Večerašnjim uprizorenjem glazbeno-dramske predstave austrijske nobelovke Elfriede Jelinek "Shadow, Eurydice says", u režiji Sabine Mitterecker i produkciji austrijskog Theatra Punkt, u 21 sat na impresivnoj pozornici obnovljene austrougarske utvrde Fort Forno, svečano se otvara 6. Bembo Fest - festival malih formi nezavisnih kazališta, a istodobno i 2. Dani austrijske kulture u Balama.
Sve do 3. rujna, u organizaciji Teatra Fort Forno, publiku Bembo Festa očekuje program ispunjen kazalištem, glazbom, poezijom i umjetnošću, dok će najmlađi gledatelji uživati u programu Malog Bemba uz predstave 'Cvilidreta', 'Avanture doktora Dolittlea', 'Čemu služi deda', 'Basne su jasne', 'Tri praščića' i 'Palčica'. Ulaz na sve izvedbe je besplatan.
Posebno se izdvaja sutrašnja premijera predstave "Lip je život samo ontar kad se prez straha žrtvuje" u 21 sat kod šterne kraj crkve u Balama. Autorski je to projekt Massima Brajkovića, Roberta Raponje i Roberta Paulette nastao prema poeziji Mate Balote, a u koprodukciji Teatra Fort Forno i Čakavskog sabora Žminj.
Dovoljno povoda za razgovor s Robertom Raponjom, umjetničkim direktorom i osnivačem Bembo Festa i Teatra Fort Forno, ovaj put i glumcem.
Osim što ste njen koautor, vi i glumite u sutrašnjoj predstavi "Lip je život samo ontar kad se prez straha žrtvuje". Nije vam to prvi put. Prije nepunih 20 godina ste u INK-u, uz redateljski potpis, glumili u Goldonijevim "Zaljubljenicima", i to Succianespolea, starog Fabriziovog slugu. Kolika vas je uoči izvedbe trema kao glumca, a koliko ta rola izravno ispunjava?
Iskreno, uoči izvedbe poetske predstave "Lip je život samo ontar kad se prez straha žrtvuje" ne osjećam tremu, s godinama se kod mene pretvorila u pojačan osjećaj odgovornost - prema publici, prema kolegama na sceni i prema sadržaju koji nosimo. Posebno u ovoj predstavi koja je satkana od Balotinih stihova i misli, osjećam obavezu da ih prenesem iskreno i dostojanstveno. Glumačka me rola ispunjava na jedan poseban, plemenit način. Balotine stihove upijam još od djetinjstva, oni su dio mog odrastanja, mog jezika i mog unutarnjeg svijeta. Zato ih ne izgovaram samo kao tuđi tekst, nego kao nešto što nosim u sebi cijeli život. Upravo zbog toga, ova predstava za mene ima dodatnu emocionalnu vrijednost i predstavlja veliko umjetničko, ali i osobno ispunjenje.
Posebna mi je radost dijeliti scenu s izvrsnom i požrtvovanom glumicom Larom Živolić Agaj, osobom i umjetnicom iznimne senzibilnosti, čija prisutnost, talent i predanost svakom zajedničkom prizoru donose toplinu, istinu i dodatnu ljepotu našoj predstavi. Umjetnička suradnica i glumačka mentorica Selma Alispahić, inače glumica koja glumi u svim mojim sarajevskim predstavama, pomogla mi je da se scenski artikuliram, a svaki susret s jezičnom savjetnicom Romanom Percan oplemenio me je i ohrabrio.

Bembo Fest u Balama (foto: Istra.hr)
Svojedobno ste izjavili: "Svi smo mi pomoćnici glumca, tog bića koje ima hrabrosti stati pred druge, transparentno i neposredno djelovati sa scene". Koliko je u vašim predstavama glumcima omogućeno da nadopunjuju tekst i redateljski koncept?
