U Povijesnom i pomorskom muzeju Istre na Kaštelu sinoć je otvorena iznimna izložba o jednom za Istru važnom knjiškom djelu – knjizi Die Ehre deß Herzogthums Crain, 1689. ('Slava Vojvodine Kranjske'), čije je originalno izdanje u tri sveska ovaj muzej prvi puta predstavlja javnosti. Izložba nosi naziv "Valvasor u Istri - 333 godina od tiskanja knjige 'Slava vojvodine Kranjske'"
Autorice izložbe su Katarina Marić i Sunčica Mustač, čiji postav potpisuje Mauricio Ferlin. Autorice su za potrebe pripreme izložbe dodatno transkribirale dijelove knjige s gotice te prevele s mittelhochdeutscha na standardni njemački i potom na hrvatski jezik, što će biti korisno budućim istraživačima i svim ljubiteljima pisane riječi.
Zato su autorice prilikom otvorenja nagrađene rijetko tako dugim i iskrenim pljeskom publike.
Autor knjige 'Slava Vojvodine Kranjske', Johann Weichard Valvasor, je polihistor, vojnik, putnik, istraživač, zaljubljenik u umjetnost i znanost, kojemu to nije jedino djelo, ali je svakako kapitalno.
Originalno izdanje knjige iz 1689. na pulskom Kaštelu
Taj znatiželjni kranjski plemić odličnog isusovačkog obrazovanja nakon gimnazije u Ljubljani ne upisuje studij, već prema vlastitom svjedočanstvu odlučuje školovanje nastaviti prvo u vojnoj službi, potom putujući i, naposljetku, pribavljajući svaku knjigu do kojih je mogao doći. Kako je tijekom putovanja provodio i mnoga istraživanja, ali i upoznao širok krug istomišljenika, primijetio je da se o njegovoj domovini Kranjskoj, koja je po njegovom tumačenju obuhvaćala nešto širi teritorij, ali i gotovo polovicu Istre, malo toga zna izvan njezinih granica.
U želji da situaciju poboljša, kako su rekle autorice, na krilima je svoga prosvjetiteljstva odlučio sastaviti monografiju u kojoj će napokon sistematizirati sve što je desetljećima istraživao o zemljopisu, arhitekturi, povijesti, običajima, poljoprivredi, praznovjerjima i vjeri ljudi iz kranjskih gradova i trgovišta, od kojih 30-ak pripada geografskoj Istri.
Zajedno sa svojim prijateljima bakrorescima, književnicima i savjetnicima piše enciklopedijski konstruiranu knjigu na čak 3532 stranice, opremivši je s 528 bakroreza i 24 priloga.
Između autorica izložbe - autor postava Mauricio Ferlin
Od te su knjige nama najpoznatije grafike istarskih mjesta, kaštela i utvrđenih gradova, često samostalno reproduciranih u javnosti koje nam i danas najbolje služe za rekonstrukciju nekadašnjeg izgleda povijesnih jezgri. Upravo te grafike, uz citate knjige, kao i mogućnost digitalnog listanja originalnog izdanja, nudi ova izložba, koju je dizajner Ferlin u prostoru 'vodospreme' oblikovao kao 'kretanje' kroz samu knjigu.
Valvasorova knjiga 'Slava Vojvodine Kranjske" postala je jedno od temeljnih djela za kulturnu povijest onog dijela Istre koja je pripadala austrijskom carstvu odnosno Pazinske knežije i Kastavskog kapetanata. Osim bakroreza, brojni tekstovi iz ove knjige važni su za povijest, geografiju, etnologiju i svekoliki identitet Istre.
