 1907.), opremljene s četiri topa od 100 mm.

PARAVIA ZAPAD

Između njih smještena je u cijelosti je podzemna vojarna Paravia (Untertritt) iz 1907. za petsto vojnika, a branila su je dva topa od 150 mm. Bila je to pozadinska vojarna, tu su djelovali kuhinja i sanitarna služba za sve posade fortifikacijskih objekata obrambenog okruga Barbariga.

Podzemna Paravia Unteritt

Nekoliko stotina metara istočno od Monforna, na istoj vodoravnoj osi, nalazi se bitnica Fort Caluzzi čija je funkcija, u sprezi sa Fort Benedettom, bila zaštita samog Monforna. Sagrađena je 1904. a imala je 4 topa od 150 mm i 4 topa od 70 mm. Izgrađena je kamenom iz lokalnih kamenoloma, a njen je obrambeni rov izdubljen u živoj stijeni. Ona je danas, nažalost, u vrlo lošem stanju.

Baterija Caluzzi

Topničke bitnice s potkopima i rovovima, danas vrlo često skrivene u makiji, nalaze se na Monte San Polu (iznad Val de Sorba), Monte Gregu, Monte delle Bisse, na vrhovima Majan Veli i Majan Mali, a dvije manje topničke bitnice na položajima su Punta Gustinja i Monte Dantoli. Četiri su potporna uporišta pješadije: Forno (za Monforno), Spinida (za Paraviu Istok), San Giacomo (za Paraviu Zapad) i Bus.

Oprema fortifikacijskih objekata stalno se osuvremenjivala i nadograđivala usporedo s tehnološkim inovacijama, razvojem balistike i eksploziva i pronalascima vezanim uz uporabu artiljerije.

Baterija Caluzzi

Baštinska revalorizacija

Nakon što su desetljećima bile napuštene i prepuštene zubu vremena, uz aljkavu uporabu bivše armije i ravnodušnost javne uprave, u 21. stoljeću došlo je do prepoznavanja baštinske vrijednosti ovog vojnog heritagea. Dovoljno je spomenuti rad nedavno preminulog arhitekta i konzervatora Attilia Krizmanića i njegove knjige u dva toma “Pulska kruna: pomorska tvrđava Pula - fortifikacijska arhitektura austrijskog razdoblja”,  iz 2009., ili iste godine izdan “Katalog austrougarskih fortifikacija - Tvrđava Pula, Grupa Barbariga”, kojeg je priredila Zofia Mavar.

Bitnica San Benedetto

Austrijske tvrđave, kao dijelovi jedinstvenoga obrambenog sustava, danas spadaju u vojno-arhitektonsku i povijesnu baštinu. Kako su dugo bile izvan upotrebe, stoga u stalnom propadanju, pet glavnih utvrda u travnju 2018. godine hrvatska je Vlada dodijelila Općini Bale koja je ubrzo pokrenula obnovu i prenamijenila ih za potrebe kulturnog turizma.

Do sada se najviše radilo na uređenju Monforna. Oko utvrde očišćeni su i sređeni pristupni putevi, uklonjen je korov, a utvrda je opremljena za kazališna događanja na otvorenom. Računajući i na europske fondove, planira se i ostale utvrde pretvoriti u muzejske atrakcije i kao mjesta održavanja različitih umjetničkih kolonija, pretvarajući tako bivša vojna uporišta u sadašnja uporišta kulturnoga turizma.

Paravia Zapad

Kada je Škoda proizvodila topove

Ove masivne betonske i kamene građevine koje se donekle dobro stapaju u krajolik, dragocjeni su primjeri vojne arhitekture; utvrde pokazuju također i određenu estetiku koja proizlazi iz obrambene funkcije i koja je vidljiva u čistoći kompozicijskih struktura s minimalnim, ali ipak prisutnim dekoracijama; kamen iz lokalnih kamenoloma vrsni su klesari profinjeno i detaljno obrađivali.

Bitnica San Benedetto

Neki od detalja imaju veliku povijesnu vrijednost: oklopni čelični oblici proizvedeni su u češkoj Škodi, danas poznatoj tvornici automobila. Škoda je proizvodila i topove, ali njih više nema; nekoliko primjeraka čuva Ratni muzej u Beču.