Rt Santi Quaranta, na kojem su se kroz povijest izmijenili rimsko, kasnoantičko i bizantsko naselje te srednjovjekovni dvorac Sv. Juraj, strateški je položaj iznad nekadašnje luke na ušću Mirne: ta luka, također poznata imenom Santi Quaranta, povezivala je more s lučicama uz Mirnu koja je nekada bila plovna sve do podno dvorca Pietrapelosa * "Ispod ostataka sadašnje crkvice svetog Jurja pronađeni si ostaci starije i veće crkve, što svjedoči o važnosti pa i nekadašnjem bogatstvu lokaliteta. Dakle, govorimo o jednom od bitnijih arheoloških nalazišta u Istri. Iz tog razloga pripremili smo i kandidirali projekt Arheološki park Santi Quaranta", rekao nam je načelnik Brtonigle Neš Sinožić
Rt Santi Quaranta, na kojem su se kroz povijest izmijenili rimsko, kasnoantičko i bizantsko naselje te srednjovjekovni dvorac Sv. Juraj, strateški je položaj iznad nekadašnje luke na ušću Mirne: ta luka, također poznata imenom Santi Quaranta, povezivala je more s lučicama uz Mirnu koja je nekada bila plovna sve do podno dvorca Pietrapelosa * "Ispod ostataka sadašnje crkvice svetog Jurja pronađeni si ostaci starije i veće crkve, što svjedoči o važnosti pa i nekadašnjem bogatstvu lokaliteta. Dakle, govorimo o jednom od bitnijih arheoloških nalazišta u Istri. Iz tog razloga pripremili smo i kandidirali projekt Arheološki park Santi Quaranta", rekao nam je načelnik Brtonigle Neš Sinožić
Kada se prilazi Brtonigli s juga, s vijadukta istarskog ipsilon autoputa koji nadmošćuje ušće rijeke Mirne, pogled neizbježno privlače ruševine crkvice na rtu Santi Quaranta nad Mirnom, na obronku najjužnijih brežuljaka brtoniške općine. Riječ je o ostacima crkve sv. Jurja (San Giorgio) koja se nalazi u sklopu nekadašnjeg kaštela.
Ovaj je kaštel, čiju revalorizaciju Općina Brtonigla provodi već nekoliko godina s ciljem otvaranja arheološkog parka, odigrao u povijesti važnu ulogu na specifičnom području plovidbe i trgovine rijekom Mirnom.
Od nekadašnjega kaštela,na 62 metara nadmorske visine, danas su vidljivi ostaci romaničkog pročelja crkvice sv. Jurja, ruševine obodnih zidova same crkve i, na širem području, poneki građevinski tragovi samog naselja.
O kaštelu Sveti Juraj detaljnije ćemo pisati u drugom nastavku. No, valja odmah napomenuti da su nedavno završeni radovi u sklopu III. faze konzervatorsko-restauratorskih radova i rekonstrukcije romaničke crkvice S. Jurja.
"Temeljem projekte dokumentacije iz 2016/17 ", govori nam načelnik Brtonigle Neš Sinožić "sredstvima Ministarstva kulture i medija RH te Županije istarske, 2019. započela je prva faza konzervatorsko-restauratorskih radova. U sklopu izrade konzervatorske podloge, Odjel Hrvatskog restauratorskog zavoda za kopnenu arheologiju u Juršićima, pod vođenjem Josipa Višnjića, proveo je arheološko sondiranje koje je potvrdilo nastanjenost kaštela još u prapovijesnom razdoblju. Nadalje, u tlu pod djelomice očuvanom crkvicom svetog Jurja pronađeni su ostaci starije i veće crkve, što svjedoči o važnosti pa i nekadašnjem bogatstvu lokaliteta. Dakle, govorimo o jednom od bitnijih arheoloških nalazišta u Istri. Iz tog razloga pripremili smo i kandidirali projekt „Arheološki park Santi Quaranta“, a za njegovu realizaciju bit će vjerojatno potrebna i europska sredstva. Želim naglasiti da nam prioritet nije valorizacija lokaliteta u funkciji turizma, već očuvanje naše kulturne baštine", zaključio je Sinožić.
