"Radeći tekst iz probe u probu nastojali smo prepoznati arhetipe patrijarhata, čiji je krajnji i najbrutalniji alat rat. Nastojali smo pružiti odgovor, alternativan svijet u kojem bismo propitali mogućnost brige, mekoće kao načina operiranja odnosa između ljudi", kaže redateljica Selma Spahić * Glumac i suautor Kemal Rizvanović: "Ne želim da budemo dio patrijarhata, svojevrsna farma za uzgoj sinova, bilo ljudskih, bilo ekonomskih, kako bismo na kraju stigli do finalnog čina militarizacije"
"Radeći tekst iz probe u probu nastojali smo prepoznati arhetipe patrijarhata, čiji je krajnji i najbrutalniji alat rat. Nastojali smo pružiti odgovor, alternativan svijet u kojem bismo propitali mogućnost brige, mekoće kao načina operiranja odnosa između ljudi", kaže redateljica Selma Spahić * Glumac i suautor Kemal Rizvanović: "Ne želim da budemo dio patrijarhata, svojevrsna farma za uzgoj sinova, bilo ljudskih, bilo ekonomskih, kako bismo na kraju stigli do finalnog čina militarizacije"
"Što može kazalište u momentu eskalacije ratova, čemu svjedočimo i zadnjih sedam dana. Nisam sigurna da imam odgovor na to, ali predstava nastoji ponuditi prostor utjehe u odnosu na okolnosti u kojima živimo", kazala je danas novinarima u pulskom kazalištu Selma Spahić, redateljica "Mekoće", predstave u koprodukciji INK-a i Sarajevskog ratnog teatra (SARTR), dan uoči premijere (četvrtak) u 20 sati na Maloj sceni INK-a, uz reprize u petak i subotu.
Novinarima je izvedena uvjerljiva uvodna 10-minutrna scena, koja je dobra pozivnica i zbog teme, ali i humora koji je, kako nam je naknadno kazala redateljica, oduvijek bilo učinkovito oružje protiv tiranije.
U središtu radnje su četiri sina, svaki sa svojom pričom i teretom: prvi sin je mudar i lukav, čovjek od riječi; drugi preuzima odgovornost koju drugi izbjegavaju; treći je najhrabriji i najjači i zato nosi teret svijeta; dok najmlađi, još neiniciran, ima gitaru
Na poticaj umjetničkog voditelja INK-a Matije Ferlina, a u okviru ovogodišnje teme sezone 'Mir', predstava je nastala iz improvizacija s dramaturginjom Eminom Omerović, ali i četvoricom glumaca -Albanom Ukajem, Borisom Lerom, Kemalom Rizvanovićem i Josipom Stapićem.
- Radeći tekst iz probe u probu nastojali smo prepoznati arhetipe patrijarhata, čiji je krajnji i najbrutalniji alat rat. Detektirali smo na koji se način od početka oblikuju muškarci u našem društvu i kako rezultiraju silnim nasilnim obrascima patrijarhata. Nastojali smo pružiti odgovor, alternativan svijet u kojem bismo propitali mogućnost brige, mekoće kao načina operiranja odnosa između ljudi, kazala je redateljica, posebno želeći naglasiti suautorice i suautore predstave jer se, kako je rekla, u ovim slučajevima glumci ne tretiraju kao ljudi koji su ravnopravno radili predstavu.
Glumac i suautor Kemal Rizvanović istaknuo je da patrijarhat ne odgovara ni muškarcima.
- Ne želim da budemo dio patrijarhata, svojevrsna farma za uzgoj sinova, bilo ljudskih, bilo ekonomskih, kako bismo na kraju stigli do finalnog čina militarizacije, kazao je ovaj glumac.
- Tijekom rada na predstavi zajedno smo svjesno zakoračili na nepoznat teren, istaknula je dramaturginja i suautorica Emina Omemrović , naglasivši da je u preplavljujućem vremenu u kojem živimo osobit izazov govoriti o osjećajima.
Proces je, dodaje, bio usmjeren na potragu za pukotinama unutar dominantnih narativa, onim procjepima kroz koje može prodrijeti mekoća, otvarajući prostor za nježnost i ranjivost.
Alban Ukaj osvrnuo se na osobno iskustvo odrastanja u okolnostima obilježenima nasiljem, istaknuvši kako su generacije njegove dobi najljepše dane djetinjstva provele u atmosferi straha i nesigurnosti.
- Volio bih se vratiti tom izgubljenom djetinjstvu i ondje pronaći radost i sreću koje tada nisam imao, poručio je glumac i suautor projekta.
Spriječena ravnateljica Sarajevskog ratnog teatra Maja Salkić Burazerović poručila je pismom: "Na pragu novih svjetskih sukoba, ova predstava govori o muškarcima, o naslijeđenim obrascima snage, moći i šutnje, o tvrdoći iza koje se često kriju strah i nesigurnost. Dok svijet ponovo poseže za jezikom podjela i sile, mislim o tome koliko je hrabrosti potrebno da se pokaže ranjivost".
- Pitam se što bi se desilo kada bismo prije svake mržnje zastali, zapitali se odakle dolazi naša ljutnja, čega se zapravo bojimo i što u nama ostaje neizrečeno. Kada bismo prije osude pokušali razumjeti, a prije sukoba osjetiti. Možda bi tada i naše odluke bile drugačije i humanije. Možda bi mekoća postala prostor susreta, a ne slabosti. Mekoća koja bi odbacila superiornost i kroz ljudskost donosila sudove", zaključila je ravnateljica SARTR-a.
Scenografiju potpisuje Paola Lugarić Benzia, kostimografkinja je Manuela Paladin Šabanović, autor glazbe je Draško Adžić, oblikovatelj rasvjete Dario Družeta, koreografkinja je Ana Kreitmeyer, a korepetitor je Carlos Andrés Fagin.
Premijera predstave u Sarajevu je 2. travnja, uz reprizu dan kasnije.
Staza utrke duga je 8,58 kilometara s visinskom razlikom od 655 metara. Utrka se kreće velikim dijelom po označenoj planinarskoj stazi duž prelijepih obronaka Ćićarije te kroz Park prirode Učka ali ujedno prolazi i kroz naselja Lupoglav, Pristav, Semić i Brgudac asfaltnim putem
Kreanga je međunarodno prepoznat po jednom od najupečatljivijih i najsnažnijih backhanda svoje ere. Najveći pojedinačni uspjeh ostvario je 2003. godine na Svjetskom prvenstvu u Parizu osvajanjem brončane medalje u pojedinačnoj konkurenciji. Broncu u mješovitim parovima osvojio je 1991., dok je na Svjetskom kupu osvojio dva srebra 2003. i 2004. godine
Djela Danijele Repman (Sombor, 1976.) prevođena su na francuski, mađarski, makedonski, albanski i engleski jezik
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
