SUTRA U ROJCU ESTETIKA NEREDA: Fugazijevska žestina i jazz senzibilitet

Sutra, u četvrtak 17. srpnja, u dvorište Rojca premijerno u Hrvatsku dolazi The Messthetics i James Brandon Lewis. 

Joe Lally (el. bas) i Brendan Canty (bubanj) kao ritam sekcija kultnog sastava Fugazi, Anthony Pirog (el. gitara) - čarobnjak kojeg John Frusciante iz Red Hot Chilli Peppersa navodi kao uzora i jedan od najzanimljivijih jazz glazbenika našeg vremena - James Brandon Lewis (tenor saksofon) nastupiti će na obnovljenoj Jazbini od 22 sata. Kao predgrupa priliku da sviraju sa svojim uzorima dobili su pulski bend SOUR.

Danas donosimo tri kratke priče; prvu o grupi The Messthetics, drugom podsjećamo na iznimnost koja krasi sviračko umijeće Jamesa Brandona Lewisa, a u trećoj spajamo hardcoreovsku žestinu The Messtheticsa i jazz senzibilitet saksofoniste JBL.

Estetika nereda - The Messthetics

The Messthetics nastavlja tradiciju spajanja i zamagljivanja različitih spomenutih žanrova. Dvije trećine trija – Joe Lally i Brendan Canty – dolazi iz iznimno utjecajne posthardcore grupe Fugazi. U doba kada je hardcore punk bio norma, Fugazi je imao hrabrosti odstupiti od tog pristupa i u svoju glazbu uključiti elemente funka, reggaea, duba i drugih stilova. Time su proširili opseg svoje glazbe, privukavši cijelu jednu novu generaciju svome radu. 

Nakon 2003., kada Fugazi prestaje s radom, Joe Lally se iz Rima, u kojem se privremeno nastanio, vraća na “mjesto zločina” u Washington D.C. gdje s Brendanom Cantyjem započinje raditi na novom zvuku. Ubrzo im se pridružuje i Pirog te 2016. godine nastaju The Messthetics. U međuvremenu je Lally radio na solo projektima, svirao je turneju s kultnim Melvinsima i talijanskom grupom Zu, a negdje nakon pokretanja The Messtheticsa s osnivačem Fugazija Ianom MacKayem osniva i grupu Coriky. Nakon Fugazi ere bubnjar Brendan Canty posvetio se filmskoj dokumentaristici snimajući, producirajući i stvarajući filmsku glazbu i dokumentarne filmove.

Anthony Pirog, treći član The Messtheticsa, gitaristički je mag iz Washington D.C-a. Stilski gledano onje “svejed” – jednako je sklon jazzu, postrocku, eksperimentalnoj buci i improvizaciji. Kao vođa ili član drugih sastava svirao je s Johnom Fruscianteom iz RHCP Michaelom Formanekom i Chesom Smithom (obojica svirali na Jazzbini) te čelisticom Janel Leppin, spomenimo samo neke.

VIDEO: The Messthetics perform "Foot Down" live at The Saint in Asbury Park, New Jersey. 

Prvi album The Messtheticsa, nazvan jednostavno The Messthetics, objavljen je 2018. godine pod etiketom Discord Recordsa. Snimljen je uživo u Cantyjevoj prostoriji za probe. Neke od recenzija ističu da ovaj “moćni trio više cijeni jednostavnost i emocionalnu dubinu od tehničke virtuoznosti i strukturalne složenosti” te da je ovo bend “...koji utišava buku vanjskog svijeta stvarajući vlastitu. No, unatoč prisutnoj gitarskoj i ritmičkoj žestini, The Messthetics isporučuje i prekrasno meditativne trenutke”. (Stuart Berman, Pitchfork)

Njihov drugi album, Anthropocosmic Nest, objavljen 2019. također pod etiketom bivšeg fugazijevca Iana MacKayea, dolazi nakon velike turneje na kojoj su odsvirali više od 200 koncerata. U recenzijama se navodi da album "pomiče granice trija u svim smjerovima” (Mark Deming, All Music), “pronalazi nove načine spajanja tvrdog rocka s nekonvencionalnim pristupom jazz gitari" kojim “grupa učvršćuje svoj identitet. Iako prošlost svakog člana ostaje značajan dio konteksta trija, The Messthetics postaju entitet jedinstven za sebe". (Justin Cober-Lake, ⁰Spectrum Culture)

Jedino stalna promjena jest - James Brandon Lewis

Velike promjene u radu The Messtheticsa događaju se postupnim uplivom zvuka saksofona Jamesa Brandona Lewisa.  

