Mile Kekin: "Punk je za mene najkraća veza između srca i grla"

Rakljanski ljetni Festival na dragom kamenu, koji iz godine u godinu bez iznimke pred istarsku publiku dovodi vrhunske glazbenike i same bardove domaćeg rock 'n' rolla, i sutra navečer istočnu obalu Istre pretvarit će u epicentar odlične svirke.

U kortu Grubić u središtu mjesta ovog puta stiže jedan od najboljih čuvara hrvatskog punka, "krivac" za puno odlične glazbe, fantastičnih tekstova i nezaboravnih koncerata, nekadašnji frontmen Hladnog piva, a sada samostalni izvođač - Mile Kekin.

Publike je pozvano koliko kamen Raklja primiti može. Srca i dobrodošlice bit će, kao i uvijek, za sve.

Uoči samog koncerta, nakratko smo popričali s Kekinom.

Koliko često nastupate u manjim prostorima poput ovog u korti Grubić u Raklju, koja je zapravo jedno veliko dvorište? Intimnije, komorne scene imaju svoja ograničenja, a Vas publika percipira kao izvođača tvrđeg zvuka, ako smijemo punk nazvati tako. Kako se prilagođavate?

Sviramo gdje nas pozovu ako ima fanova i tehničkih uvjeta. Iza sebe imam dovoljno koncerata da se mogu prilagoditi svakom okruženju. Volim nastupati i na velikim i na malim binama i gdje god ima ljudi koji znaju moje pjesme.

Pred koliko ste publike najviše svirali? A pred koliko najmanje?

Svirao sam par desetaka tisuća ljudi, a svirao sam i u klubu gdje nije bilo nikog! Mjesto se zvalo Nova Gorica u Sloveniji. Tog dana je bio dan vina ili tak' nešto. Bilo je to za vrijeme Hladnog piva, izašli smo na binu i vidjeli prazni podij. Okrenuo sam se prema menadžeru, a ovaj mi samo hladno rekao: “Šta te briga, dobio si pare!” i tako smo odsvirali cijeli set. Na kraju se čak skupilo pet šest ljudi. Eto, vidiš, na kraju više pričam o tome nego o ovih par tisuća pred kojima smo svirali.

Mnogi smatraju da spadate u najbolje domaće tekstopisce. Nimalo nalik drugima, direktnih stihova, koji i tematski, a često i emocijom, 'udaraju u pleksus'. Borite li se s vlastitom intimom dok ih stvarate?

Borim se ja sa svojim vragovima, ali eto našao sam načina kako da to iskoristim i od toga živim. Kad pišem ne mislim o publici, pokušavam što bolje prenijeti što osjećam. Kad uspijem, onda mi ljudi prilaze i govore da sam napisao pjesmu o njima. Ne znam kako se to desi, ali uživam u tome.

Što je za Vas punk? I koji su vam bili muzički uzori kada ste započinjali stvarati muziku?

Punk je za mene najkraća veza između srca i grla! Po meni, najjednostavnije oružje u rukama pojedinca protiv konformizma i nametnutih normi. Uzori su nam bili svakakvi, ali samo su Ramonesi svirali nešto što smo mogli lako reproducirati. Da smo tada vladali instrumentima, možda bismo bili heavy metal band.

Nećemo pričati o politici, iako ste u posljednje vrijeme po njoj možda i zastupljeniji u javnosti nego po muzici, ali moram se dotaknuti aktivizma i Vaše potrebe da stavovima i idejama o boljem društvu budete aktivni i izvan glazbe. Važno jer i sami Vaši tekstovi otvaraju brojne ventile za takav angažman. Kada točno osjetite da to nije dovoljno i  pomislite – ne, ne mogu pjesmama reći sve što želim, sada je vrijeme da se doslovno angažiram? Ako bih postavila pitanje malo provokativnije, zar punk nije dovoljan?  

U trenutku kada pred svojim očima vidiš sukob dobra i zla, ti imaš izbor ili podržati good guys-e ili se skrivati iza lika umjetnika koji samo pjeva, a ne bi se htio miješati da ne ošteti auru. Ja sam odabrao podržati poštene. To je skupo, ali kvragu, samo jednom se živi.

Jeste li ikada ugledali neki novi mladi bend u Hrvatskoj i pomislili – oni me podsjećaju na Hladno pivo (ne nužno glazbom. Energijom?)

Hm... Nisam nikad razmišljao o tome. Nisam nikad ni tražio takav bend. Ima puno dobrih bendova, ali nose neku drugu energiju. Malo je onih koji se ne libe reći nešto o društvu i pritom razljutiti dio fanova.

Kakvu glazbu slušate privatno? Koga biste izdvojili od bendova ili muzičara u posljednjih nekoliko godina kao najpozitivnije iznenađenje?

Trenutno slušam zadnji album Viagra boysa. Nešto zabavnije i anarhičnije dugo nisam čuo zadnjih godina. Otkrio sam prije par dana opet Mountain Goats, zaželio sam se inteligentnih tekstova.  

Kada zamislite sebe na početku karijere, jeste li vjerovali da ćete za 20 - 30 godina imati ovako predanu publiku i podršku? Kako je dvadesetogodišnji Kekin zamišljao idealnu karijeru?

Nisam uopće očekivao ništa i to je bilo moje tajno oružje. S 20 ne planiraš, a to pokušavam i danas. Očekivanje vodi ka razočaranju, počneš kombinirati i razmišljati pametno i strateški.

Koliko posjetitelja očekujete u Raklju?

Ništa ne očekujem. Nisam nikad bio u Raklju. Obožavam Istru tako da ću sigurno uživati, a ostali nek se snađu.

Koliko će biti pjesama Hladnog piva, a koliko materijala koji je nastajao u kasnijoj fazi?

Ovisi najviše o publici, ali gledam da bude iz svake faze ponešto. Kad su manji, intimni koncerti bolje čujem i vidim publiku, pa znaju stvari često otići i u nepredviđenom smjeru.

Kojim svojim stihom biste pozvali publiku da 'svrati' do raklja 31. srpnja?

Samo za taj osjećaj kad nije sve tako sivo jer imaš s kime otić' do Raklja i bez GPSa sa nebesa.