Ovo su mjesto 1525. godine osnovali Hrvati iz zadarskog zaleđa, bježeći pred Turcima. Mletačka Republika je u to vrijeme poticala naseljavanje ratovima i epidemijama opustošene Istre, pa je rovinjski kaptol dodijelio izbjeglim Hrvatima predio oko lokve Lakuverča, sedam kilometara prije ulaska u Rovinj
Ovo su mjesto 1525. godine osnovali Hrvati iz zadarskog zaleđa, bježeći pred Turcima. Mletačka Republika je u to vrijeme poticala naseljavanje ratovima i epidemijama opustošene Istre, pa je rovinjski kaptol dodijelio izbjeglim Hrvatima predio oko lokve Lakuverča, sedam kilometara prije ulaska u Rovinj
"Predlažem da se Aldu Pokrajcu dodijeli nagrada Grada Rovinja i to subito", kazao je sinoć u popunjenom rovinjskom Centru vizualnih umjetnosti "Batana" dr. sc. Aldo Sošić, neumorni promicatelj povijesti geodezije, uz snažan pljesak posjetitelja svih generacija koji su došli na otvaranje vrijedne izložbe "Ni selo, ni grad", postavljene u povodu 500 godina Rovinjskog Sela.
Ovo su mjesto 1525. godine osnovali Hrvati iz zadarskog zaleđa, bježeći pred Turcima. Mletačka Republika je u to vrijeme poticala naseljavanje ratovima i epidemijama opustošene Istre, pa je rovinjski kaptol dodijelio izbjeglim Hrvatima predio oko lokve Lakuverča, sedam kilometara prije ulaska u Rovinj.
Kako današnjicu Sela portretira Pokrajac, s 1.400 stalnih stanovnika u gotovo 500 domaćinstava, Rovinjsko Selo je najveće selo u Istri, po naseljenosti premašuje brojne istarske općine, a ako se ubroje i Nepalci, kojima je boravak u Rovinju preskup, pa mahom borave u ovom naselju, broj stanovnika dostiže 1.500 žitelja. S turistima ovdje ljeti boravi i do tri tisuće ljudi. Autohtoni Seljani čine polovinu ukupnog stanovništva. U novije vrijeme i Selo je zahvatila apartmanizacija, ubrzo se grade stanovi za prodaju i resorti s bazenima, ne bez arhitektonskih kič djela.
Pitamo kolegu Pokrajca zašto njegovo rodno mjesto nije ni selo ni grad.
- Nisu ga urbanizirali na početku. Umjesto da su napravili urbanistički plan kad se počeo razvijati, taj je plan napravljen tek 2009. U međuvremenu su seoski putevi pretvoreni u ulice. Imaš novi dio sela koji je nabacan jedno na drugo, a nešto izvorne gradnje sačuvano je u sredini Sela, sve zavisi o ljudima koji su to čuvali", kaže nam Pokrajac.
Kako navodi autor, prvi stanovnici Rovinjskog Sela dospjeli su te 1525. pred zidine Rovinja, a zbog brojnog stada i umješnosti obrade zemlje nisu prihvatili da ih se smjesti u grad, već su tražili da im se dodijeli komunalno zemljište gdje će se nastaniti.
Najstarije: razglednica iz 1922.
Budući da su Rovinjci imali puno zemlje smjestili su ih iza svojih posjeda, šest kilometara istočnije od grada gdje se nalazila velika lokva Laco di Verzo, kasnije narodski nazvana Lakuverča. Kroz stoljeća stanovništvo naselja je uz nekoliko ekstrema variralo od 500 do 700 žitelja, koje je živjelo u 200 domaćinstava.
Nakon kraja Drugog svjetskog rata, Milan Iskra iz Rovinjskog Sela, jedan od vođa narodnooslobodilačkog pokreta na Rovinjštini dugo je bio predsjednik Općine Rovinj. Poticao je nadarene učenike Rovinjskog Sela na školovanje pa su, veli Pokrajac, jedno vrijeme Seljani vladali Rovinjem.
O žrtvama, pak fašizma, svjedoči spomenik žrtvama fašizma na stratištu, proplanku Velika krasa.
Nevenka Uljanić, pak u svojoj novoj knjizi "Kad je Selo bilo selo" (koju smo sinoć uspjeli nabaviti od same autorice na izložbi) piše, među ostalim i o tabu temi: obračunavanju novoosnovane vlatsi nakon Drugog svjetskog rata s narodnim neprijateljima, tragičnoj sudbini njenog djeda i bake, navrat-nanos oformljenim odborima za te obračune i sudbini 19 žrtava koji su završili u fojbama
Izložba nudi više od 100 fotografija lokacija Sela snimljenih sredinom 50-ih godina prošlog stoljeća i danas, najstarija razglednica iz 1922. godine, objavljena u monografiji Marina Budicina i Danijela Načinovića "Rovinj na starim razglednicama".
