SLAVNA DIRIGENTICA LYDIA TÁR: ‘Nada umire zadnja’

Glavna dirigentica berlinske filharmonije, koju kolege oslovljavaju s maestro, pasionirana je i zahtjevna, čudovišna i brzopotezna, hirovita narcisa autokratskih manira i iznimno osjetljivog sluha. Svojim je aristokratskim lifestyleom srodna životu bogatih celebritija, koji ne dolaze iz svijeta klasične glazbe. Popularnost joj je slična onoj frontmena nekog svjetskog rock benda, no ona iako slavna, nije sveopće omiljena i ima mnoge neprijatelje.

Karakter i život Lydie Tár

Osoba višeslojne osobnosti, izmišljena dirigentica Lydia Tár (Cate Blanchett) vodi program stipendiranja za žene, kojim upravlja potencijalni dirigent, zavidni Elliot (Mark Strong). Priča se da u tom mentorskom programu sudjeluje skupina mladih žena s kojima Lydia ima afere. Tko god i odakle joj se približi, kao da mu karijera zastane. Lydia je vrlo sebična i koristoljubiva osoba, profinjenih manira ponašanja, no njezina će kruta opna popustiti.

Sa svojom suprugom, koncertnom majstoricom Sharon (Nina Hoss) i njihovom kćerkom Petrom koju obožava, Lydia živi u uredno sređenom berlinskom stanu, ali često i putuje zbog međunarodnih suradnji. Neprestano uzima svakakve tablete, no, dok se njezin svijet raspada, Sharon primjećuje da je Lydijin odnos s Petrom jedini u njezinom životu od kojeg ona nema izravne koristi. Svoju pomoćnicu Francescu (Noémie Merlant), još jednu potencijalnu dirigenticu, kao i mnoge, Lydia drži poput psića na uzici.

‘Nažalost, čini se da su društveni mediji arhitekt naših duša.’

Lydia Tár

Precizno skrojena Lydijina odijela nešto su poput njezinog psihološkog oklopa, a čitav je film izvrsno napisana i osmišljena te vrlo sugestivno režirana, pomna studija karaktera. Field je studiozno pristupio konstruiranju karaktera izgradivši osebujan Lydijin svijet, proučavajući mnoge glazbene detalje i povijesne činjenice. Kako radnja odmiče, on u narativ sve više upliće aktualne teme poput #metoo pokreta i cancel kulture, raslojavajući zloupotrebu položaja moći protagonistice. Iako je fiktivna, osoba slavne dirigentice iznimno je realistična.

Glumački maestralno

Veličanstveni ‘Tár’, film koji daleko i duboko odjekuje, hladna je psihološka drama o pozadini uspjeha, nadnaravni triler intenzivnog završetka, ali i tragedija o padu moćne individue, dovedene do ruba ludila. Povremeno ćemo se i nasmijati komentarima i zaključcima slavne dirigentice, ali i oduševiti izvrsnom izvedbom scenski dominantne, samosvjesne i fatalne Cate Blanchett.

Scenskim pokretima i mimikom lica, dikcijom i načinom kako izgovara riječi, gestikulacijom, tonom njezinog govora, zamahivanjem glavom i brojnim detaljima kojima je Field posvetio mnogo prostora u kadru, Blanchett pokazuje posvećenost i rijetku zanesenost karakterom kojeg utjelovljuje u ovoj glazbenoj drami. Za ovu ulogu naučila je svirati piano, govoriti njemački i dirigirati orkestrom.

Prema Cate Blanchett, film ‘Tár’ govori o trenutku u životu žene kada se ona neumoljivo kreće, kao i svi mi, prema smrti, a mi pokušavamo pobjeći upravo toj stvari - pokušavamo pobjeći neukusnim stranama sebe. Pokušavamo sakriti.

Film je premijerno prikazan na venecijanskoj Mostri gdje je Blanchett nagrađena Volpi peharom za glumu, a ove je zime dobila i Zlatni globus. Uz mnoštvo dosad sakupljneih nagrada, Cate Blanchett nominirana je za Oscara u kategoriji glavne ženske uloge, a film je dobio ukupno šest nominacija, osim ove glumačke tu su i za najbolji film, najbolju režiju, kameru, originalni scenarij i montažu.

Autori u filmu

Glazbu je napisala islandska kompozitorica Hildur Guðnadóttir, Oscarom nagrađena za glazbu u filmu ‘Joker’. Florian Hoffmeister izvrsno je snimio film, precizno prikazujući osjećaje poput nelagode ili prpošnosti, bilježeći početak emotivne senzacije kao i njeno širenje te odjek u okolini. Donji rakursi izvrsno prikazuju nadmoćan, vrhovnički položaj dirigentice koja uživa sama u svojoj veličini.

Kompozicije kadra s početka su više poetski monumentalne no postaju ekscentarske, što prati Lydijinu psihičku napetost. Oštri montažni rezovi uz glazbeno probijanje, kojima se siječe često gusta i nelagodna atmosfera, djelo su Monike Villi, montažerke koja je puno surađivala s Hanekeom (‘Happy end’, ‘Ljubav’, ‘Bijela vrpca’,‘Funny Games’). Ovdje se može upravo i pronaći atmosferska sličnost s Hanekovim estetskim odabirima i njegovim hladnokrvnim pristupima, te prikazom smjelog glavnog ženskog karaktera.

Scena podučavanja na Julliardu impresivno je snimljena u jednom kadru, a scene orkestra kako svira, stvarne su i zaista ih dirigira Blanchett. Za izvrsnu kostimografiju bila je zadužena Bina Daigeler. Marco Bittner Rosser je scenograf, a Patrick Herzberg i Petra Ringleb su art direktori. Film je snimljen na tri kontinenta; u Berlinu, New Yorku i jugoistočnoj Aziji.

Vizuali i atmosfera su specifično Fieldovi, kojemu je ovo treći dugometražni uradak nakon duge pauze od šesnaest godina. Od negativnih aspekata filmu se može prigovoriti što je predugačak (158 minuta). Od neobično pozitivnih kritika, izdvaja se izjava Martina Scorsesea, nakon što je pogledao film zaključio je da se razvedrilo (‘the clouds lifted’).

Redatelj Todd Field

Američki redatelj i scenarist Todd Field istovremeno je i jazz glazbenik (trombon), a igrao je i bejzbol. U filmski svijet ušao je kao zapaženi glumac, glumeći mnoštvo različitih emotivnih stanja koja je izvrsno dočaravao. Igrao je u Kubrickovom filmu ‘Oči širom zatvorene’ te u Woody Allenovom ‘Dani radija’ i u ‘Broken Vessels’ Scotta Ziehla, itd.

Diplomirao je na holivudskom privatnom umjetničkom fakultetu AFI Conservatory, na kojem se studira filmska produkcija s naglaskom na scenaristiku. Filmovi koje potpisuje kao redatelj i scenarist čvrsti su i beskompromisni, specifičnih vizualnih rješenja. Izvrsno radi s glumcima, koji su nominirani za glumu u njegova dva dosadašnja (iako je već skoro napunio šezdesetu) nagrađivana dugometražna filma ‘Mala djeca’ i ‘U zamci’ (u originalu ‘In the bedroom’), oba višestruko nominirana za Oscare.

Ocjena filma 4 / 5

Film ‘Tár’ na programu je Kina Valli od petka, 27. siječnja.