Igor Duda: "Uspoređivati današnje mjesne odbore s mjesnim zajednicama je kao uspoređivati 10 dekagrama sa 100 kilograma"

"Koliko vidim zadnjih desetak godina, kad je riječ o Mjesnim odborima u hrvatskim gradovima i općinama, najčešće se govori o o nečem što je fraza ovog vremena - male komunalne akcije. Pa je sreća ako građani kažu da treba nova klupa, novo stablo ili nešto toga tipa. Uspoređivati te aktivnosti, koje su svakako dobrodošle, s onim što je radila i što je mogla raditi mjesna zajednica je doista kao uspoređivati 10 dekagrama sa 100 kilograma, po ovlastima, po kapacitetima i po širokim potezima", kazao je sinoć u Rojcu pulski povjesničar dr. Igor Duda prilikom predstavljanja svoje nove, četvrte knjige  "Socijalizam na kućnom pragu. Mjesna zajednica i svakodnevica društvenog samoupravljanja u Jugoslaviji", objavljene u izdanju Srednje Europe i pulskog Sveučilišta Jurja Dobrile.

Igor Duda (1977.) odrastao je u pulskom neboderu na Verudi (u čijem je prizemlju kafić J&B), u kojem je bilo sjedište jedne mjesne zajednice; sjeća se te te poveće ostakljene dvorane, pune tijekom nekih sastanaka i priredaba.

Mjesne zajednice nisu bila protuteža centralnoj vlasti nego oblik ukidanja otuđene vlasti, piše u knjizi Duda. Uz, donekle je to sinoć u naknadnoj raspravi usuglašeno, kontrolu Partije, iako je Duda kazao da mnogi u MZ-ima nisu uopće bili članovi Saveza komunista.

Neusporedivo veća participacija građana također je krasila mjesne zajednice u odnosu na današnje mjesne odbore, pa je tako, na referendumima za samodoprinos znala biti ogromna izlaznost, i od 88 posto, kao primjerice 1973. godine u slovenskom Celju.

Samodoprinos je bio jedna od ključnih tema u radu mjesnih zajednica.

Telefonske linije u 80-ima, jača trafostanica, lokalna ambulanta ili mali dom zdravlja; ukoliko je za tim bila potreba, a općina kazala da trenutno nema novaca, Mjesna zajednica bi raspisala referendum. Samodoprinosi su najčešće bili uspješni, odaziv je najčešće bio ogroman. Udružila bi se sredstva, ne samo od SIZ-ova i OUR-a, nego i sredstva građana, najčešće 3 posto plaće, ali moglo se dati i radnu, fizičku snagu da bi se nešto sagradilo ili materijal, ili uslugu prijevoza. U seoskim mjesnim zajednicama se više radilo, a u gradskim MZ-ima se više davao novac, nastavio je Duda..

Samodoprinos je zamro tijekom 80-ih zbog ekonomske krize i sve veće inflacije, prikupljeni novac se nije brzo potrošio pa mu je padala vrijednost, a planovi propadali.

Mjesne zajednice, 1963. uvedene kao mogućnost, a 1974. kao obaveza, bile su samoupravno-teritorijalni oblik okupljanja radnih ljudi i građana, birača i potrošača u njihovo slobodno vrijeme i u njihovu susjedstvu.

Mjesne zajednice prošle su 30-godišnji put od početne ideje "proširene obitelji", pandana Radničkim vijećima u u poduzećima (kao 'samoupravljanje u slobodno vrijeme'), brojnih uspješnih zajedničkih akcija (uz regionalne razlike, razlike selo-grad, uz brojne volontere i entuzijaste među kojima su najaktivniji bili svježe umirovljeni učitelji/ce i vojna lica), uz ne baš blagonaklon odnos  općina, sve do pada entuzijazma, birokratiziranosti i pasivizacije koncem 80-ih godina.

Na vrhuncu njihova razvoja u Jugoslaviji, 1982. godine, bilo je čak 13.500  mjesnih zajednica s tisućama volontera, aktivista i delegata.

O knjizi su u dobro posjećenom Dnevnom boravku Rojca govorili i povjesničari Karlo Držaić i Saša Vejzagić.

Knjigu je Igor Duda već predstavio u Sarajevu, Beogradu, Ljubljani, Skoplju i Zagrebu. Dosad je Duda objavio, također u izdanju Srednje Europe tri knjige - "U potrazi za blagostanjem, o povijesti dokolice i potrošačkog društva u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih", "Pronađeno blagostanje: Svakodnevni život i potrošačka kultura u Hrvatskoj 1970-ih i 1980-ih" te "Danas kada postajem pionir: djetinjstvo i ideologija jugoslavenskoga socijalizma".

Nova knjiga rezultat je rada na istraživačkom projektu 'Mikrosocijalizam' od 2018. do 2023. godine.