Pavlović vrlo uvjerljivo rekonstruira turbulentno ozračje u kojem reprezentativci nastoje održati zajedništvo i sklad dok njihov federacijski brod zauvijek tone, a neki su tijekom prvenstva čak pozivani iz svojih država da odustanu od nastupa i vrate se kući (primjerice, Jurij Zdovc)
Pavlović vrlo uvjerljivo rekonstruira turbulentno ozračje u kojem reprezentativci nastoje održati zajedništvo i sklad dok njihov federacijski brod zauvijek tone, a neki su tijekom prvenstva čak pozivani iz svojih država da odustanu od nastupa i vrate se kući (primjerice, Jurij Zdovc)
Pretposljednjeg dana festivala (srijeda) u Areni je izvan konkurencije prikazan još jedan hrvatski film s košarkaškom tematikom, a radi se o dokumentarcu “Izgubljeni Dream Team”.
Redatelj Jure Pavlović poznat je pulskoj publici po zapaženom dugometražnom filmu “Mater” (2019), nagrađivan je i za svoje kratke igrane filmove, a “Izgubljeni Dream Team” mu je prvi dugometražni dokumentarac.
Dok se Danilo Šerbedžija u “Draženu” bavi istaknutim pojedincem u svijetu košarke, Pavlović se bavi zadnjom košarkaškom reprezentacijom bivše države koja je osvojila Europsko prvenstvo 1991. u Italiji.
U isto vrijeme odvijale su se tragične promjene u njihovoj državi i kad su reprezentativci stali na pobjedničko postolje, kad je počela jugoslavenska himnu uz podizanje zastave, njihova zemlja je praktično prestala postojati.
To je jedinstveni slučaj u povijesti međunarodnog sporta da je neka reprezentacija osvojila najviše odličje u trenutku kad država prestaje postojati i zapravo je nevjerojatno da netko već ranije u tome nije vidio filmski potencijal.
Jure Pavlović režirao je vrlo konvencionalan dokumentarac u kojem se izmjenjuju izjave bivših igrača snimljene u sadašnjosti (Toni Kukoč, Vlade Divac, Dino Rađa, Jurij Zdovc i drugi) s arhivskim materijalima koji prate to europsko prvenstvo i dramatičnim televizijskim vijestima o vojnoj agresiji nakon što Slovenija i Hrvatska objavljuju samostalnost.
Jako je dirljiv i naivan optimizam košarkaša da će osvojeno zlato možda nešto promijeniti i ponovno ujediniti ljude, ali nakon što izostane doček kod kuće, sve im postaje puno jasnije
Pavlović vrlo uvjerljivo rekonstruira turbulentno ozračje u kojem reprezentativci nastoje održati zajedništvo i sklad dok njihov federacijski brod zauvijek tone, a neki su tijekom prvenstva čak pozivani iz svojih država da odustanu od nastupa i vrate se kući (primjerice, Jurij Zdovc).
Zanimljive su i metode trenera i stručnog štaba kako da izoliraju igrače od vijesti koje dolaze iz Jugoslavije i potaknu ih da se čim više posvete zajedničkom cilju. Jako je dirljiv i naivan optimizam košarkaša da će osvojeno zlato možda nešto promijeniti i ponovno ujediniti ljude, ali nakon što izostane doček kod kuće, sve im postaje puno jasnije.
Pavlovićev film je prvenstveno lokalna (postjugoslavenska priča), ali svakako ima i jednu univerzalniju dimenziju odanosti, požrtvovnosti, zajedništva i, najzad, neumitnosti nekih događaja i pojava.
Jučer popodne u Kinu Valli prikazan je i jedan klasik jugoslavenske kinematografije u restauriranom izdanju, povodom 60. obljetnice njegovog prikazivanja u Puli, a riječ je o znamenitom omnibusu “Tri”, redatelja Aleksandra Petrovića.
Taj film o tri nasilne epizode u različitim vremenima uoči i tijekom Drugog svjetskog rata, koje proživljava junak Miloš Bojanić (Velimir Bata Živojinović), i danas ostavlja iznimno dubok i moćan dojam. U prvoj epizodi glavni lik nazočuje apsurdnom ubojstvu nevinog čovjeka na provincijskoj željezničkoj stanici, u drugoj je žrtva progona nacističkih postrojbi koja jedva spašava glavu, a u zadnjoj epizodi kao partizanski zapovjednik odlučuje o životima drugih.
Naročito je impresivan redateljski stil, iznimno dojmljive vizualnosti (snimio ga je Tomislav Pinter) koja prožima naturalistične prizore s poetskim kadrovima lelujajućeg šaša u močvari.
Riječ je doista o jednom od vrhunaca jugoslavenske kinematografije, filmu univerzalnih vrijednosti i dosega i bilo je veliko zadovoljstvo pogledati ga opet. Inače, omnibus “Tri” prikazan je u sklopu programa Vremeplov, koji je posljednjih godina jedan od najvitalnijih i najzanimljivijih programa Pulskog filmskog festivala, posvećen uglavnom restauriranim klasicima i dokumentarcima metafilmskog sadržaja.
Nadajmo se da će nas Vremeplov i sljedećih godina darivati podjednako relevantnim i uzbudljivim filmskim sadržajima.
Elvis Lenić
U 20 sati će otpjevati nekoliko pjesama na Portarati, ispod Zlatnih vrata, te krenuti ulicom Sergijevaca, zastajući i pjevajući na pojedinim punktovima kroz ulicu, te preko Foruma stići do trga Svetog Tome
Dvorana škole Šijana nekada je bila pravi mali dragulj, ali vrijeme je na njoj ostavilo traga, a ni veličina više nije dovoljna za organizaciju nastave u željenom ritmu. Dosad je prioritet bilo novo školsko krilo. Sada, kada je ono podignuto, fokus se seli na dvoranu. No, dugačak je niz onih koji još čekaju na ovakav pothvat
Prvi film večeras u Areni, od 21.15 sati, ovogodišnji je svjetski animirani hit “Velika utrka Europe”
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