Da. Volim istaknuti da smo mi redatelji pomoćnici glumcima jer upravo su glumci oni koji tekstu daju dah, tijelo i život pred publikom. Bez njihove kreativnosti i predanosti dramski tekst ili poezija ostao bi tek zapis na papiru. Međutim kao profesor glume svoje sam studente uvijek upućivao na važnost glumačkog autorstva koji počiva na dubokom promišljanju i poštovanju prema autoru, njegovom jeziku i idejnoj platformi djela. Ne vjerujem da se glumačko autorstvo ostvaruje proizvoljnim mijenjanjem teksta ili udaljavanjem od dogovorenog redateljskog koncepta sa svim suradnicima na predstavi.
Naprotiv, ono se očituje u sposobnosti glumaca da prepoznaju misli, ideje, emocije i značenja koji autor nudi kroz radnju te da ih vlastitom umjetničkom osobnošću, senzibilitetom i invencijom učine živima i uvjerljivima na sceni. U tom prostoru između autorove zamisli i glumačke interpretacije nastaje istinsko kazalište. Zato u svojim predstavama ostavljam dovoljno prostora glumcima za njihov kreativni doprinos, ali uvijek unutar zajedničkog umjetničkog okvira, u dijalogu s tekstom, i poštovanju prema onome što je autor želio podijeliti s publikom. Volim raditi s pravo smislenim i pravo pismenim suradnicima.
Upravljali ste svojedobno pulskim kazalištem, osnovali Dramski studio INK-a te Međunarodni kazališni festival mladih u Puli. Kako komentirate posljednja zbivanja u INK-u, gdje su nedavnom izboru za novog ravnatelja (jedinog kandidata na natječaju) Jasminka Balenovića prethodile smjene postojećih te partijska, nezakonita imenovanja novih članova Kazališnog vijeća INK-a, ali i odlaske umjetničkog voditelja INK-a Matije Ferlina, kao i njegovog prethodnika, glumca, redatelja i voditelja Dramskog studija Luke Mihovilovića?
Nije mi lako odgovoriti na to pitanje jer sam sa svim tim ljudima na različite načine surađivao tijekom njihovih formativnih profesionalnih godina i, koliko sam mogao, pomagao sam im da razviju vlastitu umjetničku osobnost. Zato ovu situaciju promatram prije svega s ljudske i profesionalne strane. Smatram kako svaka kulturna institucija, a posebno kazalište, mora počivati na transparentnosti, dijalogu i međusobnom uvažavanju.
Promjene u upravljačkim strukturama uvijek izazivaju različita mišljenja i reakcije, no dugoročno je najvažnije da se očuva Istarsko narodno kazalište, da se očuva umjetnička kvaliteta, autonomija struke i povjerenje javnosti u instituciju. Žao mi je kada iz kazališta odlaze ljudi koji su svojim radom ostavili značajan trag, kao što mi je jednako važno da oni koji preuzimaju odgovornost dobiju priliku pokazati svoju sposobnost. Nadam se da će se sve buduće rasprave voditi u interesu kazališta, njegovih umjetnika, publike i razvoju kazališne umjetnosti u Puli. Kao netko tko je veći dio života posvetio kazalištu razlikujem samo dvije vrste ljudi: one koji žive od kazališta, i one, meni draže, koji žive za kazalište.
Možete li nam ukratko predstaviti ovaj projekt nastao prema poeziji Mate Balote. Za što su zaduženi Massimo Brajković i Robert Pauletta? Čuo sam da nakon premijere slijedi turneja po Istri.
'Lip je život' kazališni je projekt nastao iz želje da se kroz poeziju Mate Balote ponovno susretnemo s čovjekom, njegovim radostima, dvojbama, ljubavima i životnom mudrošću. Balotini stihovi, premda duboko ukorijenjeni u istarski prostor i identitet, govore univerzalnim jezikom o vrijednostima koje i danas prepoznajemo kao svoje. Predstava nije samo poetski recital, nego scenski dijalog riječi, glazbe, slike i glumačke igre.
