Jedan od najfascinantnijih umjetnika 20. stoljeća, Slavko Kopač, dobiva filmski hommage koji u punom svjetlu otkriva njegovu slojevitu i jedinstvenu umjetničku ostavštinu.
Dokumentarni film naziva „Slavko Kopač: Barbarska profinjenost“, u produkciji Udruge ArtRencontre i režiji Dražena Majića, svoju će svečanu premijeru imati u četvrtak, 17. srpnja 2025. u 19 sati, u Istarskom narodnom kazalištu u Puli, u sklopu Pula Film Festivala.
Film predstavlja prvi cjeloviti dokumentarno-istraživački prikaz umjetničkog nasljeđa Slavka Kopača (1913. – 1995.), jednog od najoriginalnijih protagonista poslijeratne europske umjetničke scene. Kroz bogatu arhivsku građu, intervjue s međunarodnim stručnjacima, film nudi uvid u djelo koje nadilazi granice pravaca, institucija i vremena.
Film je rezultat višegodišnjeg istraživačkog i produkcijskog rada udruge ArtRencontre, osnovane s ciljem očuvanja, kontekstualizacije i međunarodne afirmacije Kopačeva opusa. Udruga kroz izložbe, publikacije i audiovizualne projekte gradi temelje za novu percepciju ovog umjetnika, jednog od ključnih autora europske umjetnosti 20. stoljeća.
Režiju filma potpisuje Dražen Majić, a scenarij i produkciju uz Majića - Tamara Floričić i Maja Ivić.
Direktor fotografije je Goran Legović, montažu potpisuje Anita Jovanov, a za glazbu je zaslužan Josip Maršić. Film je sniman u Hrvatskoj, Italiji, Francuskoj i Švicarskoj te donosi do sada neviđene arhivske materijale, fotografije.
Premijera filma u Puli nije samo hommage Kopaču, već i važan doprinos revalorizaciji hrvatske moderne umjetnosti unutar europskog konteksta.
Kopačev izniman opus, od nadrealističkih početaka i suradnje s Andréom Bretonom, preko ključne uloge u razvoju art bruta i informela, do stvaranja autentičnog likovnog jezika utemeljenog na slobodi, instinktu i intimi – prikazan je u punoj širini. Kopač nije pripadao nijednoj školi, ali ih je sve dodirnuo. Njegova umjetnost bila je istodobno barbarska i profinjena.
U filmu sudjeluju istaknuti međunarodni povjesničari umjetnosti i teoretičari kao što su Annie Le Brun, Michel Thévoz, Lucienne Peiry, Pauline Goutain i dr. sc. Fabrice Flahutez, kao i hrvatski novinar i diplomat Mirko Galić. Njihova svjedočanstva ne samo da oslikavaju Kopačev stvaralački put, već i preispituju njegovo mjesto u povijesti umjetnosti, njegovu suradnju s Jeanom Dubuffetom te otvaraju važna pitanja o ulozi imaginacije, autentičnosti i otpora u umjetnosti.
Jedan od naglasaka filma je isticanje Kopačeve presudne uloge u kolekciji Art Brut – ne samo kao Dubuffetov suradnik ili tajnik, već kao njezin pravi kustos, selektor i čuvar. Michel Thévoz ga naziva „ajatolahom art bruta“, naglašavajući njegovu strogost u postavljanju kriterija i odlučivanju o tome koja djela zaslužuju biti dio zbirke.
Film donosi i prikaz Kopačeva osobnog stvaralaštva, koje je bilo revolucionarno za svoje vrijeme. Bio je među pionirima u korištenju neslikarskih materijala – olova, gume, zemlje, stakla, a među njegovim prepoznatljivim motivima nalaze se i oni tada rijetko viđeni, poput skulpture Krava iz 1949. godine.
Kopač je unatoč međunarodnom uspjehu ostao vezan za svoju domovinu. Više je puta naglašavao kako se izvan Hrvatske osjeća poput presađene biljke. Hrvatskim je muzejima donirao značajan broj svojih radova, a zagrebačka izložba iz 1977. godine donijela mu je posebno veselje – povratak „na vlastiti teren“.
Školovao se na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu te na École des Beaux-Arts u Firenci. Još kao petnaestogodišnjaka duboko ga je dojmila monografija o Egonu Schieleu, što je presudno utjecalo na njegovo stvaralaštvo. Tijekom života živio je i radio u Zagrebu, Firenci, Rimu, Mostaru i naposljetku Parizu – gradu koji je postao njegov dom i prostor u kojem je oblikovao svoju umjetničku slobodu.
