JAZZBINA U ROJCU: Gdje punk susreće jazz

U četvrtak, 17. srpnja u dvorištu Rojca premijerno u Hrvatsku dolaze The Messthetics i James Brandon Lewis.

Radi se o kvartetu kojeg čini ritam sekcija kultnog sastava Fugazi, gitaristički čarobnjak kojeg John Frusciante iz Red Hot Chilli Peppersa navodi kao uzora i jedan od najuzbudljivijih saksofonista našeg vremena koji je prije par dana proglašen najboljim tenor saksofonistom i jazz umjetnikom godine po Downbeatovom godišnjem glasovanju kritičara (73rd Downbeat Annual Critics Pool).

Na prošlom 72. izdanju tog izbora James Brandon Lewis je u kategoriji Rising Star ponio titulu skladatelja i jazz umjetnika godine.

The Messthetics kao rukavac posthardcore ostavštine Fugazija

Priču o instrumentalnom triju The Messthetics koji su 2016. godine osnovali basist Joe Lally, bubnjar Brendan Canty i gitarist Anthony Pirog (kasnije im se, 2019. godine, kao vanjski član pridružuje i saksofonist James Brandon Lewis) nemoguće je ispričati bez kratkog skoka u prošlost, u Washington D.C. sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća.

Naime, 1986. godina smatra se početkom rada kultne posthardcore grupe FUGAZI koju su do prestanka djelovanja 2003. godine činili gitarist i pjevač te osnivač nezavisne etikete Discord Records (specijalizirana za postpunk izdanja) Ian MacKaye, gitarist i pjevač Guy Picciotto te junaci naše priče basist Joe Lally i bubnjar Brendan Canty.

Fugazi je stekao iznimno odanu i brojnu globalnu publiku (tih je godina bila izuzetno cijenjena i u pulskim alternativnim krugovima), a recenzent njihova opusa Andy Kellman sažeo je utjecaj benda izjavom: "Za mnoge je Fugazi značio koliko i Bob Dylan za njihove roditelje.”

Glazba i (est)etika Fugazija imali su ogroman utjecaj na post punk i alternativnu scenu u nadolazećim godinama, a mnogi ih glazbenici i bendovi navode kao neposrednu inspiraciju (John Frusciante iz RHCP-a, Kurt Cobain iz Nirvane, gitarist Johnny Marr iz The Smiths, basist Justin Chancellor iz Tool, pjevač Sepulture Derrick Green, a Joe Strumer iz The Clash za njih će reći da najbolje sažimaju “duh punka”).

Fugazi, Waiting Room | U videu se koriste snimke iz filma Instrument grupe Fugazi. 

Fuzija punka i jazza

Kao što pokazuje primjer suradnje The Messtheticsa i Jamesa Brandona Lewisa, jazz i punk imaju puno bliskiji odnos nego bi se to na prvu ruku dalo naslutiti. Miješanje tih stilova (jako je nezahvalno, a često i nepotrebno glazbu stavljati u strogo definirane ladice) datira unatrag barem pedeset i koju godinu kada je grupa The Stooges uvela jazzom inspirirane saksofonske solo dionice na pjesmama L.A. Blues i naslovnoj skladbi albuma Fun House (Elektra, 1970.). Zapravo, mnoge ikone ranog punka bile su obožavatelji jazz glazbe, osobito sirovosti i oštrine koju su pokazivali njihovi avangardni kolege. 

Zatim je u drugoj polovici 70-ih uslijedio newyorški Downtown No Wave Movement (kreativni i kritički odgovor prema pop glazbi okrenutog New Wave glazbenog pokreta), usidren u donjem Manhattanu, gdje su saksofonist John Zorn, pjevač i saksofonist James Chance i njegovi The Contortions, a potom i Bill Laswellov i Fred Frithov Massacre i Laswellov Material još više produbili veze između ovih dvaju žanrova. Radikalni i eklektični, eksperimentalni i subverzivni, spajali su na jedinstveni način hardcore, jazz, avangardu, noise…

L.A. Blues, The Stooges (Funhouse, 1970) | Na tenor saksofonu avant-rock i jazz glazbenik Steve Mackay

Live John Zorn Naked City | The Marque Club, NY City, 1992. John Zorn - alt sax, Bill Frisell - gitara, Wayne Horvitz - klavijature, Fred Frith - bas, Joey Baron - bubanj, Yamatsuka Eye - glas

The Lounge Lizards Johna i Evana Louriea su kao dio već spomenute scene New Yorka bili prva grupa koja se samoprozvala punk jazzom, iako je John Lurie također koristio termine poput fake jazza. 

Henry Rollins (Black Flag, Rollins Band) obožavao je rad avangardnog jazz pijanista Matthewa Shippa, a surađivao je i s free jazz velikanom, saksofonistom Charlesom Gayleom koji je 2011. svirao i na pulskoj Jazzbini. Imajući u vidu poetiku Rollinsovog stvaralaštva ne bi trebala čuditi njegova potreba da surađuje s avant-jazz glazbenicima. Uostalom, jednom je prilikom jasno dao do znanja da je za njega jazz soundtrack pokreta za građanska prava. 

Povijest suvremene glazbe prepuna je takvih primjera, a trend koketiranja punka, hardcorea i jazza traje i danas s grupama poput Ceramic Dog Marca Ribota koji je na Jazzbini gostovao u tri navrata. 

 Rollins Band, Miles Jam, Weighting. Gost na saksofonu je legenda free jazza Charles Gayle (2011. svirao na Jazzbini).

Live Marc Ribot's Ceramic dog 

Estetski punk-jazz nered

Na neki je način The Messthetics dio te tradicije spajanja i zamagljivanja različitih žanrova - od punka, improvizirane glazbe, noisa i jazza. Anthony Pirog, treći član The Messtheticsa, gitaristički je mag iz Washington D.C-a, jednako je sklon jazzu, post-rocku, eksperimentalnoj buci i improvizaciji.

No, kako pokazuje njihova suradnja s newyorškim saksofonistom i skladateljem Jamesom Brandonom Lewisom, to je samo djelić mozaika ove priče. Njihovi nastupi uživo predstavljaju intrigantne kreativne paradokse. Glazba je iznenađujuće pristupačna s pamtljivim melodijama, a istovremeno se obilato oslanja na slobodnu improvizaciju. Grooveovi tjeraju na muvanje, ali su istovremeno kompleksni i zahtijevaju potpunu otvorenost. 

Provjerite 17.07. u dvorištu Rojca gdje nas je dovela evolucija punka i jazza. Predgrupa The Messtheticsima i JBL će biti pulski trio SOUR. 

Video: The Messthetics, James Brandon Lewis - Emergence

Portal Istra24 medijski podržava ljetnje jazz koncerte Jazzbine. Tekst koji ste pročitali napisao je organizator Željko Marković.