Iza nas je pet iznimno bogatih festivalskih dana 32. međunarodnog kazališnog festivala PUF. Imali smo priliku pogledati deset predstava u konkurenciji koje su svaka na svoj način pokazale hrabrost autorskog izraza, raznolikost kazališnih poetika i visoku umjetničku kvalitetu.Ovogodišnji program, koji je s velikom pažnjom osmislio Branko Sušac, vodio nas je kroz fizičko kazalište i kazalište pokreta, suvremeni ples, vizualno kazalište, site-specific izvedbe i interdisciplinarne autorske projekte.
Zahvalni smo na prilici da tijekom proteklih pet dana svjedočimo tako snažnom, promišljenom i sadržajno bogatom festivalskom programu.Pred žirijem nije bio nimalo lak zadatak. Svaka je predstava donijela vlastiti umjetnički rukopis, otvorila nova pitanja i ostavila snažan dojam. Stoga ovom prilikom iskreno čestitamo i zahvaljujemo svim autoricama i autorima, izvođačicama i izvođačima na predanosti, hrabrosti i kreativnosti koje su utkali u svoje radove. Žiri u sastavu Ljubice Beljanski-Ristić, Andree Gotovine i Aleksandra Švabića, kroz zajedničko promišljanje i detaljno sagledavanje svih festivalskih predstava, donio je odluke i obrazloženja o ovogodišnjim nagradama:

Je_žrtva paljenica
-
OBLAK - Nagrada za scensko promišljanje koje svojom cjelovitošću i zaokruženošću ostaje središnjim i prestižnim ukrasom “Kazališnog neba PUF-a” dodijeljena je predstavi
„JE_ŽRTVA PALJENICA“ u izvođenju „99 Art Company“ iz Koreje.
Predstava je u punom smislu reprezentativno djelo težnje stvaranja novog korejskog plesa koji povezuje tradiciju, suvremenost i istraživanje ontološke vrijednost ljudskog bića. Jasno i snažno postavljen je koncept koji daje čvrst temelj i specifičnu izvedbenost. Glazbeni segment sa instrumentima uživo doprinosi atmosferi i gradi snažan zvučni identitet predstave. U izvedbi se osjeća veliko poštovanje prema umjetnosti i izvedbenoj tradiciji, te dodatno uvlači u predstavu i djeluje gotovo meditativno. Je_žrtva paljenica je uspjela uspostaviti osjećaj rituala koji prelazi iz kulturnog u univerzalni, ljudski kontekst. Sve se nadovezuje, gradi, raste i razvija povezujući svakodnevicu sa uzvišenošću drevnog rituala. Oslobađajući spojevi pokreta, ritmova, zvukova i suvremenih rituala i njihove scenske izvedbe daju novo značenje žrtve paljenice preneseno na suvremenog čovjeka koji sagorijeva u ponavljajućim rutinama i gubitku smisla vlastitog života. Odajući počast teškom i mukotrpnom radu predstava je prenijela snažnu poruku žudnje i potrebe za očuvanjem smislenosti vremena u i za život dostojan čovjeka.

Dodjela nagrada u Art parku
-
VJETAR - Nagrada za istraživačke dosege koji naslućuju promjenu i donose svježinu“Kazališnom nebu PUF-a” dodijeljena je predstavi „BAL“ koju je punom snagom izveo KTO Teatar iz Češke.
To je predstava čiji je početak jasno i snažno postavio atmosferu plesno-glazbenog rituala suvremenog plesa punog energije i hipnotičkog karaktera izvedbe sa ritmovima prošlosti i sadašnjosti. To je velika, višeglasna i mnogozvučna priča o plesu ispričana strastveno i dinamično sa bogatstvom izbora glazbe, pokretnosti scenografije, promjenama kostimografije i rekvizita u čudesnim spojevima detalja gesta i izraza... Bal se gradi kao niz plesnih epizoda kroz različite glazbene i povijesne stilove, bez klasične linearne radnje. Izvođači su potuno prisutni i predani materijalu kroz cijelu predstavu sa visokom fizičkom i izvedbenom disciplinom međugeneracijskog ansambla punog snage, uigranosti i preciznosti u slojevitoj strukturi koja djeluje jednostavno, ali traži od izvođača stalno održavanje visoke razine koncentracije i energije efektne i vizuelno snažne transformacije jedne sasvim posebne koreografske kronike kruženja energije ljudskih odnosa. U stalnom kontrapunktu, divlje, neukrotivo i dirljivo u preplitanjima prepuštanja ritmovima, snovima, neočekivanim izljevima ljubavi, nadmetanjima, sudarima suprotnih osjećanja i prolaznosti zanetosti predstava nas suočava i sa surovom stvarnošću života i posljedicama koje ostavljaju krize, sukobi, ratovi...