S obzirom na pet stoljeća postojanja i nema puno fotografija, nešto ih je u arhivi Povijesnog i pomorskog muzeja Istre, a posebno je vrijedna (i lijepa) iduća fotografija iz 1946. koja pokazuje kako je dočekana saveznička komisija:
Tu su i vrijedne fotografije F. Nevesa iz 1954., kao i one Desiderija Dazzare, foto kroničaru Rovinja i okolice, koji je zabilježio događaje iz 1967. kada je otvorena prva cestovna zaobilaznica Rovinjskog Sela i otkriven spomenik žrtvama fašizma na stratištu, proplanku Velika krasa, a dokumentirao i otvaranje sportskog centra na mjestu zatrpane lokve Lakuverča 1977. godine, koja je bila vrelo života oko kojeg je nastalo Rovinjsko Selo.
Tragom Dazzarinih fotografija Aldo Pokrajac je obišao sve lokacije i fotografirao kako iz iste perspektive izgledaju danas. Nažalost rijetki su novi vlasnici koji su sačuvali dragocjene graditeljske elemente, prvenstveno baladure i nadsvođene prostore koji su služili u gospodarske svrhe. Naime, u neposrednoj blizini za gradnju preskupog Rovinja Rovinjsko Selo se ubrzano, često i stihijski širilo.
Rovinjsko Selo ima sreću što se njegovom prošlošću dugo bavio Vjekoslav Bratulić, povjesničar Jadranskog instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Temeljem njegovih istraživanja Izdavački zavod JAZU-a je 1959. u Zagrebu izdao knjigu "Rovinjsko Selo, monografija jednog istarskog sela“.
Prema podrijetlu stanovnika i konfiguraciji terena na uzdužnom području Rovinjskog Sela, po prilici kilometar u dužini i pola kilometara u širinu, nastalo je 19 predjela. Iznad glavne ceste, današnje Ulice Stjepana Žiže, od istoka, smjera iz Kanfanara, prema zapadu i Rovinju, bilo je sedam predjela s toponimima Velebić (po Velebitu), na najvišem brežuljku, potom Bilice, Brdo, Župani, Čupići i najstariji Jadrni (po starom imenu Zadra Jadera). Ispod ceste su u suprotnom pravcu bili Zvonari, Lajki, Ba- bići, Duranka, Vičani, Radovani, Vlahi, Stujini, Morovi, Rudelići, Prcani i Kmjeli.
Najstariji dijelovi naselja, kao što su još očuvane Bilice i Brdo te novim kućama interpolirani i Jadrni, građeni su naslanjanjem kuće na kuću, kao u starijim naseljima.
Ove toponime pamte stariji domicilni stanovnici Sela, a novi se orijentiraju prema nazivima ulica. Iznad ceste su, gledajući s istoka ulice Pudarica, Krpulini, Put za Gumilu, Velebić, Bilice, Njive, Župani i Piriti. U suprotnom smjeru redaju se Duranka, Vičani, Radovani, Frata i Sv. Antona.
Zahvaljujući dr. Sošiću, na izložbi su predstavljene i prve karte na kojima je ucrtano Rovinjsko Selo. Na prvoj iz 1620. Giovani Antonio Magini koristi naziv 'Vila nuova', dok je Franjo Vjekoslav Kružić 1871. prvi upotrijebio naziv Rovinjsko Selo.
Prave promjene koje je doživjelo Rovinjsko Selo mogu se vidjeti na kartama Državne geodetske uprave, posebno uspoređujući prve ortofoto karte iz 1968. i najnovije iz 2023. GIS-a Grada Rovinja.
Dr. Sošić iznio je sinoć vlastito iskustvo: "Radio sam na popisu stanovništva 1991. 2001 i 2011. jer je katastarski ured pripremao popis stanovništva. Išao sam od kuće do kuće s kartom u Rovinjskom Selu, provjeravao sve kućne brojeve. Nakon 1991. počinje užasno velika ekspanzija gradnje u Rovinjskom Selu. Već za deset godina, 2001. Selo je bilo skoro duplirano, a 2021. je staro Selo praktički bilo je petina onog što je nekad bilo".
Prema katastarskim izmjenama od 1818. do 1823. bilo je, dodaje, na području Rovinjskog Sela registrirano 2983 parcele, da bi ih 2010. godine bilo 4222 , skoro duplo više parcela za gradnju, braća su se podijelili itd.
Od 1980. kolega Aldo Pokrajac bavi se novinarskim i fotoreporterskim radom. Počeo je surađivati s Vjesnikovim revijama Vikend i Studio a nastavio kao dopisnik Vjesnika i Večernjeg lista. Od 1994. godine stalni je suradnik Glasa Istre. Od 1999. Do 2003. bio je profesionalni urednik gradskog lista Rovinjska kronika, a potom novinar Glasa Istre.
