KLUB ČITATELJA OBOLJELIH OD SHIZOFRENIJE Većina voli znanstvenu fantastiku i Dylana Doga, a kada im fali smijeha, gledaju Monty Python i - Sabor

U pulskoj Gradskog knjižnici jednom mjesečno se održava čitateljski klub koji je istovremeno i običan i neobičan. Svakako nesvakidašnji. Topao je i prijatan i, bez imalo sumnje, predstavlja jednu od najpozitivnijih gradskih priča.

Pod vodstvom iskusne knjižničarke, mag. bibliotekarstva Ive Turine, u ugodnom prostoru knjižnice se od jesenas okuplja grupa čitatelja kojima su zajedničke dvije stvari: ljubav prema knjizi i dijagnoza shizofrenije ili, rjeđe, bipolarnog poremećaja. Iako ova priča nije jako poznata, ona nije tajna ni skrivena. Naprotiv, ovaj čitateljski klub osobe oboljele od shizofrenije vraća u društvo kojem pripadaju i u njemu im vraća ravnopravni status kojeg zaslužuju. Sve to, naravno, uz pažljivo u stručno savjetovanje.

Voditeljica "Žute minute", Oriana Španić

Kava na psihijatriji

Put do osnivanja kluba započeo je 2013. godine, kada je medicinska sestra Oriana Španić, zaposlena na odjelu psihijatrije pulske Opće bolnice, pokrenula program pod nazivom „Psihijatrija u zajednici“.

Sestra Oriana prisjetila se kako je na ideju došla susrećući pacijente po gradu.

- Osobe koje boluju od shizofrenije teško sklapaju prijateljstva i rijetko se druže međusobno, a u pravilu su radno nesposobne i nemaju obaveza. Zbog toga sam ih htjela povezati u društvo, objašnjava.

Uz podršku svog odjela, osposobila je dotada zapušteno krilo zgrade psihijatrije i pokrenula eksperimentalni program koji je osobama sa shizofrenijom omogućio da, u društvu i u sigurnom okruženju, popiju jutarnju kavu. Druženje se uskoro protegnulo na održavanje bolničkog ružičnjaka i fontane, a uvedeni su i pilates, filmoterapija i vrlo kvalitetan obrok.

Nevidljivi invaliditet

A, zatim je došlo vrijeme da se aktivnosti prošire izvan bolničkog kruga.

- Prvo smo kuhali kavu, a zatim smo naučili kako se ona kupuje. Onda smo platili plin koji se troši za kuhanje i tako redom. Pratili smo čak i sniženja, priča nam radosno Oriana. Grupa je postupno upoznala i poštu, banku, FINA-u, ali i kino i kazalište.

Na ovaj su način osobe svladale vještine kojima nisu baratale i upoznale svijet koji im je često nedostupan. Ujedno, upoznale su svijet sa sobom.

- Ovo je jedinstven program po tome što su pacijenti sami edukatori o svojoj bolesti, kaže Oriana i dodaje kako je važno napomenuti da osobe koje boluju od shizofrenije nisu, laičkim rječnikom, zaostale. Upravo suprotno, mnoge su natprosječno inteligentne i obrazovane. Nažalost, u njihove sposobnosti okruženje često nema povjerenja, pa one zakržljaju. Osim toga, obitelji se ponekad ne mire s dijagnozom i ne traže procjenu invalidnosti. Bez statusa invalida pacijent nema pravo na invalidninu, a time ni na djelomičnu samostalnost. Sve to utječe na samopouzdanje. Shizofrenija je nevidljivi invaliditet, kaže nam.

Kako bi olakšala rad grupe, Oriana je 2018. osnovala udrugu „Žuta minuta“, koja je otvorila put ka subvencijama grada, županije i države. Kino Valli, INK i Pulapromet rado ustupaju besplatne karte i ulaznice, a udruga ne odbija ni sponzorstva u vidu krempita, kaže u Oriana kroz smijeh.

Voditeljica kluba čitatelja, Iva Turina

Rađanje kluba čitatelja

Žuta minuta je knjižnicu posjetila u više navrata od početka aktivnosti ali, dijagnoza shizofrenije i lijekovi pacijentima otežavaju čitanje, objašnjava Oriana pa se s vremenom potpuno odviknu od čitanja i počinju slovkati.

-  Bilo mi je jasno da im trebaju vježbe čitanja, a ja za to nisam educirana, kaže nam i priznaje kako joj je knjižničarka Iva odmah pala na pamet jer je s njom vodila mnogo zanimljivih razgovora o knjigama.

-  Sramota me reć', ali skoro svaki dan sam u knjižnici, šali se Oriana i dodaje kako je imala veliko povjerenje u Ivu od samog početka. Ali, ono što nije mogla ni pretpostaviti jest da je i Iva sama bila na tragu slične ideje.

-  Ja sam već razmišljala o nečem takvom, sjeća se Iva. Razmišljala sam, naime, kako da pridonesem zajednici. Što bih mogla napraviti sa svojim vještinama? Kako je Oriana često dolazila u knjižnicu, palo mi je na pamet da se njoj obratim, a ona je u tom trenutku promišljala o istom tome. Ideje su nam se poklopile i odlučile smo pokrenuti čitateljski klub.