Kako u njegovo vrijeme u Kranjskoj nije bilo tiskare koja bi mogla pripremiti slikovni materijal za takve topografske radove, osnovao je grafičku radionicu i bakroreznu tiskaru: "I ja sam - bez hvalisanja - prvi uveo bakropis u ovo slavno vojvodstvo Kranjsko. Da, ovdje u Bogenšperku napravio sam takvu radionicu 1678. i nekoliko godina u dvorcu držao bakroresce i tiskare.” ('Slava vojvodstva Kranjske', svezak 3., knjiga 11)
Izložba je dio šireg projekta "Istarski kašteli", a za 15 dana, 22. srpnja, u Momjanu će se otvoriti multimedijalni centar 'Kuća kaštela'.
Za svega sedam dana, 14. srpnja, na Kaštelu se otvara velika multimedijalna izložba "Fortifikacijski sustav Pule" autorica Katarine Marić i Katarine Pocedić.
Valvasor o Učki:
"Planina Učka. Izvori dobre vode na vrhu planine. Ljepote Učke.
Ponad Kvarnerskog zaljeva (Sinu Flanatico) uzdiže se planina koju povjesničari zovu Mons Caldiera, na talijanskom Monte maggiore, a na njemačkom Utschka. Iznimno je visoka, viša od svih obližnjih planina. S mora se pomorcima najprije ukaže upravo ta planina.
Na njenom je prijevoju obilan izvor vode, bistar poput kristala. Izvire svom žestinom iz stijene pri vrhu i pokreće mnoge mlinske kotače.
Ljepše od toga ne postoji.
I bez tog izvora ova je planina omiljena i ugodna ljudskom oku. Jer tko je na njoj ima pogled na cijelu okolicu i najljepše otoke. Tamo rastu rijetke biljke koje su neki strani botaničari (ili travari) brali i nosili u udaljene krajeve. Svatko tko se na nju popeo ostao je zadivljen. Ni sam nisam mogao vjerovati da postoji razlog od nje praviti čudesa, sve dok se i sam nisam našao na njenom vrhu i pogledao uokolo. Toliko je lijepo da nisam žalio utrošene muke."
Valvasorov citat o putovanjima:
"Bez hvalisanja i umišljene žudnje za slavom, priznajem da su me znatiželja i žeđ za znanjem oduvijek obuzimale i poticale me da istražujem prirodne rijetkosti ili tajne, budući da sam veliki obožavatelj svih slobodnih i prirodnih umjetnosti. Nijedan put nikada nije bio predug, nijedna opasnost nije bila prevelika ili napor pretežak da ne putujem gdje god sam naišao na čovjeka željnog učenja. Nada da ćete saznati ili otkriti nešto izvanredno uvijek je činila kiselkasti okus slatkim; ne samo u Europi, nego i na putovanjima nadaleko po Africi iz puke radoznalosti i u potrazi za znanjem prirodnih znanosti. Mnoge stvari sam morao naučiti sam na ovaj način" (Slava vojvodine Kranjske, III. knjiga, str. 416 sl.)
O grafikama:
Grafike na ovoj izložbi (osim Kašćerge i Voloskog) su preuzete iz Valvasorovog djela 'Topographia Ducatus Carnioliae Modernae', 1679. Izrađene su u tehnici bakroreza. Bakrorez je grafička tehnika kod koje se crtež urezuje izravno na bakrenu ploču, premazuje masnom bojom koja se odmah obriše s ploče da bi ostala tek u utorima, pa se tako otisne na navlaženi papir. Nakon otiska dodaju se detalji koji možda nisu bili dobro otisnuti.
Skice za bakroreze izrađivane su najvjerojatnije na terenu, tušem, a u izradi su sudjelovali crtači Pavao Ritter Vitezović i Johann Koch, bakroresci Andreas Trost, Almanach i Peter Werex, Matthias Greyscher i Peter Müngersdorff, a priloge su radili Johann Alexander Böner, Johann Azelt i Bartl Rambschissl. Potonji je naslikao grbove svih kranjskih plemićkih porodica za veliku Grbovnicu.
Ti isti bakrorezi kasnije su prerađivani i mijenjan im je format kako bi se svojim oblikom prilagodili knjizi "Slava Vojvodine Kranjske" iz 1689.