Vidljivi ostaci naselja pružaju se u tlocrtnoj formi nepravilnog trapezoida na južnim padinama brežuljka. Širi dio nalazi se na sjevernom, odnosno povišenom dijelu, a sužava se prema riječnoj dolini. Ostaci gradine / kaštela /naselja definirani su obodnim obrambenim zidovima koji zatvaraju prostor površine od 12.658 m² (1,26 ha), a taj je prostor jasno podijeljen u dvije cjeline (gornjom i donjom) definirane središnjim pregradnim zidom.
Područje kaštela bio je naseljeno još u prapovijesti, u njemu su pronađeni kasnoantički srednjovjekovni graditeljski i drugi ostaci, a njegova je izgradnja gotovo sigurno potaknuta i mogućnošću kontrole plovidbe i trgovine dolinom rijeke Mirne.
Mirna razgranato izvire kod maloga mjesta Huma i zaseoka Erkovčići, na 250 metara nadmorske visine podno najvećega istarskog planinskog masiva Ćićarije i, ukupnom dužinom od 53 km, najprije kanjonski prodire kroz rebrasti reljef Buzeta te dalje vijugavo teče kroz naplavnu dolinu sve do svoga ušća južno od Brtonigle. Poznata je pod imenima Nengon, Ningun i Nengo, u rimsko i poslijerimsko doba nazivala se i Lama ili Lamia (latinski i talijanski naziv za stajaće, mirne vode), dok su Mlečani lučicu pri ušću, zbog mirnih i sigurnih voda nazvali Quieto (tal. quieto = mirno), a naziv se proširio na cijelu rijeku, odnosno Quieto na talijanskom i Mirna na hrvatskom.
"Premda prvi pisani spomen o dvorcu Sveti Juraj na rtu Santi Quaranta datira iz 992. godine, mjesto na kojem se danas nalaze samo ruševine imalo je vitalnu prošlost", govori nam profesor Gaetano Benčić iz Zavičajnog muzeja Poreštine, autor studija o dvorcu Sv. Juraj te stručnjak za plovidbu Mirnom kroz povijest.
"Na istom su mjestu", nastavlja Benčić, locirani jedna od prapovijesnih gradina područja Nove Vasi, zatim rimsko, kasnoantičko i bizantsko naselje te spomenuti srednjovjekovni dvorac koji je, svakako prije 10. stoljeća, podignut na strateškom položaju iznad luke na ušću Mirne poznata imenom Santi Quaranta". Naime, od područja kaštela pa sve do rijeke i nekadašnje luke nekada je vodio put koji je, prema nekim svjedočanstvima, još u 19. stoljeću bio opasan duplim obrambenim zidom.
"No, tu treba biti oprezan", objašnjava Benčić, "obzirom da nam točan položaj lučice podno kaštela Santi Quaranta nije poznat. Ne možemo ni isključiti mogućnost da se nekada, ovisno o sezoni i vodostaju, kao pristanište koristilo i više točaka uz rijeku".
Kada se govori o lučicama na sjevernoj strani ušća rijeke Mirne treba imati na umu da ne govorimo o sadašnjem, zadnjem dijelu vodotoka, koji gotovo ravno, s područja nekadašnjeg pogona za proizvodnju cigla (još postoje 3 hale bivše ciglane), ispod ostataka gradine Sv. Dionizija, "juri" prema moru. Sve do 1830.-33., kada je stvoren kanal kojim danas rijeka teče prema svome kraju, Mirna je vijugavo tekla uz samo podnožje brežuljaka s južne strane Nove Vasi i Serbana (sada je prisutan manju rukavac), te stvarala razne uvalice, a najbliža je uvala Soline (Sumania).