Iva priznaje da je u početku bila oprezna i pomalo se plašila hoće li je grupa prihvatiti. Ali, već nakon prvog upoznavanja, shvatila je da je postala dio čitateljskog kluba i da je svaki novi susret sve ugodniji. Članovi joj bez zadrške ukazuju na svoje probleme i teškoće što joj, kaže, znatno olakšava pripremanje svakog druženja.

45 minuta uživanja

Oriana dodaje kako je, osim čitanja, osobama koje boluju od shizofrenije, kao posljedica bolesti i lijekova, rukopis nečitak a moć izražavanja smanjena. Nažalost, tu je i vrlo čest tihi govor jer shizofreničari nemaju često priliku razgovarati u društvu.

Zbog svega ovoga, Iva i Oriana odlučile su stvoriti jedan sveobuhvatni čitateljski klub koji će prućiti više od samog čitanja i u tome su ih podržali poslodavci, OB Pula i Gradska knjižnica.

Svako druženje traje oko 45 minuta, a grupa je sačinjena od dvanaest osoba, starosti od 28 do 70 godina.

-  Druženje je podijeljeno u dva dijela. U prvom se čita kratki tekst kako bi se poboljšala tehnika čitanja, objašnjava nam Iva. Svi članovi u krilu imaju isto djelo i čitaju ga naizmjenično, uvijek prateći dio teksta kojeg u tom trenutku čita netko drugi. Na ovaj se način, objašnjavaju Iva i Oriana, olakšava usmjeravanje i održavanje pažnje.

-  Drugi dio se odnosi na pisanje. Ja odaberem motive povezane s onim što smo čitali, primjerice vrline iz pročitane basne, i napišem ih na papiriće, a zatim papiriće stavim na kup. Svatko izvuče jednu cedulju i piše o tome, priča Iva i dodaje kako ponekad ispisane rečenice sklapaju u smiješnu, ali simpatičnu zajedničku priču.

-  Držimo se kratkih formi i dinamičnih tekstova. Uvijek sam fokusirana da izaberem nešto pozitivno što neće potaknuti negativne emocije, dodaje.

Monty Python i zasjedanje Sabora

Na prethodnim druženjima, pun su pogodak bile "Basne" Vesne Krmpotić, a za sljedeći susret spremaju se ulomci iz poetičnog putopisa „U zemlji zmaja“, Davora Rostuhara.

Grupa se sve više raduje novim susretima, potvrđuje Oriana, a čitatelji sada su i članovi Gradske knjižnice.

- Jedna članica zavoljela je ljubavne romane, a većini je jako bliska znanstvena fantastika. Sada čak i kupuju stripove jer jako vole Dylan Doga. Oni, znate, imaju vrlo istančan ukus u književnosti i kinematografiji, kaže Oriana za članove svoje udruge i priznaje da je i sama morala obnavljati znanje iz Monty Pythona kojeg obožavaju. A, kad smo već kod komedije, kroz smijeh dodaje da se ponekad rado gleda zasjedanje Sabora.

-  Loša komedija i loša knjiga ih neće zabaviti, budete sigurni. Uostalom, pročitajte još jednom knjige Julesa Vernea, kaže Oriana, to su knjige o odlascima na mjesec i u središte zemlje napisane u vrijeme kada je to bilo nezamislivo. Kada netko kaže da vidi male ljude koje ja ne vidim, to ne znači da oni ne postoje. To samo znači da ih ja ne vidim, kaže nam, objašnjavajući kako je važno održati poštovanje prema svijetu shizofreničara od kojih svi mi, koji se smatramo zdravima, možemo puno naučiti. Za nju, to je svijet u kojem se nitko ne dijeli po bogatstvu, podrijetlu ili izgledu.

Iva se na ovo nadovezuje riječima kako je oduševljena otvorenošću i iskrenošću kakva se danas teško susreće i mnogima nam nedostaje.

Asimilacija umjesto inkluzije

Na upit je li čitateljski klub neka vrsta inkluzije u zajednicu, Oriana nam kaže da joj je draža riječ asimilacija.

-  Ovo je obični čitateljski klub kojem se svatko može u svakom trenutku priključiti. Ne stavljamo oznaku „Zabranjeno, održava se sat“. Naprotiv, naša grupa i ostali posjetitelji knjižnice povezani su u istom prostoru i svatko je dobrodošao priključiti se, kaže ponosno Oriana.

Ono što je velika boljka ovog programa jest loša prometna povezanost Istre zbog koje mnogi članovi Udruge nemaju mogućnost dolaska na druženja u Pulu. Ostvarenje sna za Žutu minutu bili bi volonteri koji razvoze pacijente po poluotoku. Ali, Oriana i Iva sretne su i sadašnjim postignućem jer pojedine osobe iz grupe po prvi put imaju prijatelje. Osim toga, zahvaljujući vježbama čitanja, mnoge su dobile svoj glas natrag. Simbolično i u stvarnosti.

- Kada dobiješ takve rezultate, to je to. Tada znaš da radiš izuzetno dobru stvar, zaključuju Oriana i Iva.