Bal
-
KAPLJA - Nagrada za pojedinačno ili skupno ostvarenje koje unutar svog prinosa predstavlja nagovještaj osvježenja i trag na “Kazališnom nebu PUF-a” dodijeljen je predstavi „OBJEKT U SUBJEKT PRELAZI #KRALJEŽNICA“ u autorskoj izvedbi Nikoline Komljenović, Hrvatska
Prostor performansa je tijelo. Vrijeme je sada i ovdje u izlaganju autoričine osobne tjelesnosti i boli u spoju fizičkog i mentalnog, vanjskog i unutarnjeg u istraživanju nemogućnosti kao mogućnosti. Tijelo nije objekt već prostor neprekidne transformacije gdje subjektivnost preoblikuje kao izraz unutarnje stvarnosti. Performans je put ka tijelu kao subjektu i slobodi, dizanju glasa čime ovaj čin daje subjektu javnu vidljivost. Usporenost pokreta, jednostavne i polagane radnje savijanja i istezanja, izrazito bolne zbog deformacije kičme, postaju točke otpora i izazova, a ne problem i prepreka. Slojevi izvođenja postaju način za redefiniranje iskustva boli kao aktivističkog impulsa brige o sebi. Stvarajući nova značenja, postavljajući pitanja o identitetu, normama i preuzimanju moći i kontorole za svoje tijelo preispituje se složenost odnosa između tijela, kulture i društva. Performans je autoričin poziv na zajedničko preispitivanje ne samo osobnih borbi već i kolektivnih snaga kroz prihvaćanje različitosti i ranjivosti.

Branko Sušac (foto M. Angelini/Istra24)
-
MUNJA - Dodatna nagrada žirija za poseban doprinos i iznimne rezultate u različitim sastavnicama kazališta (glazba, scenografija, kostimografija…) dodijeljena je predstavi „MANDRAGORA“ Umjetničke organizacije 21:21 iz Hrvatske.
Predstava se istraživački kreće i pokreće između plesnog rituala i koncerta u susretu igre i međusobnog osluškivanja jednog glazbenika i tri plesačice. Nastala iz potrebe stvaranja energije povezivanja kazališne, plesne i glazbene suvremene umjetnosti, ova predstava je ponudila svoje istraživanje iscrpljenosti suvremenog društva koje počiva na sukobima i eksploataciji čovjeka u prostoru raspuknuća i potisnutog zajedništva. Ritual pletenja kao nasljeđe ženskog rada dat je kao metafora otpora, samoorganizacije i temelja za povezivanje zajednice koje nije dano nego se uvijek mora ponovo stvarati. Scenski prostor se zato otvarao i stvarao oživljavanje arhetipskih, instinktivnih i kolektivnih impulsa, a scenski znakovi otkrivali su pokušaj stvaranja višeslojnosti, slobodnih asocijacija, improvizacija i prizivanja prošlosti za preispitivanje i bolje razumijevanje sadašnjosti dijeljenim iskustvom poziva na iscjeljenje.
I na kraju, najposebniju sasvim internu nagrada nazvanu GROM žiri je namijenio Branku Sušcu, tvorcu PUF-a, ove godine prvi put bez njegovog prisustva, ali ne bez njegove sveprisutne maestralno komponirane postave sudara i udara suvremenog čovjeka danas i ovdje predane izvođenju onima koji su, svaki za sebe, bili savršeni dijelovi PUF-ovog koda istrajnosti bez obzira na sve. Stvorio se živ, snažan i neraskidiv festivalski koncept koji je pulsirao svojim osobnim životom umjetničkog traganja za dijalogom u preispitivanju svoje, ali i zajedničke uloge u društvu i svijetu u kojem živimo.