Velik doprinos njezinu nastanku dali su moji suradnici. Massimo Brajković autor je glazbenog sloja predstave; njegova glazba ne prati samo tekst nego s njim ulazi u dijalog, otvara nove emotivne prostore i daje dodatnu dimenziju Balotinim stihovima. Robert Pauletta svojim je likovnim promišljanjima i vizualnim rješenjima oblikovao prepoznatljivu atmosferu predstave, stvarajući scenski svijet koji nadopunjuje i produbljuje poetski sadržaj.
Massimo Brajković uživo svira i pjeva u predstavi te svojom snažnom scenskom prisutnošću donosi posebnu energiju i emotivnu dubinu. Paulettin doprinos je izuzetno kreativan, publika će iz njegovih bukaleta piti, s njegovih pijadina će moći prezalogajiti kus pršuta, sira, mendula, smokava... Posebno me veseli što nakon premijere ne završava život ove predstave. Naprotiv, pred nama je turneja po Istri, što smatram prirodnim nastavkom njezina puta. Balotine riječi nastale su iz ovog prostora i vjerujem da će upravo u susretu s publikom diljem Istre dobiti svoje puno značenje i potvrditi koliko su i danas žive, aktualne i bliske ljudima.
Nakon premijerne izvedbe planiramo igrati po Istri u u sedmom mjesecu, gotovo svake subote i nedjelje. Igrat ćemo u Golašu, u Žminju, u Orbanićima, Kanfanaru, Valdebeku, Barbanu, Pićnu...
Mate Balota ostavio je dubok trag u istarskoj kulturi. Što je u njegovoj poeziji i danas aktualno?
Ono što Mate Balotu čini suvremenim i danas jest njegova sposobnost da iz vrlo konkretnog, lokalnog i zavičajnog iskustva progovori o univerzalnim ljudskim temama. U njegovoj poeziji prepoznajemo pitanja identiteta, pripadnosti, odlaska i povratka, odnosa prema domu, jeziku i vlastitim korijenima. To su teme koje ni danas nisu izgubile na važnosti.
Živimo u vremenu velikih migracija, neprestanih promjena i sve češćeg osjećaja otuđenosti. Mnogi ljudi, bez obzira na to gdje žive, suočavaju se s pitanjem što za njih znači dom i gdje doista pripadaju. Upravo zato Balotini stihovi i danas snažno odjekuju jer govore o čežnji za zavičajem, o čovjekovoj povezanosti sa zemljom, obitelji i jezikom.
Posebno je aktualan njegov odnos prema čakavštini i materinskom jeziku. U vremenu globalizacije Balota nas podsjeća da čuvajući jezik čuvamo i vlastiti identitet, sjećanje i kulturu. Njegova poezija pokazuje kako lokalno nije suprotnost univerzalnom, nego put prema njemu.
Balota je također pjesnik dostojanstva običnog čovjeka. Njegovi likovi, težaci, ribari, radnici i ljudi svakodnevice nose u sebi iskustvo rada, odricanja, borbe i nade. U tome se i današnji čovjek može prepoznati. Zato Balotu ne čitamo samo kao svjedoka jednog vremena, nego kao autora koji i danas postavlja važna pitanja o tome tko smo, odakle dolazimo i što ostavljamo iza sebe.
Kojim ste se kriterijima vodili prilikom odabira predstava za ovo izdanje Bembo Festa?
Prije svega kvalitetom umjetničkog sadržaja, ali i raznolikošću poetika i mogućnošću da festival privuče publiku različitih generacija i interesa. Želja nam je da Bale postanu mjesto susreta različitih izvedbenih izričaja - od predstava za djecu i obitelji, preko komedija, humornih drama i suvremenog kazališta do poezije, glazbe i međunarodnih programa.
