Odsjek za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Puli u suradnji s Gradskom knjižnicom i čitaonicom obilježava 30 godina Odsjeka i pokretanja studija hrvatskoga jezika i književnosti na pulskome sveučilištu.
U svježe započetoj rubrici "Što čitam?", objavljenoj na stranicama Gradske knjižnice, profesori i profesorice kroatistike preporučivat će u dvotjednom ritmu knjige za čitanje, i to stručnu literaturu i beletristiku. Namjera je najesen uključiti i studente/ice.
Upoznajući pulske kroatistice i kroatiste kroz prizmu onoga što čitaju i proučavaju, prve preporuke počinju upravo u ožujku, kada se simbolično obilježava i Mjesec hrvatskoga jezika. Naime, Međunarodni dan materinskoga jezika 21. veljače uzet je kao početak Mjeseca hrvatskoga jezika, a završetak je 17. ožujka, na dan objave Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika iz 1967. godine.
Prva gošća pohvalnog projekta je doc. dr. sc. Dubravka Dulibić-Paljar, predstojnica Odsjeka za kroatistiku, književna povjesničarka koja voli istraživati stare tekstove i otkrivati kako su se mijenjali naši pogledi na osjećaje, odnose i društvene uloge.
Uz njenu dozvolu, kao i odobrenje ravnateljice Gradske knjižnice Nadije Bužleta, svjesni važnosti čitanja, ali i dobrih preporuka, portal Istra 24 prenosit će ovaj format.
- Kao strastvena čitateljica čitam štošta. I raznovrsnu stručnu literaturu i beletristiku. Nedavno su me posebno privukle knjige američke teoretičarke književnosti Rite Felski "Namjene književnosti" i "Granice kritike" koje su dostupne i u hrvatskom prijevodu, knjiga "Evine kćeri: žene o biblijskim ženama u talijanskoj renesansi" feminističke književne povjesničarke Franceske Marie Gabrielli te nova knjiga književne teoretičarke Maše Grdešić "Parfimirano smeće: hrvatska književnost i popularna kultura".
- Što se beletristike tiče, toplo bih preporučila već naveliko hvaljenu knjigu Roberta Perišića "Brod za Issu" te roman "Mladenka kostonoga" Želimira Periša, koji je upravo dočekao i svoje treće izdanje. Tu je također i povijesni roman "Ja, Klaudije" Roberta Gravesa, koji je prošle godine izišao u Sandorfovu novome prijevodu, te "August" Johna Williamsa, još jedan povijesni roman o drevnome Rimu. U istom podneblju, na poluotoku, smješteni su i meni neodoljivi krimići o inspektoru Montalbanu talijanskoga Andree Camillierija, koje sam pročitala mnogo puta, dok upravo ponovo čitam roman "Paukova strpljivost", navodi predstojnica Odsjeka za kroatistiku.
- Također ponovno čitam eseje Virginije Woolf zajedno sa spisateljičinim dnevničkim zapisima koje je, u prijevodu Ande Bukvić Pažanin, a pod naslovom "Dnevnik spisateljice", početkom prošle godine objavila nakladnička kuća Bondoni. Knjiga je koju vrijedi pročitati. Donosim stoga i jedan njezin kratak ulomak u kojem Virginia Woolf piše: "Kakav bih voljela da je moj dnevnik? Da je labavo spleten, a opet da nije neuredan, dovoljno rastezljiv da prigrli sve uzvišeno, neznatno i prekrasno što mi padne na um. Voljela bih da nalikuje na neki duboki stari stol ili prostrani sanduk u koji ubaciš gomilu svakakvih sitnica, a da ih i ne pregledaš. Pa da se vratim, nakon godinu ili dvije, i otkrijem da se zbirka sama od sebe posložila i pročistila i skupa srasla, kao što to pohranjene stvari misteriozno znaju, u kalup dovoljno proziran da odražava svjetlost naših života, a da je ipak čvrst i stabilan, s distancom umjetničkog djela. Glavna potreba, mislim dok ponovno čitam svoje stare sveske, nije glumiti cenzora, već pisati prema raspoloženju i bilo što o bilo čemu".