Od kultnog koncertnog filma ‘Stop Making Sense’ u režiji Jonathana Demmea ("Kad jaganjci utihnu", "Philadelphija"...), proteklo je više od četiri desetljeća, ali Byrne i dalje neumorno preispituje kako koncert može izgledati. Kod njega glazba nije dovoljna sama sebi; ona je dio veće priče o ljudima, prostoru, pokretu i zajedništvu. U vremenu u kojem dominiraju cinizam, buka i podjele, David Byrne nudi nešto gotovo staromodno: vjeru da umjetnost može povezivati ljude
Od kultnog koncertnog filma ‘Stop Making Sense’ u režiji Jonathana Demmea ("Kad jaganjci utihnu", "Philadelphija"...), proteklo je više od četiri desetljeća, ali Byrne i dalje neumorno preispituje kako koncert može izgledati. Kod njega glazba nije dovoljna sama sebi; ona je dio veće priče o ljudima, prostoru, pokretu i zajedništvu. U vremenu u kojem dominiraju cinizam, buka i podjele, David Byrne nudi nešto gotovo staromodno: vjeru da umjetnost može povezivati ljude
U muzičko-vizualnoj raskoši, u spektaklu koji je podjednako koncert, kazalište, multimedijska instalacija i suvremeni ples, na asketski praznoj pozornici, bez opreme, bez ijednog kabla, bez klasičnog bubnja, no uz sjajan zvuk koji je kod nekih razumljivo, ali neopravdano širio sumnje o playbacku, David Byrne i njegov 12-eročlani tim priredio je sinoć u dobro popunjenoj pulskoj Areni vrhunski događaj.
Što se od jedne od najvećih figura art rocka i očekivalo. Najstrožim posjetiteljima povremeno je nastup bio mrvu 'premehanički' i malo sterilan, ali to nije umanjilo visoku kvalitetu izvedbe bivšeg frontmena Talking Headsa.
Nije slučajno da David Byrne koncert na ovoj turneji otvara divnom pjesmom ‘Heaven’. Dok je svijet sve uronjeniji u psihozu rata, mržnje, podjele i sve jači osjećaj nesigurnosti, 74-godišnji Byrne u Puli je ponudio nešto što se posljednjih godina čini gotovo radikalnim – večer radosti, empatije i zajedništva. Ne eskapizam, nego otpor.
- Ljubav i dobrota su najpunk stvari. To su činovi otpora, istaknuo je u jednom trenu Byrne.
Set lista savršeno balansira između prošlogodišnjeg albuma 'Who Is the Sky?', solo karijere i klasika Talking Headsa. Nakon uvodne ‘Heaven’ atmosfera se brzo mijenja uz razigrani ‘Everybody Laughs’, da bi publika počela plesati već s ‘And She Was’, nakon koje su izveli prelijepu ‘Strange Overtones’, koju je Byrne kreirao s Brianom Enom.
Projekcije su stvarale čitave svjetove. Beskrajni gradski horizonti, interijeri stanova (pa i onog Byrneovog u New Yorku), šume i apstraktni prostori izmjenjivali su se iza Byrnea i njegova razigranog ansambla glazbenika (od kojih čak četvero udaraljkaša) i plesača.
Jedan od emocionalnih vrhunaca večeri bila je, očekivano, ‘This Must Be the Place (Naive Melody)’, spajajući nostalgiju, nježnost i optimizam.
Kolikogod široj publici nepoznate, pjesme s novog albuma ‘What Is the Reason for It?’, ‘When We Are Singing’, ‘I Met the Buddha at a Downtown Party’ i ‘My Apartment Is My Friend’, nastala iz iskustva pandemijske izolacije, pokazale su da Byrne ni nakon 50 godina karijere nije izgubio znatiželju i autorsku svježinu. Pjesme mu i dalje promatraju svakodnevicu s blagom dozom apsurda, ali nikada bez suosjećanja prema ljudima koji u toj svakodnevici pokušavaju pronaći smisao.
Temperaturu u drugom dijelu koncerta podigli su ‘Psycho Killer’, 'Life During Wartime’ , da bi - u spoju rock koncerta, Broadwaya i performansa, sve prsnulo s ‘Once in a Lifetime’.
Ni bis nije mogao završiti drukčije. Nakon ‘Everybody's Coming to My House’, koja slavi zajedništvo, odjavna ‘Burning Down the House’ pretvorila je Arenu u golemi plesni podij.
Od kultnog koncertnog filma ‘Stop Making Sense’ u režiji Jonathana Demmea ("Kad jaganjci utihnu", "Philadelphija"...), proteklo je više od četiri desetljeća, ali Byrne i dalje neumorno preispituje kako koncert može izgledati. Kod njega glazba nije dovoljna sama sebi; ona je dio veće priče o ljudima, prostoru, pokretu i zajedništvu. U vremenu u kojem dominiraju cinizam, buka i podjele, David Byrne nudi nešto gotovo staromodno: vjeru da umjetnost može povezivati ljude.
'Heaven' (Talking Heads)
'Everybody Laughs'
'And She Was' (Talking Heads)
'Strange Overtones' (Brian Eno & David Byrne)
'Houses in Motion' (Talking Heads)
'T Shirt'
'(Nothing but) Flowers' (Talking Heads)
'This Must Be the Place (Naive Melody)' (Talking Heads)
'What Is the Reason for It?'
'Like Humans Do'
'When We Are Singing'
'Independence Day'
'Slippery People' (Talking Heads)
'I Met the Buddha at a Downtown Party'
'My Apartment Is My Friend'
'Air' (Talking Heads)
'Psycho Killer' (Talking Heads)
'Life During Wartime' (Talking Heads)
'Once in a Lifetime' (Talking Heads)
'Everybody's Coming to My House'
'Burning Down the House' (Talking Heads)
Ženska klapa Teranke će u 20 sati otpjevati nekoliko pjesama na Portarati, ispod Zlatnih vrata, te krenuti ulicom Sergijevaca, zastajući i pjevajući na pojedinim punktovima kroz ulicu, te preko Foruma stići do trga Svetog Tome
Tko bi se sve mogao javiti u ovom se trenutku može samo nagađati jer natječaj je dostupan i potencijalnim ponuđačima izvan Pule, ali za sada možemo reći da je jedna ustanova zasigurno zainteresirana
Između dva koncerta pozornica je dobila novu scenografiju i novu dozu adrenalina. NK Istra 1961 premijerno je predstavila novi dres svoje ekipe, i to na način koji se savršeno uklopio u atmosferu večeri - uz glasnu podršku publike i navijača i impresivan vatromet koji je nakratko osvijetlio kamenolom kao kulisu velikog sportskog spektakla
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
