SAVIČENTA Jedan od najljepših istarskih trgova ima sve što je potrebno za život, a Kaštel zamjenjuje more

Svako toliko svratimo na pizzu u Savičentu, sjedimo pored zidina kaštela, pizzeria Grimani je postavila nekoliko drvenih klupa, domaći ugođaj na jednom od najljepših istarskih trgova.

Sredinom devedesetih godina umaški galerist Marino Cettina osmislio je i ostvario jedan vrijedan izdavački projekt. Bio je tada u punom profesionalnom usponu pa si je dao zadatak spojiti dva istaknuta istarska umjetnika: labinskog kipara i slikara Josipa Diminića i tršćanskog pisca rodom iz Materade Fulvia Tomizzu.

Marinova zamisao je bila jednostavna i po mnogočemu genijalna: predstaviti narativno i likovno deset (mislim da je to brojka) najljepših istarskih trgova. Diminić je slikao, a Tomizza pisao pa je tako nastala mapa koja je tiskana u nekih stotinjak primjeraka.

Marino je umro 1998., u 39. godini života, prošlo je 24 godine, detalje ne pamtim ali znam da je tiskanje povjerio jednoj svjetski poznatoj tiskari u Italiji koja je koristila prastaru zanatsku metodu tiskanja.

Dragocjena mapa

- Go speso una botta de soldi (potrošio sam brdo novaca) povjerio mi se. Ja sam tada radio na koparskoj televiziji i svako toliko bi ga zvao, jednom sam i posjetio galeriju Dante koja je uživala visoki renome. Nakon njegove prerane smrti upriličio sam TV emisiju s Josipom Diminićem koji mi je ustupio jednu kopiju mape.

"Ne mogu vam je pokloniti, mogu vam je posuditi radi snimanja", objasnio mi je Diminić.

Trg u Savičenti zauzima strateško mjesto, Diminić je ispunio tržni prostor s uravnoteženom i jakom paletom boja, pored slike nizale su se Tomizzine impresije bilježene lijepim rukopisom.

Marino je tražio savršenstvo, kao galerist i kao izdavač izbjegavao je kompromise.

Posuđenu mapu čuvao sam doma više od godinu dana sve dok nisam odlučio otputovati u Labin i vratiti je vlasniku. Znam da sam postupio ispravno ali, moram priznat da dan danas žalim za tom mapom i za jedinstvenim doživljajem istarskih trgova uz posredovanje dvojice istaknuta umjetnika.

Obnovljen Kaštel Grimani

Tomizza je umro godinu dana kasnije 1999., a Diminić nas je napustio 2019., ostaje mapa kao jedno od najvrijednijih izdavačkih pothvata na poluotoku, s lebdećim renesansnim trgom.

Šterna, zvonik i gradska loža

Na trgu živi prijatelj Gigi, upoznao sam ga u oštariji kod Maria Ferlina, svako toliko svratim kod njega na bićerin ili čašu vina, njegova je ponuda redovito vrhunska. Sjedimo pored ulaznih vrata i prozora kuhinje u kojoj vlada njegova supruga, par koraka dalje je velika šterna, preko puta ulaz u kaštel, desno jedinstvena fasada crkve sa zvonikom, lijevo gradska loža.

Kaštel je restauriran, obavljen je ogroman posao: postao je turistička atrakcija ali i mjesto okupljanja Istrana iz svih krajeva poluotoka, danas se dosta putuje, istarska znatiželja za vlastiti zavičaj je porasla...

Nisam u mogućnosti ponuditi Diminićevu interpretaciju renesansnog trga ali sam zato dobio u nasljeđe grafiku koju je osmislio 1973. godine Marčelo Brajnović prilikom organizacije manifestacije "Dan istarske svirke, kanta, plesa i mladega vina".

Grojze pada s neba, preplavljuje trg, sve je tako jednostavno i magično....

Gianni je snimio trg s desnog boka, smjestio se pored lože i škljocnuo. Trg je prazan, stabla su pusta ali, dimenzije trga, odnosi zgrada dišu jednakom vedrinom, na trgu nađeš sve što ti treba za život u zajednici.

Porijeklo trga u Savičenti nije nepoznato.

Preko puta utvrđenog grada, na drugom kraju Jadrana stoji Venecija. Grad u laguni nastao je agregacijom mnoštvo manjih zajednica koje su nicale na pješčanim otočićima. U svakom naselju obnavlja se jednaka urbana struktura s jednakim sadržajima: na trgu crkva, javna šterna, loža, kuće zanatlije i imućnijih članova zajednice.

Kaštel zatvara prostor, zamjenjuje more...