Zaplet njegova posljednjeg romana stvara se oko dobro organizirane skupine od ukupno 237 likova koji od glavnog junaka Zvonka Filda traže – život. Fild je pisac u srednjim godinama, svježe razveden, ostao je bez posla te ima kćer tinejdžericu. Uza sve to, napada ga fikcija. Zvonko je, naime, autor kratkih priča s otvorenim završecima koje prepušta čitatelju na volju. No, vlastiti likovi počinju mu se obraćati u stvarnosti i tražiti da ih nastavi pisati. Baretić se nada kako će se čitatelji zapitati čija će pritom biti zadnja ruka
Zaplet njegova posljednjeg romana stvara se oko dobro organizirane skupine od ukupno 237 likova koji od glavnog junaka Zvonka Filda traže – život. Fild je pisac u srednjim godinama, svježe razveden, ostao je bez posla te ima kćer tinejdžericu. Uza sve to, napada ga fikcija. Zvonko je, naime, autor kratkih priča s otvorenim završecima koje prepušta čitatelju na volju. No, vlastiti likovi počinju mu se obraćati u stvarnosti i tražiti da ih nastavi pisati. Baretić se nada kako će se čitatelji zapitati čija će pritom biti zadnja ruka
U sklopu programa Knjižnica u gostima, a u Mjesecu hrvatske knjige, Gradska knjižnica i čitaonica Pula večeras je u Dvorani Arheološkog muzeja Istre organizirala predstavljanje romana Renata Baretića "Zadnja ruka".
Riječ je o posljednjem od njegova četiri romana koji je uređivao Kruno Lokotar, a lektorirala Jasna Perković Milosavljević, pulska profesorica hrvatskog jezika i književnosti, koja je ujedno i moderirala ovaj književni susret.
Roman 'Zadnja ruka' objavljen je prošle godine, 13 godina nakon Baretićeva pretposljednjeg romana „Hotel Grand“.
- Još sam 2012. godine napisao 107 stranica. No, nakon toga više nisam nalazio tri sata kasno uvečer, koliko mi je potrebno za barem 45 minuta efektivnog rada. Ostao sam bez posla, počeo tražiti nove angažmane; i to ne jedan nego po pet, šest njih budući da su tada počela vremena kada je „novinarski mozak“ spao na desetinu svoje vrijednosti. U međuvremenu sam pisao predstavu "OtpisaNE" za Kazalište Moruzgva, scenarij za televizijsku seriju "Crno-bijeli svijet", vodio radionice pisanja proze i pub kvizove. Na koncu mi je urednik postavio deadline. Mada sam svakodnevno razmišljao o glavnom liku Zvonku, tada sam za tri dana složio roman od 99 stranica. Pritom mi je „riknuo“ kompjuter tako da sam deadline uspio probiti za samo osam dana, kazao je iskreno Baretić.
Utorkaš Dražen Čulić rekao mu je, veli, kako se 'Zadnja ruka' čini kao da je napisana tjedan dana nakon 'Osmog povjerenika', iako je između ta dva Baretićeva romana prošlo punih 20 godina.
RENATO BARETIĆ'Osmi povjerenik' pratit će me do smrti i nakon nje. Da sam u jednoj godini napisao 'Kiklopa', 'Glembajeve', 'Gloriju' i 'Koka i duhove', svejedno bi me predstavljali kao autora 'Osmog povjerenika'
Zaplet njegova posljednjeg romana stvara se oko dobro organizirane skupine od ukupno 237 likova koji od glavnog junaka Zvonka Filda traže – život. Fild je pisac u srednjim godinama, svježe razveden, ostao je bez posla te ima kćer tinejdžericu. Uza sve to, napada ga fikcija.
Zvonko je, naime, autor kratkih priča s otvorenim završecima koje prepušta čitatelju na volju. No, vlastiti likovi počinju mu se obraćati u stvarnosti i tražiti da ih nastavi pisati.
- Prvi mu se ukazuje Svjetlan Gaćina i govori mu „Pa ja već tri godine motam cigaretu, daj da barem zapalim!“. Osim Zvonka, nitko drugi ne vidi likove tako da on često "priča u zrak" ili se pretvara da razgovara na mobitel. No, on je sit pisanja, razočaran književnošću i statusom novinarstva, a opet – ne zna raditi ništa drugo. Likovi, s druge strane, hoće znati zašto postoje i kakvi su njihovi međuodnosi. Govore mu „Daj nam još malo života, čovječe! Da nam se barem još nešto dogodi!“, pojašnjava Baretić.
Likovima koji opsjedaju autora, Baretić problematizira pitanje odgovornosti autora prema likovima koje je sam stvorio, a koji su, kaže on, kompilirani od stvarnih ljudi.
RENATO BARETIĆTi stvarni ljudi to ni ne znaju. A opet, da nema stvarnosti ne bi moglo biti ni proze. Svi "krademo" iz stvarnosti kako bi mogli raditi književnost. SamosažalIjevao sam se kad sam završio 'Osmog povjerenika'. Nakon šest mjeseci intenzivnog rada ostavio sam svoju škvadru kojoj se više nikad neće ništa dogoditi. To je strahovita spoznaja – da je odjednom sve gotovo
Baretić veli kako njega likovi nisu nikad proganjali, za razliku od situacija i događaja. No, Zvonko je bio izuzetak. Kad je uredniku napokon predao rukopis, osjećao se, kaže, „prazno, ali lakše“ kako stoji u stihu Arsenove skladbe „Otkako te ne volim“.
