Intuitivna superjunakinja pod neonom

Neonska rasvjeta kao prvi zaštitni znak, chiaroscuro tenebrističke konstrukcije maglovitih kadrova u kojima su često baršunaste zavjese i pompon lampe, te nijanse crvene, plave i ljubičaste, poznati su estetski odabiri danskog filmaša Nicolasa Winding Refna. Tom vizualno dojmljivom atmosferom usporeno klizi ova kombinacija neonoira, trilera i krimića, pri čemu čujemo mnoge jezike naše bivše države. U ozračjima svojih uradaka Refn ujedinjuje nešto podzemno, napušteno i derutno s grandioznim, gradeći tako mističnost.

Od protagonistice nadalje, svi su likovi frikovi

Praznovjerna domina Rosella (Dragana Milutinović) iz Paraćina, u čijem kopenhagenskom podrumu žive prostitutke zaposlene u bordelu njezinog mlađeg brata Andreja (Ramadan Huseini), u svojoj već poodmakloj dobi želi zatrudnjeti. Za te je potrebe angažirala vidovnjakinju koja donosi sreću, Miu (Anđela Bundalović), djevojku sitnog rasta i dječačkog izgleda koja malo govori, ali je vješta u izbjegavanju nasilnika.

Miu samim fizičkim bivanjem u prostorima snažno osjeća sve oko sebe, a u kadru se doima kao da uopće nije prisutna. Nepomičnog je lica, odjevena u reflektirajuće plavu trenirku u gotovo svim epizodama. Djeluje iz svoje intuicije, vizija i kontakta s duhovima, ali će se i htjeti osvetiti. U jednom od intervjua, Refn je izjavio da je ova serija njegova ‘verzija serije o superjunacima’.

Screenshot

Često čujemo svinjsko skvičanje i roktanje, kojim se glasaju pretučeni ili mučeni ljudi. Samodopadni otac opakog ubojice prostitutke ne može prestati nuditi svoj spolni organ, nazivajući ga kulturnim dobrom. Neuspješni odvjetnik Miroslav (naš glumac s danskom adresom, Zlatko Burić Kićo) koji voli kokain, pomaže Miu pri osveti. Scenarij kojeg potpisuju kreatori serije Sara Isabella Jønsson Vedde i sam Refn (na nekim dijelovima scenarija radile i Johanna Algren i Mona Masri) prikazuje prizemne nagone u čovjeku i tzv. niske strasti, uspoređujući ih sa životinjama, pritom koristeći razne metafore, ljudske fiksacije i opsesije.

Vjerno prikazuje došljake iz balkanskih zemalja, kao i način života azijskih doseljenika koji otvaraju restoran svoje kuhinje u kojem se porađaju djeca, vlasnik spava na stolu, a i ljudskim se lešom, narezanim motornom pilom, hrane svinje. Svi su oni, zajedno s domaćim, snobističkim bogatašima Dancima ujedinjeni u mračnom kopenhagenskom podzemlju prepunom prolijevanja krvi, ucjene, prijetnji, silovanja i ostalih oblika nasilja i hladne sirovosti, uvijek ispod kulisa nekog formalnog posla.

Screenshoot

Atmosferični vizual koji izražava mučan sadržaj

Snimatelj Magnus Nordenhof Jønck izvrsno je kružeći snimio nekoliko scena učinivši ih impresivnima samo zbog tog pokreta kamere, koja većinu vremena prikazuje pomno uređenu scenografiju, dok čujemo dijalog. Refn je u intervjuu objasnio i kako naslov nema nikakve veze s ovim začudnim, usporenim performansom, te da mu se samo svidio zvuk kombinacije tih dviju riječi prije nego što je počeo pisati scenarij.

Ovdje je nastavio i svoju tradiciju značajne pauze između uvijek šturog dijaloga i akcije. Refn voli i često koristi dugu, statičnu kameru, što je zaista izvrsno u građenju atmosfere, te je jedan od njegovih najupečatljivijih stilskih odabira, vrlo filmski zahtjevan, posebno u formi dramske serije. No ipak, ovdje kao da se ponavljaju kadrovi viđeni u njegovim filmovima ‘Only God forgives’ (hrv. ‘Samo Bog prašta’) i ‘Neon demon’ (hrv. ‘Neonski demon’).

Serija ‘Copenhagen Cowboy’, od filma ‘Pusher‘ (hrv. ‘Diler’) iz 1996. je Refnov prvi projekt na danskom jeziku. Naš je Kićo tada u ‘Diler' trilogiji ostvario ulogu koja mu je i otvorila put skandinavskoj kinematografiji. Povl Kristian i Peter Peter autori su originalne glazbe, koja je kod Refna, oduvijek snažna komponenta filmskog jezika. Vrlo zanimljivi sintesajzeri izvrsno su upareni s nijansama neona. Na soundtracku su radili i dugogodišnji Refnov suradnik Cliff Martinez i Refnov rođak Julian Winding.

Tradicije s naših prostora, poput patrijarhata i uobičajenog nasilja nad ženama, te općebalkanski primitivizam, neukost i pogrešno tumačenje religije i običaja, kod smionih Danaca prerastaju u hladnokrvno nasilje, aroganciju i podčinjavanje koji se sprovode surovo i galantno; estetski su solidno uklopljeni u priču, uz dozu ironije. Ništa novo, pod Refnovim omiljenim neonom, osim albanske zastave u Rosellinom kičastom stanu. Ovo sve čini kao uvođenje publike u daljnji razvoj podzemnih svjetova čudaka. Serija je dostupna na Netflixu od 5. siječnja.

Screenshot

Prekrasno konstruirani kadrovi, hipnotizirajuća rasvjeta i egzibicionisti sa svinjcima vode nas podzemljem do čudnovatog završetka. Uz pretjeranu stilizaciju, pregrštom započetih dobrih ideja, narativ je pomalo razvučen, pa ukupno sve izgleda kao uvod ili filmski prolog. Svog tog atmosferičnog filmskog vremena ovdje ima previše za šesterodijelnu seriju, te bi se od postojećeg materijala mogao narezati dvosatni film, u kojem bi spori i mračni ritam puno bolje ležao. Ovakva je vrsta dramskog pripovijedanja prenaporna za seriju i traži formu filma. Sadržajno je ovo nešto slabiji uradak, no stilski iznimno autentičan za ovog osebujnog autora, u Cannesu nagrađenog za režiju za svoj dosad najbolji uradak, akcijsku dramu ‘Drive’ (‘Vožnja’) iz 2011., koju je Refn posvetio Alejandru Jodorowskom.

Ocjena serije 3.5 / 5