Kultura

neiscrpna želja za stvaranjem i postojanjem

Simone Mocenni Beck izlaže "Tetrade" u Gradskoj galeriji Pula

"Postoji samo želja za slikanjem, građenjem, izmišljanjem i ponovnim stvaranjem vlastitih crteža po svojoj volji s istom radošću, melankolijom i odlučnošću koju osjećam kad pišem poeziju, sviram svoje voljene instrumente ili klešem kamen", ističe autor


 
3 min
Istra24

"Postoji samo želja za slikanjem, građenjem, izmišljanjem i ponovnim stvaranjem vlastitih crteža po svojoj volji s istom radošću, melankolijom i odlučnošću koju osjećam kad pišem poeziju, sviram svoje voljene instrumente ili klešem kamen", ističe autor

Izložba slika svestranog umjetnika Simonea Mocenni Becka pod nazivom "Tetrade"/ Le tetradi", otvara se u petak 10.travnja u 19 sati u Gradskoj galeriji Pula. 

Značenje riječi 'tetrada' je  skup ili cjelina sastavljena od četiri elementa, a pojam se koristi u raznim područjima poput glazbe, filozofije, povijesti i slično.

- Izradio sam četiri djela, od kojih se svako sastoji od četiri povezane slike. One proizlaze iz pripremnih radova poput skica i crteža koje sam, nakon dovršetka samih slika, nastavio razrađivati sve dok nisu postale samostalna umjetnička djela, kaže Mocenni Beck.

1. ČETIRI GODIŠNJA DOBA

Shvaćena ne samo kao godišnja doba, već prije svega kao razdoblje života: proljeće kao adolescencija, ljeto kao zrelo doba ostvarenog čovjeka, jesen kao vrijeme prvih tegoba i gubljenja iluzija te, naposljetku, zima – vrijeme propadanja i završetka života.

2. ČETIRI OCEANA

Budući da sam plovio, ove slike žele biti posveta onome što smatram svojim starijim bratom – moru. Dakle: Atlantski, Indijski, Tihi i Arktički ocean.

3. ČETIRI JAHARAČA APOKALIPSE

Inspiriran fascinacijom koju sam osjećao čitajući o njima kao dijete, iako je to bila školska obveza.

Najviše me zadivljivala mašta koja je u meni bujala dok sam u svom unutarnjem svijetu tumačio Smrt, Glad, Kugu i Rat

4. VENECIJANSKI TETRARSI

Skulptura koju sam više puta vidio dok sam služio vojni rok u blizini Venecije. Želio sam joj odati počast, osobito nakon što sam izradio u blizini Trenta vlastito djelo od porfira pod nazivom "Ancestrale" (Pradavno), visoko 2,50 m. Taj materijal, toliko tvrd i otporan, zadao mi je mnogo muke s obzirom na kratko vrijeme koje sam imao za izradu. I ova posljednja tetrada želi biti počast, u ovom slučaju kiparima iz prošlosti koji su s golemim trudom stvarali ta prekrasna djela, kaže autor.

- Ideja o tetradama rodila se kad sam završio s slikanjem Četiri godišnja doba. Umjesto da ih ostavim kao samostalna djela, odlučio sam ih objediniti u jedinstveni okvir, kako bih dobio cjeloviti pogled na tu temu, i to mi se svidjelo. Logičan slijed bio je naslikati i druge teme kroz četiri rada koji bi, po mom mišljenju, mogli činiti cjelinu.  Tako sam odabrao četiri oceana, četiri jahača apokalipse i skulpturalni sklop venecijanskih tetrarha. Mogao sam birati među tisuću mogućnosti – mogao sam slikati glazbenu tetradu (akord od četiri note), četiri strane svijeta, četiri elementa i tako dalje: izbor je bio sasvim slučajan, veli Mocenni Beck.

Za svako djelo polazio je, kao i uvijek, od crteža, skica i slobodnih prikaza iz mašte, ali puštajući ruku da crta ono što je za njega već bila čista imaginacija.

- Ne znam koliko sam ih napravio, ali za svaku tetradu odabrao sam četiri, od kojih svaki dominira jednom od četiri slike koje je čine ili se stapaju s ostalima. Ne postoji nikakav specifičan razlog zašto sam odabrao broj 4 – niti magijski, mistični, religijski ili politički. Postoji samo želja za slikanjem, građenjem, izmišljanjem i ponovnim stvaranjem vlastitih crteža po svojoj volji s istom radošću, melankolijom i odlučnošću koju osjećam kad pišem poeziju, sviram svoje voljene instrumente ili klešem kamen. To radim za sebe, za svoju neiscrpnu želju za stvaranjem i postojanjem, zbog želje da budem, a ne da se pravim umjetnikom. Sretan sam čovjek koji zna koliku je cijenu spreman platiti za vlastitu slobodu, zaključuje Simone Mocenni Beck.


Nastavite čitati

Istra
 

Njemački par biciklom stigao do Pule. U košari voze 16-godišnjeg psa Miku

Uvijek smo putovali biciklom, čak i kad nam se tek rodilo najmlađe dijete. Dok je bilo tek beba, a drugo dvoje je imalo 5 i 10 godina. Vozili smo ih u posebnim kolicima, u to vrijeme najviše po Skandinaviji i Poljskoj. Tamo se moglo kampirati na otvorenom, što nama odgovara više nego kampovi, kažu nam Ulrich Renz i Kirsten Bödeker

Istra
 

Marino Jurcan: "Istra nije homogeni prostor, niti je ikada bila"

Jezici su se sudarali, ljudi su dolazili i odlazili, granice su se crtale i brisale.  Ono što danas zovemo “tradicijom” već je rezultat tih lomova, kaže Marino Jurcan * Materijali za remiksiranje bili su “Baro bijav ka kerav” – Almir Ademi; “Srdo moja” – Alisa Čeliković; „Rosalina“ – Duško Angelini; “Tutta la notte la luna cammina” – Antonio Giudici, Ana Debeljuh; „Oj ti Istro naša“ – Zoran Karlić, Noel Šuran i „Megfogtam egy szunyogot“ – Zoltan Lečei

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.