James Brandon Lewis je newyorški tenor saksofonist, “jedan od najsnažnijih zvukova u današnjem jazzu" (The Guardian) s nevjerojatnom "sklonošću prema neograničenom istraživanju" (Pitchfork). James Brandon Lewis je već godinama u samom vrhu Downbeat liste najboljih jazz glazbenika u mnogim kategorijama, a 2024. je proglašen najboljim u kategoriji Rising Star za jazz umjetnika godine i jazz skladatelja godine, a njegov Red Lilly Quintet je s albumom For Mahalia, With Love među prva tri najbolja jazz albuma. Ove je godine na 73. godišnjem Downbeat izboru kritičara ponio titulu najboljeg tenor saksofoniste i jazz umjetnika 2025, godine. U Downbeat magazinu su prigodno napisali: "James Brandon Lewis ne bira lakši put. Nakon što je stvorio jedinstven zvuk na tenor saksofonu, mogao je jednostavno osmisliti okruženja koja ističu njegov snažan ton. Umjesto toga svoju je glazbu ukorijenio u istraživanja izvan njega."

Njegov nedavno objavljen 16. album Apple Cores u trio, a potom i album Abstraction Is Deliverance u kvartet formaciji, dodatno učvršćuje Lewisa kao jednog od najprovokativnijih i najplodnijih muzičkih glasova svoje generacije. Album dolazi nakon njegovog proboja s Jesup Wagon (2021), koji je JazzTimes proglasio „Albumom godine“ – sanjivog mozaika gospela, folk-bluesa i prodornih limenih orkestara – kao i Eye Of I (2023), njegovog radosnog i istraživačkog debija za izdavačku kuću ANTI-. Upravo na tom albumu započinje i diskografska suradnja sa The Messthetics i to u skladbi Fear Not. 

Novi neredi na polju estetike - The Messthetics i James Brandon Lewis

 Prvi susret The Messtheticsa i Jamesa Brandona Lewisa dogodio se kad im se 2019. godine Lewis pridružio na jednom koncertu u New Yorku. Iako je već tada bilo jasno da se dogodila nevjerojatna sinergija, kroničari bilježe da se put bez povratka zbio 2021. na koncertu u njujorškom klubu Bell House kada se izvodeći energičnu riff skladbu “Serpent Tongue” The Messtheticsima opet pridružio Lewis. Bio je to početak stalne suradnje koja je prvo rezultirala gostovanjem The Messtheticsa na Lewisovom albumu Eye of I (Anti-, 2023.) u skladbi Fear Not da bi uslijedila njihova prva dugosvirajuća studijska ploča nazvana The Messthetics & James Brandon Lewis (Impuls! Records, 2024.). 

Format zajedničkog albuma omogućuje njihovim širokim interesima da se u potpunosti izraze. Skladbe s tog albuma pune su čvrstih ritmičkih struktura, zaraznih gitarskih rifova koji stvaraju zbunjujuće blistav ugođaj. S druge strane, skladbe postaju sve teže i oštrije prije nego što eruptiraju u vatreni saksofonski solo. Nalazimo tu skladbe temeljene na dub grooveu, ali i one oslonjene na blues s prizvukom countryja u stilu Billa Frisella, neprestano se njišući između tamnih i svijetlih tonova.

 The Messthetics i James Brandon Lewis – nadamo se prvi od mnogih albuma ove proširene grupe – predstavljaju nevjerojatnu komunikaciju koja se može dogoditi samo među umjetnicima visoke intenzivnosti i otvorenog uma. Rezultat toga su nastupi uživo koji često predstavljaju intrigantne kreativne paradokse. Glazba je iznenađujuće pristupačna s pamtljivim melodijama, a istovremeno se obilato oslanja na slobodnu improvizaciju. Grooveovi tjeraju na ples, ali su istovremeno kompleksni i zahtijevaju otvoren um i dušu za potpuno razumijevanje.