Komentar fra Smiljana, gvardijana samostana Sv. Franje: “Danas je uvriježena praksa zatvarati oči pred socijalnim problemima, o njima politika izbjegava govoriti, tvrdi da je to marginalni problem u gradu poput Rovinja u kojemu se 'dobro živi', ali mi znamo da nije tako. Znamo jer se svakodnevno susrećemo s teškim socijalnim problemima, a brojka nije nimalo marginalna”
Komentar fra Smiljana, gvardijana samostana Sv. Franje: “Danas je uvriježena praksa zatvarati oči pred socijalnim problemima, o njima politika izbjegava govoriti, tvrdi da je to marginalni problem u gradu poput Rovinja u kojemu se 'dobro živi', ali mi znamo da nije tako. Znamo jer se svakodnevno susrećemo s teškim socijalnim problemima, a brojka nije nimalo marginalna”
Prilikom posjete rovinjskom franjevačkom samostanu, zatekli smo ispred crkve fratra koji je skupljao papire s poda, plastične bočice i komade kruha.
Preko puta vjerskog objekta nalazi se zgrada osnovne škole; tijekom velikog odmora djeca izlaze na plac na marendu. Jedu i piju ono što su im roditelji spremili. Nisu gladni pa ono što ostane bacaju na pod. Bacati kruh je grijeh, a kad ti to kaže Franjevac, osjećaj nelagode se povećava.
Fratar nam je ispričao da je u nekoliko navrata pokušao razgovarati s nastavnicima, rekao im je da bi trebali pripaziti, malo raditi na korigiranju standarda odgoja, ali nije išlo.
Fratri nisu sami, posao čišćenja obavljaju i čistačice škole, sve na usluzi dječurlije. Situacija graniči s groteskom, u čišćenje su uključeni i galebovi koji strpljivo čekaju na krovu kraj velikog odmora da bi zgrabili višak. Ne znam što bih još mogao dodati na tu amblematičnu crticu rovinjske svakodnevice.
Možda kratki komentar fra Smiljana, gvardijana samostana sv. Franje: “Danas je uvriježena praksa zatvarati oči pred socijalnim problemima, o njima politika izbjegava govoriti, tvrdi da je to marginalni problem u gradu poput Rovinja u kojem se “dobro živi”, ali mi znamo da nije tako. Znamo jer se svakodnevno susrećemo s teškim socijalnim problemima, a brojka nije nimalo marginalna”.
Zvonik franjevačke crkve daje Rovinju posebni štimung, podignut na brežuljku nasuprot masivnom bijelom zvoniku Svete Eufemije kao da ublažava tonalitete i volumen, nekako je bliži čovjeku. Kad sam bio dijete, vrt Franjevaca, zaštićen visokim zidom, bio je preslika biblijskog vrta naslada, u njemu je raslo svo voće koje može nuditi rovinjska zemlja.
O vrtu se brinuo stari Matiusso, mitski rovinjski lik. Prigodom Božića odlazili smo u više navrata gledati jaslice fratara, predstava je bila nalik sceni iz holivudskog filma.
Samostan je podignut početkom osamnaestog stoljeća, a franjevci su se brzo stopili sa zajednicom, postali su dio naroda. Davalo se franjevcima jer se znalo da će to ići u usta siromašnih…
To je ostalo zabilježeno u povijesti Rovinja, trajno usađeno u memoriji rovinjskih obitelji. Pokojni prijatelj Teo (Matteo) bio je u samostanu kao doma, fratri su u njega imali povjerenje, a on je nama donosio debele svijeće kojima smo osvjetljavali šumsku špilju u kojoj smo uredili kućicu (kažetu).
Samostan raspolaže s dva prelijepa klaustra, u sredini su velike šterne, mjesto je kao rođeno za organizaciju kulturnih manifestacija. Fratri su jako susretljivi, vrata su uvijek otvorena, rijetko kažu "ne".
Crkva ima fenomenalnu akustiku, često se u njoj održavaju koncerti, razglas nije potreban.
Fra Smiljan nas je vodio kroz obnovljeni muzej koji je pokrenut sedamdesetih godina prošlog stoljeća, Gianni je snimao s osmijehom na licu, privlačile su ga stranice starih, velikih knjiga, stao je pred zanimljivim herbarijem…
Htjeli smo se popeti na zvonik, ali trenutno je to nemoguće, čeka se ekipa stručnjaka da ga očisti i uredi. Od malena dizao sam se do zvona svete Eufemije, ali nisam nikad uspio uživati u panorami grada sa zvonika samostana svetog Franje.
Radi korisnije posjete samostanu 2002. godine tiskana je zanimljiva brošura. U njoj stoji zabilježeno da su franjevci u Istru došli još u 13. stoljeću, u samim počecima osnivanja njihova reda.
Prema predaji, istarske je krajeve pohodio i sv. Franjo, kada je na svome putu iz Ancone u Mletke (1219.-1220.) svratio u Pulu, a njegov je redovnički brat, sv. Antun Padovanski, kao lombardski provincijal godine 1229. ovamo došao propovijedati i osnivati samostane.
Prvi su osnovani u Trstu, Kopru, Poreču i Puli.
Franjevci stižu u Rovinj u petnaestom stoljeću: samostan je smješten na otoku sv. Andrije, na mjestu benediktinskoga hospicija i crkve iz 6. stoljeća. Prema predaji, osnovao ga je i u njemu je prvi gvardijan bio sv. Ivan Kapistran.
Samostan na otoku ukinula je Napoleonova vlast 1807. godine. Franjevci stižu u grad na poziv rovinjskog općinskog vijeća koji je upućen mletačkoj franjevačkoj provinciji 1696. godine s molbom da se u gradu pokrene hospicij. Crkva je podignuta 1710. a hospicij je pretvoren u samostan 1746. godine.
Jeste već kupili darove? Ukoliko niste sutra vam donosimo vodič kroz božićnu kupnju koja se vodi načelom: lokalno, autohtono, ručno rađeno. Donosimo i priču o Puležanu koji po Istri lovi posve neobične stvari. I to ne puškom nego aparatom. Za sebe kaže "Nisam ja fotograf, ja sam školovani zidar”
U muškoj konkurenciji najbrži su bili Neven Baranašić, Deni Krnjus i Elvis Đukić, dok su među ženama najbrže bile Laura Bosnjak, Jasminka Marinčić Štifanić i Valentina Stančić
Kamion će biti pozornica zabavnoj i interaktivnoj predstavi “Popis Djeda Mraza” s vilenjacima, patuljcima, dobroćudnim divom te Djedom Mrazom. Predstave su besplatne i namijenjene djeci vrtićke dobi * Pulu će posjetiti u ponedjeljak, 16. prosinca od 18:30 sati na parkiralištu Karolina
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