Posebnu pažnju posvećujemo nezavisnoj kazališnoj sceni koja često donosi hrabre, inovativne i produkcijski vrlo kvalitetne, ali komunikativne projekte. Nastojimo birati predstave koje osim umjetničkih vrijednosti imaju i snažnu komunikaciju s publikom, te mogu živjeti u specifičnom ambijentu Bala. Važan je kriterij stvaranja uravnoteženog programa. Zato svake godine vodimo računa da festival ponudi sadržaje za najmlađe kroz program Mali Bembo, predstave koje donose humor i opuštanje, ali i programe koji potiču na promišljanje, emocije i dijalog. Jednako nam je važno predstaviti afirmirane umjetnike i kazališta, kao i otvoriti prostor novim autorima i produkcijama. Bembo Fest nije zamišljen kao festival jedne teatarske estetike, ili jednog žanra, već kao otvoreni prostor susreta umjetnosti i publike. Upravo zato pri odabiru programa uvijek tražimo predstave koje imaju umjetničku izvrsnost, komunikativnost i sposobnost da u jedinstvenom ambijentu Bala stvaraju poseban kazališni doživljaj.
Koliko će se ovo šesto izdanje Bembo Festa koncepcijski i sadržajno razlikovati od dosadašnjih izdanja?
Ovo izdanje koncepcijski se razlikuje od prethodnih prije svega po profiliranju festivalskih lokacija i programa. Ove smo godine nastojali dati prepoznatljiv identitet, kako bi publika lakše pratila sadržaje i odabrala programe koji ih najviše zanimaju.
Prostor "Kod šterne poli crikve" rezerviran je za intimne i poetske programe, intimnije susrete s umjetnicima te večeri posvećene poeziji, riječi i glazbi u jedinstvenom ambijentu stare jezgre Bala.
Na trgu Bembo održavat će se svake srijede program Mali Bembo, namijenjen djeci i obiteljima, dok su četvrtci rezervirani za duhovite i atraktivne predstave nezavisnih kazališta koji publici donose vedrinu, humor i vrhunsku glumačku izvedbu.
Utvrda Fort Forno, u kampu Mon Perin i ove godine postaje međunarodna festivalska pozornica, u tom će se prostoru izvoditi predstave i glazbeni programi namijenjeni međunarodnoj publici, uključujući programe dana austrijske kulture, te talijanske predstave pod pokroviteljstvom Talijanskog kulturnog instituta iz Zagreba. Gostovanja stranih umjetnika te izvedbe koje svojim sadržajem i produkcijskim karakterom posebno odgovaraju jedinstvenom ambijentu ove povijesne utvrde. Takvom organizacijom željeli smo stvoriti festival koji istodobno raste i sadržajno i prostorno, a pri tom zadržava svoju prepoznatljivu atmosferu bliskosti između umjetnika, prostora i publike.
Zašto angažirate male nezavisne teatre? U čemu je njihov značaj?
Nezavisni teatri danas su jedan od najvitalnijih dijelova kazališne scene. Oni djeluju bez velikih sustava iza sebe, ali upravo zato često donose veću umjetničku slobodu, hrabrost i inovativnost, te neposrednost u komunikaciji s publikom. Njihove predstave nastaju iz jake autorske potrebe i entuzijazma umjetnika. Bembo Fest od početka podržava nezavisnu scenu jer vjerujemo da upravo ona donosi svježinu, raznolikost i nove kazališne poetike.
Koliko vam je važno da prostor postane aktivni sudionik predstave, a ne samo njezina kulisa? Zašto ste, recimo, za predstavu s poezijom Mate Balote izabrali baš šternu kraj crkve u Balama?
Prostor jest ravnopravan sudionik izvedbe. Bale i Fort Forno imaju snažnu povijest, atmosferu i energiju koju nijedna scenografija ne može zamijeniti. Kamen, trgovi, uske ulice, šterna i fortifikacija nose vlastite priče koje ulaze u dijalog s predstavama i obogaćuju njihova značenja. Kad se predstava izvodi u takvom ambijentu, publika ne promatra samo scenski događaj, nego istodobno doživljava prostor, njegovu prošlost i njegov duh. Upravo zato nastojimo birati programe koji mogu ostvariti organsku vezu s lokacijom na kojoj se izvode. Ambijent postaje aktivan partner izvođačima i publici.