Marko Marulić: "U nama pomračuje svjetlo zdrava razuma dok god se družimo s onima koje zastire magla poroka"

"Piše u prašinu i u pijesak sije onaj koji se trudi oholu goropadniku savjet dati" (Marko Marulić, 'Judita')

"U nama pomračuje svjetlo zdrava razuma dok god se družimo s onima koje zastire magla poroka". (Marko Marulić, 'Upućivanje u čestit život po primjerima svetaca').

Prigodom obilježavanja Dana hrvatske knjige i godišnjice obljetnice objavljivanje „Judite“ te 'Godine Marka Marulića' knjižničarke Sonja Brhanić i Ornela Žerić u Sveučilišnoj knjižnici u Puli priredile su malu izložbu "Marko Marulić - književnik i humanist".

Na izložbi, koja je otvorena još tjedan dana, do 30. travnja, mogu se vidjeti Marulićeva djela, brojna izdanja „Judite“ i izreke koje su i danas aktualne, uključujući i dva uvodna citata.

Marulić je rođen 18. kolovoza 1450. a preminuo 5. siječnja 1524., prije točno 500 godina. Stoga je cijela ova godina proglašena 'Godinom Marka Marulića', a diljem Hrvatske se izložbama, promocijama, radionicama i javnim čitanjima obilježava taj veliki jubilej.

"Judita" - faksimil prvog izdanja

Vrlo rijetko za neko od starijih književnih djela znamo točan datum kada je dovršeno. Jedno od takvih  je "Judita" Marka Marulića, prvi ep napisan na hrvatskom jeziku. Dovršeno je 22. travnja 1501. godine. Stoga se Odlukom Hrvatskog sabora taj dan obilježava kao Dan hrvatske knjige. "Judita" je prvo veće književno djelo u cijelosti napisano hrvatskim jezikom, što mu je donijelo 'titulu' oca hrvatske književnosti.

"Od rojenja Isukarstova u puti godišće parvo nakon tisuća i pet sat, na dvadeset i dva dni mieseca aprila. U Splitu gradu". Taj se tekst i nadnevak nalazi na poslanici koju Marulić piše don Dujmu Balistriliću, splitskom kanoniku i svome krsnom kumu netom nakon što je završio pisanje "Judite".

Svoja je djela potpisivao i kao Marko Marul

Nešto kasnije, 1. srpnja 1501. Marulić šalje pismo splitskom kanoniku i prijatelju Jerolimu Cipiku o (ne)prilikama u obiteljskom životu, ratnim događanjima i glasinama da su konjanici Skender-paše porobili Slavoniju „sve do Zagreba".

Na kraju pisma dodaje: "Izradio sam jedno djelce u stihu na našem materinskom jeziku, u rimama, podijeljeno u šest knjiga, koje sadrži historiju o Juditi i Holofernu. Dođite i pogledajte ga, reći ćete kako i hrvatski jezik ima svoga Dantea".

Naslovnica iz 1901. godine

Marulić je "Juditu", svoje najpoznatije djelo, napisao kao 50-godišnjak. Za njegovog života objavljena su tri izdanja.

Prvo izdanje tiskano je u Mlecima 13. kolovoza 1521. godine. Tiskao ga je Guglielmo da Fontaneto, a priredio Splićanin Petar Sričić.

Jedan od dva sačuvana primjerka tog vrlo vrijednog prvog izdanja i danas se čuva u fondu Knjižnice Male Braće u Dubrovniku, a drugi u knjižnici zadarske obitelji Paravia, koja je danas sastavnim dijelom Znanstvene knjižnice u Zadru.

Već sljedeće godine, 30 svibnja 1522.  zadarski književnik Jerolim Mirković priredio je drugo izdanje koje krasi  devet lijepih drvoreza s ratnim prizorima. Deveti drvorez signiran je slovom M, pa se pretpostavlja da ih je izradio sam Marulić. Treće je izdanje tiskano je za dubrovačkog knjižara Giacoma di Negrija 29. siječnja 1522. godine.

Dva primjerka drugog izdanja čuvaju se u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, a jedino za sada poznato treće izdanje u Bayerische Staatsbibliothek u Münchenu.

Izdanje Matice hrvatske

U sljedećim godinama Marko Marulić jako puno stvara  i mnogi mu tekstovi bivaju tiskani, što predstavlja uspjeh za svakog autora.

"Institucija", djelo koje ima mnogo duži naziv - "Upućivanje u čestit život po primjerima svetaca", današnjim bi rječnikom slobodno mogli nazvati europskim bestselerom. Naime, u 16. i 17. stoljeću čak su 22 puta bile prevođene na latinski, 12 puta na talijanski, 8 puta na njemački, 6 puta na francuski, 2 na portugalski, jednom na španjolski i češki te djelomično na japanski.

Marulić je svoja djela potpisivao kao Marko Marul, Marko Marulić, Marko Pecinić, Marko Marulus, a ponekad i uz dodatak Spalatensis i Dalmata.

To nije neobično s obzirom da je Hrvatska oduvijek bila na raskršću civilizacija,  državnih, vjerskih i svih drugih razdvajanja, pa je korištenje raznih verzija prezimena moglo biti korisno pri trgovanju ili pregovorima.