Jutros rano napustio nas je Branko Sušac, osnivač pulskog amaterskog kazališta INAT i međunarodnog kazališnog festivala PUF - prepoznatljivo gradsko lice s bradom, pod šeširom, s cigaretom u ruci i, posljednjih godina, štapom za hodanje u drugoj. I to lijepim štapom. Jer, Branko je bio esteta i zaljubljenik u umjetnost u svim njenim formama, a to se cijelog njegovog života očitavalo u svakom njegovom koraku, modnom izboru i književnom citatu koji je lako nalazio put i do najusputnijih i najkraćih razgovora u prolazu.
Rođen je 1948. godine u Zagrebu, a na beogradskom Fakultetu dramskih umetnosti studirao je kazališnu produkciju.
Plešući na tankom bridu fascinacije između "ničega" i "čuda koje iz ničega može nastati" i oduševljen kazališnim mislima Jerzyja Grotowskog, Eugenija Barbe i fizičkim teatrima cijele planete, od plemenskih do modernih metodičnih i raskošnih, pokrenuo je i više od pola stotljeća u Puli stvarao, njegovao i gradio jedno posebno kazalište - "siromašni teatar" koji živi na ulicama Pule, u njenim skloništima, zaboravljenim dvoranama i u kamenolomima njenih predgrađa.
Kazalište koje je sanjao bilo je iskonsko, čisto i SVOJE. Za provokacije, neugodna pitanja i scene od kojih se skreću pogledi nije se ispričavao nikome, baš kao ni za psovke u razgovoru.
Ne čudi stoga što je teatar koji je pokrenuo još ranih osamdesetih godina bio odraz upravo gesla koje ga pogoni; za inat i u inat svima, rođen je Dr. INAT.
1995. godine rodio se i festival PUF koji je svijet teatra doveo u Pulu i nastavio ga ovdje dovoditi svake sljedeće godine.
Stotine je tinejdžerskih priča i prvih susreta susreta s umjetnošću ispričano u INAT-u, upisujući u "biografiju" zaljubljenika u ovaj teatar doživotni epitet "Inatovaca".
Radilo se u (često privremenim i slabo opremljenim) prostorijama INAT-a, od Scalierove do napuštenih dvorana dječjeg vrtića na Kaštelu dok se kazalište nije trajno uselilo u prostorije Društvenog centra Rojc a, kada dostupni prostori nisu bili dovoljni, INAT je, vođen Brankovim idejama, oživljavao i nema nezamisliva - današnji Zero Strasse, naime, bio je tek blatnjavo, mračno sklonište kada je INAT ranih 90-ih godina u njemu postavljao predstavu Proba orkestra, a kamenolom i cijenjeni koncertni prostor u kamenolomu Cave Romane u Vinkuranu, u vrijeme igranja predstave Anno Domini bio je još uvijek samo - kamenolom.
Nagrade, putovanja i sjećanja vezana za INAT teško je pobrojiti, ali vrijedi izdvojiti da je, zajedno sa svojim teatrom INAT i SAKUD-om, pod čijim je okriljem djelovao, Branko 1996. dobio nagradu Grada Pule, kao i da je više od deset godina sudjelovao u organizaciji Pulskog filmskog festivala.
Bit će ispraćen na pulskom Gradskom groblju, a točno vrijeme sprovoda bit će objavljeno naknadno.
Prošlogodišnji intervju s Brankom Sušcem možete pročitati ovdje.