Rođen je u Rovinjskom Selu, a srednju Tehničku školu te Višu ekonomsku završio je u Puli. S Glasom Istre surađivao je do sredine 2024. godine, a sada je suradnik portala Istarski.hr.
Pokrajac se fotografijom počeo baviti kao učenik Srednje tehničke škole u Puli gdje je učenike njegovog razreda podučavao Eduard Strenja. Na njegov poticaj sudjelovao je na izložbama foto kluba Jelen u Puli. Među osnivačima je foto kluba Rovinj.
Izbor reportaža o Rovinjcima vezanih za more i poljoprivredu objavio je 2019. u knjizi "Rovinj s mora i kraja", rekavši tada: "U knjizi je opisano oko 150 ljudi, u knjizi su nautičari, jedriličari, vaterpolisti, plivači, a poznati su mi i svi ribari od Umaga do Crikvenice".
Zajedno s Deanom Cvitićem izradio je monografiju o 60 godina nogometa u Rovinjskom Selu, a autor je i izložbe o 100 godina nogometa u Rovinju.
Vratimo se počecima mjesta: nakon što su 1593. izgradili svoju crkvu zatražili su od rovinjskog kaptola da im dodijeli svećenika koji govori njihovim, hrvatskim jezikom.
Njihovom traženju nije udovoljeno, pa je izbio trogodišnji spor u kojem je prvo posredovao rašporski kapetan, potom porečki biskup i na kraju Vijeće desetorice u Mletcima. Uporni Seljani, predvođeni županom Jakovom Brajnovićem, uspjeli su dobiti svećenika koji zna hrvatski jezik.
Narodni preporod i podizanje nacionalne svijesti u Rovinjskom Selu je pokrenut dolaskom mladog učitelja Stjepana Žiže iz Nove Vasi kraj Poreča 1876. godine. Uz talijanski tada je u školsku nastavu uveden i hrvatski jezik. Već nakon pet godina, iz Kanfanara, pod čiju je općinu Rovinjsko Selo potpalo u vrijeme Austrije, počeli su nasrtaji na popularnog učitelja.
Žiža je, navodi Pokrajac, svojim prosvjetiteljskim radom oko sebe okupio veći broj gospodara narodnjaka, pa se preporod nije mogao zaustaviti. Njegovom zaslugom 1898. otvorena su čitaonica, potom i Narodna knjižnica.
Među narodnjacima posebno je aktivan bio Ivan Pokrajac Pičo koji je i prerastanjem čitaonice u Pučku knjižnicu 1910. godine, vodio knjižnicu od prvog dana.
Rivalstvo i zatiranje hrvatstva je međutim sve više raslo, a nakon propasti Austro-Ugarske monarhije nova je talijanska vlast počele zatvarati hrvatske knjižnice.
Prvi svjetski rat je, međutim, vratio kotač povijesti unazad. Naime, tijekom rata muškarci su bili unovačeni u austrougarski vojsku, pa su ratovali na ratištima sve do Galicije, istočne pokrajine današnje Ukrajina. Žene i djeca su završili u zbjegu oko Gmünda.
Pravi pogrom stanovništva nastupio je dolaskom Italije. Dotadašnja hrvatska Pučka škola preimenovana je u novu zvučnog naziva "Principe di Piemonte Umberto di Savoia".
U školi je zabranjeno govoriti hrvatski, a učitelji su dolazili čak sa Sicilije, kao što je bio zloglasni Vicenzo Lodato. Novi župnik Biaggio Vattovaz je uz crkvu pred vjernicima spalio hrvatske knjige.
Sljedeći župnik Giacomo Filippi je odnarođivanje obavljao taktičnije, bez otvorene represije, ali i podmuklije, za što je dobivao obilate novčane naknade.
*
*
*
Neizvjestan je drugi krug izbora u Puli. Sutra donosimo odgovore kome će političke opcije dati podršku, Peđi Grbinu ili Filipu Zoričiću * Donosimo i podatak koliko je građevinskih dozvola izdano u Istarskoj županiji prošle godine te otkrivamo hoće li OŠ Šijana iduće nastavne godine konačno prijeći u jednosmjenski rad
S obzirom na rezultate prvog kruga izbora i dvoje kandidata koji su ušli u drugi krug, večeras je predsjedništvo IDS-a donijelo stav kako podršku za drugi krug izbora dajemo gospodinu Borisu Miletiću, rekao je novinarima Loris Peršurić
Denija Novosel u kategoriji F34 F55 i F57 u disciplini bacanje koplja seniorke osvojila 1. mjesto. Ramon Bajčinovci u disciplini bacanje kugle C37 osvojio je 3. mjesto.
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
