Samodoprinos je bio jedna od ključnih tema. Telefonske linije u 80-ima, jača trafostanica, lokalna ambulanta ili mali dom zdravlja; ukoliko je za tim postojala bila potreba, mjesna zajednica bi raspisala referendum. Samodoprinosi su najčešće bili uspješni, a odaziv ogroman. Udružila bi se i sredstva građana, najčešće 3 posto plaće, ali moglo se dati i radnu, fizičku snagu, materijal, uslugu prijevoza. Na selu se više radilo, a u gradskim mjesnim zajednicama više se davao novac * Najaktivniji su u mjesnim zajednicama bili svježe umirovljeni učitelji/ce i vojna lica
Samodoprinos je bio jedna od ključnih tema. Telefonske linije u 80-ima, jača trafostanica, lokalna ambulanta ili mali dom zdravlja; ukoliko je za tim postojala bila potreba, mjesna zajednica bi raspisala referendum. Samodoprinosi su najčešće bili uspješni, a odaziv ogroman. Udružila bi se i sredstva građana, najčešće 3 posto plaće, ali moglo se dati i radnu, fizičku snagu, materijal, uslugu prijevoza. Na selu se više radilo, a u gradskim mjesnim zajednicama više se davao novac * Najaktivniji su u mjesnim zajednicama bili svježe umirovljeni učitelji/ce i vojna lica
"Koliko vidim zadnjih desetak godina, kad je riječ o Mjesnim odborima u hrvatskim gradovima i općinama, najčešće se govori o o nečem što je fraza ovog vremena - male komunalne akcije. Pa je sreća ako građani kažu da treba nova klupa, novo stablo ili nešto toga tipa. Uspoređivati te aktivnosti, koje su svakako dobrodošle, s onim što je radila i što je mogla raditi mjesna zajednica je doista kao uspoređivati 10 dekagrama sa 100 kilograma, po ovlastima, po kapacitetima i po širokim potezima", kazao je sinoć u Rojcu pulski povjesničar dr. Igor Duda prilikom predstavljanja svoje nove, četvrte knjige "Socijalizam na kućnom pragu. Mjesna zajednica i svakodnevica društvenog samoupravljanja u Jugoslaviji", objavljene u izdanju Srednje Europe i pulskog Sveučilišta Jurja Dobrile.
Igor Duda (1977.) odrastao je u pulskom neboderu na Verudi (u čijem je prizemlju kafić J&B), u kojem je bilo sjedište jedne mjesne zajednice; sjeća se te te poveće ostakljene dvorane, pune tijekom nekih sastanaka i priredaba.
Mjesne zajednice nisu bila protuteža centralnoj vlasti nego oblik ukidanja otuđene vlasti, piše u knjizi Duda. Uz, donekle je to sinoć u naknadnoj raspravi usuglašeno, kontrolu Partije, iako je Duda kazao da mnogi u MZ-ima nisu uopće bili članovi Saveza komunista.
Neusporedivo veća participacija građana također je krasila mjesne zajednice u odnosu na današnje mjesne odbore, pa je tako, na referendumima za samodoprinos znala biti ogromna izlaznost, i od 88 posto, kao primjerice 1973. godine u slovenskom Celju.
Želeći ilustrirati entuzijazam i volju aktivista i volontera, Igor Duda citirao je iz svoje knjige i izjavu Janeza Povšiča, predsjednika Savjeta Mjesne zajednice Škocjan u slovenskom Novom Mestu, iz 1988. godine.
"Često se pitam - treba li sve to meni. Na svu sreću djeca su već velika i na sebe preuzimaju teret ove naše privredne jedinice. A žena naravno kudi i zbog vremena koje posvećujem mjesnoj zajednici, i zbog benzina koji potrošim jureći po mjesnoj zajednici da reguliram ili potaknem rješavanje određenih problema. [...] Želiš li biti predsjednik MZ samo na papiru - bolje da se ne prihvatiš toga posla. Mučim se, ali nakon svega, kad se osvrnem i vidim koliko smo toga napravili da poboljšamo uvjete života u svojem kraju kažem samome sebi da ne treba žaliti niti vremena, guma, benzina ni živaca...".
Samodoprinos je bio jedna od ključnih tema u radu mjesnih zajednica.
