Saša Zalepugin, neponovljivo televizijska ličnost, najpoznatiji kao urednik i voditelj kultnog “Nedjeljnog popodneva”, koji nas je jučer napustio u 92. godini života, svojom je ležernošću, šarmom, iskrenošću jednostavnošću, ponajviše profesionalnošću, u vremenu sa svega dva televizijska kanala, kada je taj medij bio jedini 'prozor u svijet', više od 30 godina gotovo formativno utjecao na brojne generacije na prostoru bivše Jugoslavije. Počevši od njegova dolaska na TV Zagreb 1966. godine.
Manje je poznato da je ovaj rođeni Sarajlija (18. srpnja 1931.) u svojoj mladosti živio u Puli gdje mu je, kakao saznajemo od starijih Puležana, otac, porijeklom Rus, predavao elektrotehniku u tehničkoj srednjoj školi.
Jedan na je stariji Puležan kazao da je Sašin otac za pulskih predavanja, da bi slikovito dočarao struju, vodljivost, posegnuo za tragičnim likom Maestra iz Marinkovićevog romana 'Kiklopa", likom kojeg je kasnije u filmskoj ekranizaciji glumio Ljuba Tadić koji trijumfalno izvršava samoubojstvo pomokrivši se na električni vod.
Obitelj je, saznajemo, živjela u zgradi iznad tadašnjeg Borova, danas Benettona, a Saša je pohađao i završio gimnaziju u Pazinu.
No, to nije jedina pulska lokacija, gdje je živio mladi Zalepugin.
U HTV-ovoj emisiji 'U svom filmu' u kojoj je on bio gost početkom ove godine, a koja je sinoć emitirana u povodu njegove smrti, supruga Tihana Harapin Zalepugin prelistava obiteljski album te se u jednom trenutku vidi fotografija zgrade današnjeg 'popravnog doma' na Montezaru, a koji je za Sašinih mladenačkih dana koncem 50-ih bio učenički dom.
"Ovdje sam živio", dopisao je (sa strelicom) Saša Zalepugin nad ovom fotografijom u svom obiteljskom albumu, očito emotivno vezan za dječačka vremena.
Kadar iz HTV-ove emisije "U svom filmu" - Saša Zalepugin ispred doma na Montezaru
Jedan stariji gospodin, rodom iz središnje Istre, koji je također bio u to doba u učeničkom domu na Montezaru prisjetio se 1956. godine i 20-dnevnmg boravka učenika tog doma u 'školi prirode' u Dobrni u Sloveniji. Tamo su bili i roditelji Saše Zalepugina. Njegova majka pričala je tada da je Saša kao mladić stopirao u Engleskoj i da mu je stao nitko drugi nego Winston Churchill.
Preskočit ćemo 70-ak godina i zbog ilustracije lika i djela Saše Zalepugina, citirati dio njegova intervjua portalu Mirovina.hr. Vječni mladić tada je u 90-oj godini kazao: "Da radim na televiziji išao bih intervjuirati ljude koji žive sa 1.500 kuna mirovine i s manje. Od jednog do drugog bih išao i to iz dana u dan. Svakog bih pitao „Molim vas, objasnite mi što danas jedete, a što ćete sutra? Što ste zadnji put kupili sebi, a što unuku?“ Očito treba tako državi nabrajati da vide kakva je to katastrofa".
- Ne zanima me koje si vjere ili nacije već jesi li pametan i dobar, kazao je nešto ranije.
Saša Zalepugin intervjuirao je tada najpoznatije predstavnike svjetske politike i estrade - Richarda Nixona, Elizabeth Taylor, Mstislava Rostropoviča, Sophiu Loren, Franka Sinatru.... Po konceptu da niti jedan prilog ne smije biti dulji od pet minuta, osmislio je i vodio od 1973. do 1982. dvosatnu mozaičnu "Nedjeljno popodne" koja je postala veliki hit i najgledaniji TV-program bivše države. Kolaž sportskih, kulturnih i zabavnih sadržaja obuhvaćao je glazbene spotove, crtane filmove poput Pink Panthera i kultne la Linee Osvalda Cavandolija, isječke iz vrhunskih britanskih humorističkih programa, od prizemnijeg Bennyja Hilla do elegantnog Davea Allena; većinu tih sadržaja je TV-publika tad prvi put mogla vidjeti, i nevjerojatna popularnost te emisije navela je i druge TV-studija tadašnje Jugoslavije da posegnu za istim receptom, ali s manje uspjeha jer nisu imali - Sašu Zalepugina.