ŠTO ČITAM? Jezikoslovka Vanessa Vitković Marčeta: "Kada se želim opustiti i nasmijati, posežem za djelima Luciane Littizzetto"

U projektu Odsjeka za kroatistiku pulskog Filozofskog fakulteta i pulske Gradske knjižnice, rubrici "Što čitam?" - u kojoj profesori i profesorice kroatistike preporučuju stručnu literaturu i beletristiku - ovaj put knjige preporuča jezikoslovka doc. dr. sc. Vanessa Vitković Marčeta. Bavi se normiranjem i novijom poviješću hrvatskoga standardnog jezika, kulturom govorenja i pisanja te jezicima u kontaktu, s posebnim naglaskom na Istru.

- Stručna i znanstvena literatura okrenuta je u smjeru onoga čime se bavim, a korpus za istraživanja uglavnom su mi stare istarske novine, ali za razumijevanje jezične situacije vremena ponekad je potrebno potražiti i literaturu koja se odnosi na šire područje. Knjiga Hrvatski jezik u izdanjima riječke tiskare Karletzky Sanje Holjevac odmiče se malo od Istre, ali je nezaobilazno djelo za svakoga tko želi nešto naučiti o prvoj latiničnoj tiskari riječkoga područja, kaže Vanessa Vitković Marčeta.

"Budući da je moj znanstveni interes i suvremena norma, spomenula bih Jezični savjetnik za 21. stoljeće Mate Kapovića te Praktični jezični savjetnik: Lektorske bilješke Željka Jozića i Kristiana Lewisa, zapravo dva djela koja prilično različito gledaju na normu, normiranje, standardni jezik i jezično savjetništvo. Svi oni koje zanima pravopis, sigurno su čuli za Ladu Badurinu i Krešimira Mićanovića, a potonji je upravo izdao vrlo zanimljivo djelo, Vlast i pravopis, koje upotpunjuje razne studije o pravopisu (i) spomenute Badurine. Od ostalih jezičnih priručnika, značajna su i djela Milice Mihaljević, Lane Hudeček, Nives Opačić i drugih. Spomenut ću i naslov koji me isprva zainteresirao profesionalno, ali se ukazao i vrlo praktičnim pa bi se zapravo mogao naći i u drugome dijelu popisa: Čitanjem do (spo)razumijevanja Anite Peti-Stantić, s podnaslovom 'Od čitalačke pismenosti do čitateljske sposobnosti', u kojemu autorica daje obuhvatnu analizu i ukazuje na važnost čitanja od najranijih dana, sa zanimljivim promišljanjem na kraju: "Čitač je danas svatko. Čitatelj nije." Stručni ću dio završiti jednim rječnikom, kojim zapravo polako ulazim i u privatnu sferu jer se radi o onomastici, dakle imenima, a to je Rječnik suvremenih hrvatskih osobnih imena Ankice Čilaš Šimpraga, Dubravke Ivšić Majić i Domagoja Vidovića. Djelo je dostupno i na mreži ako samo želite potražiti neko značenje, ali za buduće roditelje, kod odabira imena, nema boljeg osjećaja od listanja".

- Kao i svaka mama, volim pročitati različite studije i savjete o majčinstvu, djeci i odgoju te bih iz te domene izdvojila nekoliko naslova, od samih početaka majčinstva pa nadalje. Svakako se vrlo korisnom pokazala knjiga Što očekivati u trudnoći (Eisenberg, Murkoff, Hathaway), koju se može čitati i napreskokce i u više trudnoća, kao podsjetnik, jer je vrlo precizno raščlanjena na manje cjeline i naslove, a ima i nastavke nakon djetetova rođenja. Nadalje, Danci i stranci Kristine Wolsperger Danilovski je djelo koje bi možda išlo u neku drugu kategoriju, ali na neki način otvara i širi vidike, ne samo o odgoju već i o drugačijem načinu života, gdje autorica iz naših krajeva iskreno i s dozom humora piše o životnim situacijama s kojima se suočila u skandinavskome svijetu te spoznala da postoje i gore stvari od propuha... Izazovnost roditeljstva tema je o kojoj se često svašta piše, no posebno me se dojmio pristup u knjizi vrlo efektnoga naslova - Smiren roditelj, sretna braća i sestre Laure Markham, koju svakako preporučujem roditeljima dvoje i više djece, nastavlja pulska jezikoslovka.

- Jedno od roditeljskih pitanja, pogotovo koja muče one koji se donekle i bave jezikom, jest i što čitati djeci. Ono što sam negdje davno pročitala, a kroz vrijeme sam i sama spoznala jest - ispočetka, bebama, sve pa makar i dnevne novine - da čitanje postane navika i zajedničko uživanje. Zatim počinju krasne slikovnice prilagođene djetetovu uzrastu: od prvih, manjih formata i s tvrdim koricama da ih dijete može držati i naučiti listati, preko onih s raznim prozorčićima i drugim efektima pa sve do zvučnih slikovnica, koje djeci približavaju glazbu. Mi smo posebno uživali u djelima Pepi i Mozart, Najljepši baleti, Orkestar priča priču (više naslova), a od "običnih" slikovnica, rasli smo sa zečićem Karlom, na Voćnoj farmi i s nezaobilaznim Findusom i Pettsonom, koji su zapravo cijeli serijali. Izdvojit ću i jednu domaću slikovnicu Kašmira Huseinovića, s ilustracijama Andree Petrlik Huseinović - Jakov lektor - jer kako inače objasniti djeci čime se mama bavi, veli ona.

Na kraju, volim i ja nešto pročitati za sebe; pokoji roman, (auto)biografiju, putopis... Mislim da je kod čitanja književnih djela prilično značajan i životni trenutak odnosno situacija u kojoj se osoba trenutno nalazi jer nam upravo to može pojačati dojam samoga djela. Tako je meni vrlo snažan dojam ostavio Gaarderov Sofijin svijet, koji daje jedan poseban pogled na filozofiju i misli. Zatim Ljubav oko svijeta Davora Rostuhara, koju sam pročitala na nagovor kolegice, i to taman nakon što sam pogledala prvi dio istoimena dokumentarca. Knjiga mi je bila puno "izražajnija" od drugoga dijela dokumentarca. I dalje ostajemo kod teme ljubavi, ali više majčinske, kroz autobiografska promišljanja Maye Angelou u djelu Mama, ja i mama. Spomenut ću još jedno autobiografsko djelo, no s potpuno različitim pristupom i umjetničkim dojmom koji ostavlja: zapravo je to povijesni iskaz iz pera laika u pisanju, ali s vrlo iskrenom porukom, a tiče se naših, istarskih tema: Moji zatvori Vjekoslava Ladavca. Djelo je 2019. doživjelo novo izdanje s bogatijim pogovorom i objašnjenim povijesnim činjenicama koje je autor doživio u borbi za pravednije društvo.

- Da završim u sasvim drugom tonu, kada se želim opustiti i nasmijati, posežem za djelima Luciane Littizzetto, koja izuzetno britkim, ali vještim talijanskim jezikom kroz kratke crtice ukazuje na suvremene životne i društvene, a često i političke situacije, zaključuje jezikoslovka Vanessa Vitković Marčeta.