Jasna Perković Milosavljević naglasila je kako se Baretića lako čita, bez obzira na to što piše o teškim temama.
- Uz odgovornost, tu je i tema slobode. Ona je evidentna i po tome što se roman ne da ukalupiti u jedan konkretan žanr. Ima elemente ljubavnog, društvenog, kriminalističkog i fantastičnog romana. Forme se također otimaju kalupu. Tu ima sms-ova, mailova, zapisa na papirićima... Prisutne su brojne jezične igre i slojevitosti, idiomi i dijalekti raznih jezika, zaključila je lektorica 'Zadnje ruke'.
RENATO BARETIĆDa, pisanje je meni igra. Volim se igrati s jedinim što mislim da poznajem, a to je jezik. Kad se igrate, smeta vam ograda, „još biste negdje odlutali, a da mama ne vidi“. Da su sve moje knjige jezično razigrane zapravo je klišej koji sam ja nametnuo. Ali neka. Jezik je moj alat i imam puno pravo da se njime služim kako ja želim, ali da ga pritom svatko razumije
Pojasnio je kako jezičnu slojevitost duguje bliskim ljudima koje je slušao kako govore; mami koja je iz okolice Trakošćana gdje se govorilo bednjanskim govorom, ocu Purgeru, prvoj djevojci Splićanki te prvoj ženi Opatijki.
Baretić se večeras dotakao i novinarstva kojim se bavi gotovo 40 godina. Počeo je u Večernjem listu sitnim tekstovima od svega pet redaka. Mnogo se tada, veli, pazilo na hrvatski jezik i njegov pravopis, a Večernji je imao čitavu silu lektora koji su radili s mladim talentima.
- I ja sam imao lektora koji je ulazio u svaki moj tekst. Nikad se nisam ljutio jer mi je svaki tekst nakon toga bio bolji. Devedesetih je doduše napisao grozan tekst o meni pa vam neću reći ni njegovo ime, ali za moje umijeće svakako ima zasluga, prisjetio se Baretić.
U novinarstvu je, smatra, sve krenulo nizbrdo još 90-ih. Za vrijeme rata nije se moglo paziti na pisanje, prisjeća se, ali kaže kako je on i tad to činio "ne želeći zamišljati svoje čitatelje kao glupe ljude".
RENATO BARETIĆIpak, u akceleraciji strovaljivanja zanata, zadnje dvije godine u pustinji medijskog prostora ima desetak novinarskih oaza. Oni su i otkrili brojne afere političara što oporba nikad nije. Smatram da se za mog života ipak neće dogoditi apsolutni kolaps novinarstva, iako su tiskani mediji tempi passati. Iduće godine Slobodna Dalmacija slavi 80 godina postojanja, pa mislim da bi tom prilikom mogli staviti i ključ u bravu
Duhoviti dijalozi i dosjetke konstanta su u svim njegovim romanima, a sam Baretić će reći „Ako mi oduzmete pravo na humor, to je kao da ste mi svezali ruke i noge te zašili usta".
- Humor je metoda preživljavanja. Zahvaljujući njemu ove se teške teme lako čitaju. Ako pritom nekog uspijem „staviti u cipele lika“, a bez putokaza - ja sam dobitnik. U ovoj knjizi htio sam tako kod čitatelja pobuditi pomisli: „Možda i mene netko piše? Što ako nas svih netko piše i čija će ruka biti zadnja?“, otkrio je ipak Baretić na koncu Puležanima putokaz 'Zadnje ruke'.
Renato Baretić rođen je u Zagrebu 1963. godine. Od 1983. živi isključivo od pisanja, pretežno kao novinar u brojnim hrvatskim i stranim medijima. Zatim kao romanopisac, pjesnik, sastavljač pitanja za kvizove, predavač kreativnog pisanja, televizijski i filmski scenarist i (ko)autor tekstova za kazališne predstave. Njegovo najznačajnije djelo „Osmi povjerenik“ (2003.) ekranizirano je i uprizoreno na sceni HNK-a Split. Objavio je zbirke pjesama „Riječi iz džepova“ (1998.) i „Kome ćemo slati razglednice“ (2005.) te romane „Pričaj mi o njoj“ (2006.) i „Hotel Grand“ (2008.). Djela su mu prevedena na makedonski, slovenski, njemački, engleski i ukrajinski jezik. Bio je suosnivač i, prvih deset godina, umjetnički direktor Pričigina, festivala pričanja priča u Splitu, gdje je stalno nastanjen od 1996. godine.
Svi umirovljenici s područja Istre koji su zainteresirani za sudjelovanje na plesnoj večeri mogu se javiti svojoj podružnici Sindikata umirovljenika Hrvatske, koji će osigurati mjesta za 120 umirovljenika koji se prvi prijave
Muškarac se odbio podvrgnuti ispitivanju prisutnosti droga u organizmu te nije imao kod sebe osobnu iskaznicu. Također je utvrđeno je kako upravlja automobilom, iako je doneseno rješenje kojim mu se ukida vozačka dozvola zbog prikupljenih 12 negativnih bodova, odnosno zbog ranije počinjenih prometnih prekršaja
Program je koncipiran kao serija intervjua s istaknutim osobama iz društvenog života, a namjera je u perspektivi ugostiti i važne 'male' ljude koji nisu javne osobe, a imaju itekako što za reći
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