Nešto zapadnije, prema Antenalu, nalazi se rt Pišine na čijem je području bila smještena istoimena lučica koju neki autori izravno povezuju s kaštelom Svetog Jurja (Santi Quaranta). Tršćanski arheolog Alberto Puschi, vezano uz od vjetra zaštićenu luku Pišine, krajem 19. stoljeća zapisao je da su “čamci pristajali na padinama, a roba na mazgama otišla cestom, još uvijek vidljivom, do dvorca, a odatle u grad (...) a stariji su ljudi vidjeli željezne prstenove zabodene u zid za koje su vezali željezne lance kako bi zatvorili prolaz čamcima“.
Promet Mirnom odvijao se već u rimsko doba, a potvrdu o tome nalazimo u dva zavjetna nadgrobna rimska natpisa na području Brtonigle, i to na pročelju poljske crkvice sv. Lovre u mjestu Pavići, a jedan je posvećen Feroniji, božici voda.
U rimsko je doba jedna od glavnih luka područja bila ona u Karigadoru. U njemu su patriciji, uz uljare, pogone za proizvodnju keramike i pristaništa, gradili ladanjske vile. Ostaci antičkoga zdanja pronađeni su i na obalnom pojasu Karigadora, a podmorje pred naseljem registrirana je i zaštićena hidro-arheološka zona.
Dakle, vrlo je izgledno da su okolna mjesta koja su na zapadnom dijelu današnje općine Brtonigla nastala u rimsko doba (Baba, Blagonija, Turinija, Turini, Pedrola, Fernetići, Oblogi, Balbije) za pomorski promet koristila luku u Karigadoru, dok su mjesta s južne strane općinskog teritorija, u blizini Nove Vasi i Serbana, koja su bliža Mirni (Smergo, Sv. Martin-Bunar, Prokarija i Feronia) bila usmjerena ka luci Pišine ili pak druge (Soline?) podno kaštela Sv. Jurja. Te su se luke vjerojatno koristile i za prijevoz hrastovih debla iz središnje Istre te su bila vrata ka moru za jedno od rijetkih tada postojećih mjesta unutarnje Istre: Buzet (Piquentum).
Vratimo se ruševinama Sv. Jurja na rtu Santi Quaranta. Povjesničar Pietro Kandler smatra da je luku čuvalo oko 200-rimskih vojnika iz manje postaje upravo s rta Santi Quaranta, dok je pravi dvorac, koji je pupčanom vrpcom bio vezan s lukom, prema procjeni Benčića, nastao u bizantsko doba. (538.-788.). Benčić nam objašnjava da svoje uvjerenje temelji na samom nazivu Santi Quaranta jer je kult o "Četrdeset svetaca" tipično bizantski.
Etimologija lokacije pomalo je iznenađujuća i neobična za istarsko podneblje: Santi Quaranta (tal. Četrdeset svetaca) naziv je koji se odnosi na četrdeset mučenika iz Sebaste (mjesta u nekadašnjoj maloj Armeniji, danas grad Sivas u Turskoj). Unatoč činjenici što je car Zapadnog Rimskog Carstva Licinije, združeno s carem Istočnog Rimskog Carstva Konstantinom Velikim 313. proglasio Milanski edikt kojim se zabranjivao progon kršćana, sam je Licinije kasnije pokrenuo novi progon, a u Sebastu uhitio 40 vojnika-kršćana XII. rimske legije Fulminate. Kako se nisu htjeli odreći vjere, svi su kažnjeni okrutnom smrću: 9. ožujka 320. pomrli su nagi u zamrznutoj bari kamo su bili stjerani u studenoj zimskoj noći.
Većim dijelom srednjeg vijeka i u rano mletačko doba Sv. Juraj bit će živahno središte, povezano s lukama Santi Quaranta i Pišine i s mjestom Serbani. Propadanju dvorca kumovali su najprije razorni napadi Genovljana 1354. te učestala malarija zbog koje je cijeli kraj napušten, a 1500. osnovana Nova Vas, više prema unutrašnjosti i podalje od doline Mirne koja je prethodno postala stanište zaraznih komaraca. Valja reći da u mletačko doba sve veću važnost dobiva obližnja luka Antenal u kojoj je znalo biti usidreno i do pedeset brodova. Već 1400. godine tamo je otvorena gostionica.
