INTERVJU Danijel Pek: "Prodali smo puno ulaznica, očekujemo punu Arenu, dođite na komediju 'Južina'"

Svjetskom premijerom komedije "Južina" redatelja Ante Marina, večeras će u Areni početi 72. izdanje Pulskog filmskog festivala. Prethodno će u svečanosti otvaranja, kojem će prisustvovati i predsjednik RH Zoran Milanović, nastupiti  Damir Urban koji će po prvi puta javno izvesti “Lijepu našu”, kao i  himnu Istarske županije "Krasna zemljo, Istro mila".

Ceremonija otvaranja 72. Pule počinje u 21.15 sati u Areni, a vodit će je glumice, Puležanke Dijana Vidušin i Nika Ivančić. Festival će službeno otvoriti ovogodišnji dobitnik nagrade "Marijan Rotar" Puležan Miodrag Flego, dugogodišnji koordinator tehnike na Festivalu. Svemu će pak prethoditi "Otvaranje prije otvaranja", projekcija jako dobrog dokumentarca "Paviljon 6" Gorana Devića, uz slobodan ulaz, u 19 sati u Istarskom narodnom kazalištu.

Uoči starta 72. Pule razgovaramo s umjetničkim ravnateljem Pulskog filmskog festivala Danijelom Pekom.

Iza vas su kao umjetničkog ravnatelja dva festivalska izdanja, ono 2023. i 2024. godine. Kakva je ovogodišnja selekcija hrvatskih filmova u konkurenciji? Je li bilo teže ili lakše sastaviti program u odnosu na prethodne godine?

Prvo želim reći da je to vrlo lijep posao u kojem uživam - pogledati cijelu godišnju produkciju dugometražnog filma. Možemo biti zadovoljni i kvalitetom i kvantitetom u kojima se hrvatski film razvija. Naravno da je to različito iz godine u godinu, pa su tako prošle godine i brojem i kvalitetom odskočile manjinske koprodukcije, a ove godine su to rekao bih dokumentarni filmovi - imamo ih čak pet u glavnom programu. Iduće godine možemo očekivati izuzetno snažnu godinu igranog filma u kojem su se pojavili novi autori i jedva čekamo vidjeti njihove radove.

Ono što se pokazuje iz godine u godinu je da imamo sve više prijava, posebno za hrvatski film, što pokazuje da je kinematografija živa i da se razvija u različitim smjerovima. No to pokazuje  i da je, na neki način naša selekcija stroža i da dobar dio filmova nećemo moći prikazati. Gdje povući tu crtu, to je možda bio jedini težak dio ovogodišnje selekcije. Nadam se da smo dobro procijenili i da će publika biti zadovoljna.

Je li vam i dalje izazovno balansirati između "filmskog ukusa "koji imate kao producent i osobno, te funkcije ravnatelja koji mora misliti o raznolikosti i inkluzivnosti festivala?

I osobno gledam i volim vrlo različite filmove, od onoga što zovemo američki blockbusteri do filmova koje nazivamo festivalskima, tako da je ta raznolikost u hrvatskom filmu dobrodošla. Više me zanima tematska, autorska i izvedbena strana filma nego njegova intencija u smislu za koga je ili što film rađen. Ne volim dijeliti filmove za publiku i one druge. Svi filmovi su za publiku, za koga bi drugog bili? Koji je smisao umjetnosti koju nitko nije vidio, na nikoga nije utjecala, na nikoga nije ostavila dojam? Za neke filmove je ta publika šira – to je Arena, a za neke je možda manja ali zahtjevnija, ona koju zanima novi pristup temi, novi filmski stil ili jezik, ona koja voli film kao poticaj za razmišljanje i raspravu. Neki od najboljih izlazaka u životu bili su mi razgovori o filmu nakon kina, to je izuzetno bitan dio našeg života, formiranja stavova i vrijednosti i ta uloga filma je ključni dio naše culture, a u širem smislu i civilizacije.

U više navrata isticali ste važnost nacionalnih festivala kao mjesta afirmacije lokalne kinematografije. Koliko se u tom kontekstu hrvatski film promijenio otkad ste postali ravnatelj PFF-a, a postali ste u studenom 2022., prije nepune tri godine?

Jako bih volio reći da Pula može promijeniti film, ali možda može odnos publike prema filmu i razmišljanje autora o filmu. No za to na treba više vremena da procijenimo učinke. Film u prosjeku radimo između pet i sedam godina, što znači da će projekti koje smo predstavili na Scenariju kinohita prije tri godine doći na Pulu u najboljem slučaju za dvije godine. Na tom prvom pitchu pobijedio je projekt Hrvoja Hribara; bilo bi divno da ga gledamo u Areni za dvije godine, jako bih se tome veselio. I možemo ga onda pitati kako je Pula utjecala na njegov film.

Hrvatski film se često percipira kao loš, ili "težak", socijalno distanciran. Mijenja li se to, sudeći po ovogodišnjim odabranim filmovima?

Za mene 'težak' nije loša karakteristika filma. Neki od najboljih filmova koje znamo možemo opisati upravo na taj način. Pogledajte bilo koju top listu najboljih filmova ikad i vidjet ćete da su na njima u većini filmovi koje bi mogli opisati upravo tako. Naravno da je uloga filma da nas potakne na razmišljanje, stavi pred teške odluke, možda nas i šokira i rastuži. Tragedija i komedija su dva lica umjetnosti, oba su nam potrebna.

Da li je neki film možda manje uspio ili je kako kažete socijalno distanciran, možda i je, ali to je normalno u svakoj djelatnosti, a posebno u umjetnosti. Da li je svaki američki ili francuski film odličan? Jesu li svi filmovi Coppole ili Allena genijalni? Naravno da nisu, ali do nas dođu samo oni najbolji, a hrvatske imamo priliku gledati sve i onda stvaramo uopćene zaključke. Pogledajte "Južinu", dovedite obitelji na "Bumbarovo ljeto" i "Fiume o morte" i nastavite svaki dan s jednim filmom iz naše selekcije i uvjeren sam da ćete promijeniti mišljenje.

Koliku važnost pridajete političkim i društveno angažiranim filmovima u selekciji? Ili vam je važniji estetski kriterij?

Velika većina onoga što proizvodimo i gledamo je angažirano na neki način, to je uloga umjetnosti u svakom društvu - da govori o bitnim temama i poziva nas na razmišljanje, razgovor ili čak djelovanje. Naravno da je za film bitna i estetska razina, no prvenstveno ako je u u funkciji filma i onoga što nam govori. Vjerujem da selekcija filmova i njihov tretman na festivalu vrlo jasno pokazuje što nam je bitno.