Od crkvenih i svjetovnih vladara preko bogataša, žandara i vojnika, pa sve do sirotinje i djece, svi smo isti u Plesu smrti. Poruka je to sa zapadnog zida Crkve svete Marije na Škriljinah kraj Berma.
Iznad ulaza u crkvu od 1474. godine nalazi se Danza macabra ili Totentanz, srednjovjekovna freska koja u maniri svojevrsnog stripa ukazuje na neminovnost, ali i univerzalnost, smrti unatoč ovozemaljskih nejednakosti.
Fresku je izradio slikarski tim Vincenta iz Kastva piše u natpisu iznad bočnog ulaza u crkvu.
Legendarni povjesničar umjetnosti Branko Fučić koji je godinama istraživao beramske freske tvrdi da je Vincent izradio pokrajnje slike dok su Ples mrtvaca oslikali njegovi učenici, točnije bezimeni učenik nazvan Majstor plesa mrtvaca.
Vincentova škola bila je pod utjecajem njemačke škole izrade fresaka, ali se u radu logično prepoznaju i talijanski utjecaji.
Osim estetske, ključna funkcija freski bila je zapravo edukativna.
Narod nije znao čitati, mise su se služile na latinskom, freske su prikazivale ključne biblijske prizore, neophodne za razumijevanje poruke evanđelja. Smrt koja nije kraj, nego početak vječnog života, trebalo je predočiti običnom, pretežno neukom čovjeku.
Motiv Plesa mrtvaca u 15. stoljeću bio je popularan posvud Europe. Javlja se najprije u Njemačkoj, a potom i diljem Francuske i italije. Motiv se posebno raširio za vrijeme te nakon velike epidemije kuge koja je desetkovala kontinent.
Nekoliko je vjerskih poruka satkano u slikama koje prikazuju likove iz raznih slojeva stanovništva kako plešu s kosturima. U smrti svi smo isti, bez obzira koliko smo bogatstva na zemlji prikupili, u smrt ne možemo ponijeti ništa.
S obzirom da je kršćanstvo, između ostalog, vjera u uskrsnuće i vječni život, jedna od funkcija Plesa mrtvaca, ali i nekih okolnih freski, bila je i da kod pučanstva potakne i strah od smrti, odnosno pakla, te ih dodatno motivira na čedan i častan život.
Dok je za neke smrt kraj, za vjernike ona je tek prijelaz u drugi svijet. U srednjovjekovnoj teologiji konca 15. stoljeća Ples mrtvaca oslikavao je i čistilište.
Ples skeleta koji svojim, često iskrivljenim, glazbalima diktiraju tanac, istovremeno je bio i pokušaj slikara da narodu pruži i svojevrsni uvod u anatomiju.
Gradnju Crkve Svete Marije na Škrilinah, kao i same freske financirala je Bratovština dobre smrti, srednjovjekovno laičko udruženje vjernika iz Berma koji su svoju vjeru živjeli kroz asketizam i činjenje dobrih djela.
Da takvih ljudi ima i danas dokazuje i Sonja Šestan iz Berma koja drži ključ crkve i koja svojom blagošću i gostoprimstvom dočekuje i otpraća brojne posjetilelje.
Osim u Bermu poznate istarske freske nalaze se u slovenskom dijelu Istre u Hrastovlju. Njih je 1490. godine izradio Vincentov učenik Ivan iz Kastva. Njegova verzija Plesa smrti također je upečatljiva.