Telefonske linije u 80-ima, jača trafostanica, lokalna ambulanta ili mali dom zdravlja; ukoliko je za tim bila potreba, a općina kazala da trenutno nema novaca, Mjesna zajednica bi raspisala referendum. Samodoprinosi su najčešće bili uspješni, odaziv je najčešće bio ogroman. Udružila bi se sredstva, ne samo od SIZ-ova i OUR-a, nego i sredstva građana, najčešće 3 posto plaće, ali moglo se dati i radnu, fizičku snagu da bi se nešto sagradilo ili materijal, ili uslugu prijevoza. U seoskim mjesnim zajednicama se više radilo, a u gradskim MZ-ima se više davao novac, nastavio je Duda..
Samodoprinos je zamro tijekom 80-ih zbog ekonomske krize i sve veće inflacije, prikupljeni novac se nije brzo potrošio pa mu je padala vrijednost, a planovi propadali.
Zanimljiv je dio s nedavna predstavljanja knjige u Beogradu (dostupan na netu), u kojem je Duda kazao da su mjesne zajednice preuzimale i vodile razne domove kulture, ali s vremenom sredstva SIZ-a, OUR-a i općine nisu bila dovoljna za režije, ni za programe (mjesne zajednice tad su znale podizati i komercijalne kredite u bankama), da bi nakon godinu-dvije došlo do zatvaranja doma
Mjesne zajednice, 1963. uvedene kao mogućnost, a 1974. kao obaveza, bile su samoupravno-teritorijalni oblik okupljanja radnih ljudi i građana, birača i potrošača u njihovo slobodno vrijeme i u njihovu susjedstvu.
Mjesne zajednice prošle su 30-godišnji put od početne ideje "proširene obitelji", pandana Radničkim vijećima u u poduzećima (kao 'samoupravljanje u slobodno vrijeme'), brojnih uspješnih zajedničkih akcija (uz regionalne razlike, razlike selo-grad, uz brojne volontere i entuzijaste među kojima su najaktivniji bili svježe umirovljeni učitelji/ce i vojna lica), uz ne baš blagonaklon odnos općina, sve do pada entuzijazma, birokratiziranosti i pasivizacije koncem 80-ih godina.
Na vrhuncu njihova razvoja u Jugoslaviji, 1982. godine, bilo je čak 13.500 mjesnih zajednica s tisućama volontera, aktivista i delegata.
O knjizi su u dobro posjećenom Dnevnom boravku Rojca govorili i povjesničari Karlo Držaić i Saša Vejzagić.
Knjigu je Igor Duda već predstavio u Sarajevu, Beogradu, Ljubljani, Skoplju i Zagrebu. Dosad je Duda objavio, također u izdanju Srednje Europe tri knjige - "U potrazi za blagostanjem, o povijesti dokolice i potrošačkog društva u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih", "Pronađeno blagostanje: Svakodnevni život i potrošačka kultura u Hrvatskoj 1970-ih i 1980-ih" te "Danas kada postajem pionir: djetinjstvo i ideologija jugoslavenskoga socijalizma".
Nova knjiga rezultat je rada na istraživačkom projektu 'Mikrosocijalizam' od 2018. do 2023. godine.
Svojevrstan je to poklon navijačima i simpatizerima kluba te ljubiteljima nogometa u Puli i Istri za nevjerojatnu podršku koju iskazuju nogometašima Istre 1961 u posljednjim prvenstvenim susretima. Osim toga, prigodno druženje uz glazbu, hranu i piće je i jedna posebna zahvala nogometašima Istre 1961 za odličnu igru, i nadamo se, povijesni uspjeh kluba
Impresivnih 175 digitalnih uradaka pristiglo je kao odgovor na javni poziv iz pulskih osnovnih škola. U svakoj kategoriji nagrađena su tri najbolja učenika
"Svi oni koji me poznaju, vrlo dobro znaju da ne podliježem utjecajima, stoga ostajem čvrst u svojim namjerama. Naravno, ponekad se mora pristati na kompromise, ali uvijek uz najveće poštovanje naše povijesti, civilizacije, identiteta i dostojanstva kao Talijana"; to je jedna od poruka Valmera Cusme koji je podsjetio: "Na kraju krajeva, prava koja uživamo dao nam je većinski narod, to jest Hrvati. To su prava duboko ukorijenjena u povijesti i civilizaciji ovih krajeva, a priznata su i na razini Europske unije. Možda je neugodno podsjetiti na to, ali upravo zahvaljujući manjinskim pravima Hrvatska je primljena u Europsku uniju. Oni koji se protive tim pravima su u manjini."
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