"Plovidba Mirnom ipak je opstala sve do četrdesetih godina prošlog stoljeća", kazao nam je Benčić. No, već do 1857. na lokaciji luke Baštija (još uvijek zapadnije, ali bliže Ponte Portonu) dno doline poraslo za oko 4,6 m. Zapunom sedimenata riječno dno se izdignulo, kanali su se prestali održavati i zamočvarena dolina postala je pogodna za širenje malarije.
” Zbog nanošenja sedimenata, čemu je kumovala i umjetna promjena zadnjeg djela korita Mirne, područje ušća, de facto laguna, koje je oduvijek bilo močvarno (lokalno stanovništvo zove ga "palù"- od talijanskog palude = močvara") postajalo sve pliće. U doba Italije, u tridesetim godinama 20. stoljeća, izvršena je bonifikacija, suzbijena je malarija, dobivene su nove obradive poljoprivredne površine, ali je i osujećena mogućnost plovidbe za veća plovila", objasnio je Benčić.
Kakva je bila plovidba Mirnom? Martin Božić, u svom diplomskom radu “Neka napuštena i nestala naselja u mletačkoj Istri u novom vijeku” spominje da “u antici Mirna je bila plovna za veće brodove sve do mjesta na kojem presijeca drevnu cestu, via Flavia, do mosta Ponte Portona”. Tada je most (tal. “ponte”) bio pokretni, a predstavljao je vrata (tal. “porton”) između gornjeg toka Mirne - kojim su manja riječna plovila mogla doći do kaštela Pietrapelosa i možda čak i do Buzeta - i donjeg toka čija je plovnost bila veća.
Prema Krešimiru Reganu i Branku Nadilu, koji su za časopis “Građevinar” priredili članak “Ostaci kaštela na području Bujštine” navodno su se "na kulama kaštela palile baklje koje su davale pravac plovidbi, a luka se zatvarala lancima pri istovaru i utovaru roba. Gradina i kasniji kaštel Sv. Juraj branili su važnu riječnu luku na rijeci Mirni preko koje su stanovnici Brtonigle i Krasice izvozili svoje vino, ulje, žito, voće i drva nizvodno prema moru sve do Trsta i Venecije, ali i uvozili sve ostale potrepštine.”
Martin Božić dalje spominje da je u “srednjem je vijeku zbog nanosa sedimenata plovnost Mirnom smanjena, pa su veći brodovi mogli ploviti do luke Baštije: riječ je pristaništu podno Grožnjana, smješteno deset kilometara uzvodno od ušća. Božić naglašava da je “luka bila od posebne važnosti kao utovarno mjesto hrastovih drva za venecijanski Arsenal i za ogrjev, ali i za Grožnjan i okolna mjesta jer je omogućavala trgovinu svim proizvodima. “Danas od luke, ili naselja, nema vidljivih tragova”, piše Božić, jedino što je od luke sačuvano je manja crkva Majke Božje iz Baštije. Nalazi se na desnoj obali Mirne, nizvodno od Ponte Portona”.
U drugom nastavku donosimo detalje arheoloških istraživanja kaštela Sv. Juraj i projekta arheološkog parka "Santi Quaranta"
Ukoliko još niste obavili božićno-novogodišnju kupovinu donosimo vam nekoliko ideje za originalne darove
Jeste već kupili darove? Ukoliko niste sutra vam donosimo vodič kroz božićnu kupnju koja se vodi načelom: lokalno, autohtono, ručno rađeno. Donosimo i priču o Puležanu koji po Istri lovi posve neobične stvari. I to ne puškom nego aparatom. Za sebe kaže "Nisam ja fotograf, ja sam školovani zidar”
U muškoj konkurenciji najbrži su bili Neven Baranašić, Deni Krnjus i Elvis Đukić, dok su među ženama najbrže bile Laura Bosnjak, Jasminka Marinčić Štifanić i Valentina Stančić
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
